Ikarus Košava je dvoseda takmičarska jedrilica drvene konstrukcije sa neuvlačivom amortizovanom skijom za sletanje ispod trupa. Proizvodila se u fabrici Ikarus u Zemunu.

Ikarus Košava
Opšte
Posada2
Zemlja porekla FNR Jugoslavija
ProizvođačIkarus
Prvi let26.03.1953.
Uveden u upotrebu1953
Povučen iz upotrebe1966.
Prvi korisnikVazduhoplovni savez Jugoslavije
Broj primeraka2

Razvoj uredi

 
Jedrilica Košava crtež u 3 projekcije

Ohrabreni uspehom visokosposobne jedrilice Orao inženjera Cijana i Obada, konstruktorski tim Miloš Ilić i Adrijan Kisovec su na osnovu svog diplomskog rada na Mašinskom fakultetu konstruisali 1951. godine dvosedu takmičarsku jedrilicu Košava namenjenu brzim i dugim preletima, a koja je korišćena i kao prelazna jedrilica za visokosposobne jednosede. Prvi prototip, napravljen u prototipskoj radionici fabrike „Ikarus”, prvi put je poleteo 26. marta 1953. godine sa Božidarom Komacom za komandama. Iste godine na Državnom prvenstvu u Borovu, B. Komac osvaja prvo mesto, a u kratkom vremenu ovom jedrilicom oboreni su skoro svi državni rekordi u klasi dvosedih jedrilica. Pored ove napravljeno je još tri verzije jedrilice Košava koje su nosile oznaku godine kada su napravljene. Razmatrana je mogućnost razvoja plastične verzije pod nazivom Košava 2. u vršačkoj fabrici aviona i jedrilica „Jastreb”.

Tehnički opis uredi

Košava je bila jedrilica mešovite konstrukcije (drvo i platno). Trup joj je bio elipsastog oblika obložen oplatom od špera (polu monokok). Na prednjem delu trupa je bila smeštena pilotska kabina sa dva pilotska sedišta u tandem rasporedu i pokrivana poklopcem od pleksiglasa iz četiri dela. Poklopci su se otvarali na stranu a imao je okove koji su omogućavali njegovo lako odbacivanje u slučaju vanredne opasnosti. Jedrilica je bila opremljena najosnovnijim instrumentima za dnevno letenje. Kao stajni trap ovoj jedrilici je služio klizač pričvršćen amortizerima od tvrde gume. Na repu jedrilice nalazila se elastična drljača.

Forma krila je bila blago izlomljena (galebova krila), dok je oblik bio trapezast sa zaobljenim krajevima. Samonoseća krila su postavljena na sredini trupa tako da je letilica bila klasifikovana kao srednjokrilni monoplan. Noseća konstrukcija krila je bila drvena sa dve ramenjače, sa prednje strane obložena drvenom lepenkom a zadnje ivice krila i upravljačke površine presvučene su impregniranim platnom.

Konstrukcija horizontalnog i vertikalnog stabilizatora kao i kormila bili su izvedeni kao i krilo.

Varijante jedrilica uredi

  • Košava - Prva originalna verzija iz 1953. godine
  • Košava II - verzija sa promenjenim krilom raspon 18 m
  • Košava 57 - verzija koja se proizvodila 1957. godine
  • Košava 60 - verzija koja se proizvodila 1960. godine

Karakteristike uredi

Karakteristike navedene ovde se odnose na jedrilicu Ikarus Košava a prema izvorima[1]

Finesa 1 : 33,5 pri brzini 87 km/h
Performanse
  • minimalna brzina 53 km/h
  • maksimalna brzina 220 km/h
  • minimalno propadanje 0,66 m/s pri brzini 75 km/h
Dimenzije
  • razmah krila 19,13 m
  • dužina 8,33 m
  • površina krila 17,30 m²
  • aeroprofil krila Göttingen 549 / CAGI 731-M
  • maks. opterečenje krila; 27,2 kg/m²
Masa
  • sopstvena 336 kg
  • poletna 575 kg
  • vodeni balans; nema

Uspesi uredi

Jedrilica Košava je najtrofejnija naša vazduhoplovna jedrilica. Najsvetliji trenutak dogodio se 1954. na Svetskom prvenstvu u Engleskoj gde su jugoslovenski jedriličari Božidar Komac i Zvonimir Rajin leteći na drugom prototipu (registracija YU-5023) osvojili prvo mesto što je najveći uspeh jugoslovenskog jedriličarstva svih vremena[2]. Takođe, već na sledećem Svetskom prvenstvu u Francuskoj jedriličari Zvonimir Rajn i Vasa Stepanović zauzeli su drugo mesto. Pored toga, sa njom je oboren jedan svetski rekord i 11 državnih rekorda za dvosede jedrilice.

Sačuvani primerci uredi

U fabrici „Ikarus” u Zemunu napravljena su dva primerka ove jedrilice, a primerak izložen u Muzeju vazduhoplovstva Ikarus Košava 60 (registracija YU-5022, fabrički broj 1) je jedini sačuvan. Rashodovan je 13. jula 1966. godine i potom dodeljen Muzeju. U depou Muzeja se nalazi i jedrilica Košava 2 koja je napravljena od fiberglasa u FAJ Jastreb iz Vršca.

Zemlje koje su koristile ovu jedrilicu uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Coates, Andrew (1980). Jane’s World Sailplanes and Motor Gliders (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Jane’s Publishin Company. ISBN 978-0-7106-0017-2. 
  2. ^ Baljak, Jelena J. (2017). „Upao u vojnu bazu i pobedio”. Sportsko vazduhoplovstvo (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Vazduhoplovni savez Srbije. 10: 5—6. ISSN 1451-7728. 

Literatura uredi

  • OSTIV (1958). The World's Sailplanes, Die Segelflugzeuge der Welt, Les planeurs du monde (na jeziku: (jezik: engleski)). Zurich: OSTIV. 
  • Coates, Andrew (1980). Jane’s World Sailplanes and Motor Gliders (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Jane’s Publishin Company. ISBN 978-0-7106-0017-2. 
  • Hardy, Michel (1982). Gliders & Sailplanes of The World (na jeziku: (jezik: engleski)). London: IAN ALLAN Ltd. ISBN 978-07110-11526. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). Kratka istorija vazduhoplovstva u Srbiji (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-1-9. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). The Century of Sport Aviation in Serbia (na jeziku: (jezik: engleski)). Beograd: Aerokomunikacije. 
  • Baljak, Jelena J. (2017). „Upao u vojnu bazu i pobedio”. Sportsko vazduhoplovstvo (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Vazduhoplovni savez Srbije. 10: 5—6. ISSN 1451-7728. 
  • Rendulić, Zlatko (1996). Avioni domaće konstrukcije posle Drugog svetskog rata. Beograd: Institut Lola. 
  • P. (25. 10. 1952). „Još dve nove konstrukcije "Kobac" i "Košava"”. Aero svet (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Vazduhoplovni savez Jugoslavije: strana. 
  • Grujić, Zlatomir (1998). „Fabrika aeroplana i hidrplana Ikarus A.D.”. Aeromagazin (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: BB Soft. 6: 39 — 41. ISSN 1450-6068. 

Spoljašnje veze uredi

Izvori uredi

  • Sadržaj ovog članka je jednim delom ili u celosti preuzet sa Muzeja vazduhoplovstva Beograd. Nosilac autorskih prava nad materijalom je dao dozvolu da se isti objavi pod slobodnom licencom. Dokaz o tome se nalazi na OTRS sistemu, a broj tiketa sa konkretnom dozvolom je 2009082810052656.