Iza brda (rus. După dealuri) rumunski je dramski film iz 2012. godine, u režiji Kristijana Munđua, u kojm glavne uloge tumače Kristina Flutur i Kozmina Stratan. Film prati dve mlade žene u pravoslavnom samostanu u Rumuniji.

Iza brda
Izvorni naslovDupă dealuri
RežijaKristijan Munđu
Glavne ulogeKristina Flutur
Kozmina Stratan
Godina2012.
Trajanje155 minuta
Zemlja Rumunija
Jezikrumunski
Zarada124,919 dolara[1]
Veb-sajtwww.mobrafilms.ro/dupa-dealuri
IMDb veza

Film je premijerno prikazan na Kanskom filmskom festivalu 2012. godine, gde je Munđu osvojio nagradu za najbolji scenario, a Flutur i Stratan podelile su nagradu za najbolju glumicu. Izabran je kao rumunski kandidat za Oskar za najbolji film na stranom jeziku na 85. dodeli Oskara, a u januaru je ušao u uži izbor.

Radnja uredi

 Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Dve mlade Rumunke bez roditelja, Voikica i Alina, posećuju rumunski pravoslavni samostan tokom korizme, gde Voikica govori Alini da se u sklopu oltara nalazi ikona koja ispunjava želje. Alina je radila u Nemačkoj, i dve devojčice prethodno su delile sobu u dečjem domu i bile su u fizičkoj vezi. Manastir predvodi 30-godišnji sveštenik koji loše govori o padu vere u zapadnoj Evropi, navodeći kao primer istopolni brak i zabranjuje ulazak bilo koga izvan pravoslavne vere. Raspituje se o Alini kod Voikice, koja mu kaže da Alina neredovno pohađa crkvu i ne ide na ispovest. Oni zajedno nagovaraju Alinu da započne ispovest. Alina se nada da će spavati s Voikicom, ali Voikica joj govori da moraju biti oprezne s obzirom da je korizma.

Nešto kasnije nakon što je Alina napustila samostan, Voikica je pronalazi, i govori joj da je postala časna sestra, da je odlučila da bude s Bogom kako nikad ne bi bila sama, i da se njena ljubav prema Alini promenila. Vraćaju se u samostan, ali Alina traži Voikici da zajedno pobegnu. Nakon što Voikica to odbije, Alina pokušava da skoči u bunar, ali su je sestre sprečile i odvele u bolnicu. Tamo je lekari obuzdavaju kako bi je sprečili da se samopovređuje, nakon čega je vraćaju u samostan kako bi se lakše oporavila. Tamo joj sestre čitaju o grehu. Alina započinje crni post, ali kada sveštenik sazna za to dok Alina nije za stolom, vidi da Alina pokušava da uđe do oltara i poželi želju na ikoni. Sveštenik priznaje da ikona postoji, ali kaže da je ulazak u oltar težak greh i govori monahinjama da je Đavo u Alini i manastiru.

Alina ostaje vezana za dasku lancima i peškirom. Sestre svedoče pogoršanju njenog stanja i vraćaju je u bolnicu. Osoblje bolnice otkriva da je Alina mrtva po dolasku i posmatra rane na zglobovima i člancima. Osoblje kaže sestrama da ovo predstavlja ubistvo i preti da će pozvati policiju i medije. Jedan oficir istražuje manastir. Videvši dasku za koju je Alina bila vezana, oficir to tumači kao krst. Oficir takođe kaže da je prisilno uzdržavanje koje vodi do smrti ubistvo. Sveštenik negira zločinačku nameru, rekavši da su ograničenja radi sprečavanja samopovrede i poziva se na analogiju roditeljskog prava da primora decu da uzimaju lekove, iako oficir odgovara da Alina nije dete, kao i da sveštenik nije bio njen staratelj. Monahinje takođe navode Alininu snagu kao misterioznu, ali Voikica kaže da je Alina učila borilačke veštine. Policija odvodi sveštenika i sestre koje su vezale Alinu, a Voikica odlučuje da pođe s njima.

Uloge uredi

Glumac Uloga
Kozmina Stratan Voikica
Kristina Flutur Alina
Valeriju Andriuca Sveštenik
Dana Tapalaga Majka
Katalina Harabađu Antonija
Đina Candura Sestra Justinija
Vika Agake Sestra Elizabeta
Nora Kovali Sestra Pahomija

Produkcija uredi

Scenario je nastao inspirisan dvama romanima spisateljice Tatjane Nikulesku Bran, u kojima je prikazana smrt mladog člana manastira u Moldaviji, nakon što je nad njime izvršen Tanaku egzorcizam 2005. godine.[2] Munđu je poželeo da snimi film nakon što je u Njujorku pogledao pozorišnu verziju, dok je promovisao ”4 meseca, 3 nedelje i 2 dana”.

Film je producirala rediteljska kompanija Mobra Films. Podršku za snimanje pružile su Belgija i Francuska, kao i Nacionalni centar za film u Rumuniji i Euroimadžes. Snimanje je trajalo od novembra 2011. do februara 2012. godine.

 
Glumci i snimateljska ekipa na Kanskom filmskom festivalu 2012. godine

Premijerno prikazivanje uredi

Film je premijerno prikazan u glavnoj konkurenciji na Filmskom festivalu u Kanu 2012. godine, gde je prikazan 19. maja. Munđu je u Kanu dobio nagradu za najbolji scenario, dok su Kristina Flutur i Kozmina Stratan podelile nagradu za najbolju glumicu. Film je osvojio i nagradu za najbolji film na Međunarodnom filmskom festivalu Mar del Plata 2012. godine.

Odgovor kritike uredi

Den Fainaru iz magazina Skrin Dejli (eng. Screen Daily) napisao je iz Kana: "Slobodan, jednostavan i upadljivo snimljen, film Kristijana Munđua neobičan je prikaz rumunskog slučaja egzorcizma i stvoren da razdvoji i publiku i kritička mišljenja, s tim da neki smatraju da je to veliko dostignuće, a drugi ga krive za preterani pretenciozni senzacionalizam. Ali sigurno neće proći nezapaženo.”[3] Filmski magazin Sajt end Saund (eng. Sight & Sound) uvrstio je film kao osmi na svojoj listi najboljih filmova iz 2012. godine. [4]

Reference uredi

  1. ^ https://www.boxofficemojo.com/release/rl3460597249/weekend/
  2. ^ Rohter, Larry (2013-03-01). „Sacrifice at the Altar of Intolerance”. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 2019-11-23. 
  3. ^ Fainaru2012-05-18T22:34:00+01:00, Dan. „Beyond The Hills”. Screen (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2019-11-23. 
  4. ^ „Paul Thomas Anderson's 'The Master' Tops Sight & Sound's Best Of 2012 | The Playlist”. web.archive.org. 2012-12-03. Arhivirano iz originala 03. 12. 2012. g. Pristupljeno 2019-11-23. 

Spoljašnje veze uredi