Илузиониста (film iz 2010)

Iluzionista (fr. L'Illusionniste) je francusko—britanski animirani film iz 2010. godine. Rađen je po priči Žak Tatija.

Iluzionista
Poster filma
Izvorni naslovL'Illusionniste
Žanranimirani, drama
RežijaSilven Šome
ScenarioHenri Market, Silven Šome, Žak Tati
ProducentBob Last, Silven Šome
Temelji se napriči Žak Tatija
StudioPathé, Django Films, Allied Filmmakers
DistributerPathé, Vorner bros
Godina2010.
Trajanje79 minuta[1]
ZemljaFrancuska, UK
Jezikengleski, francuski, škotski gelski
Budžet17 miliona dolara
Zarada5,6 miliona dolara[2]
Veb-sajtwww.sonyclassics.com/theillusionist
IMDb veza

Sinopsis uredi

Godine 1959. u Parizu, nezaposleni iluzionista spakuje svoje stvari, uključujući i svog zeca, i seli se u London. Ne može se takmičiti sa modernom zabavom, poput rokenrola ali zato on trguje na manjim skupovima u barovima, kafićima i žurkama. Prihvata poziv pijanog organizatora zabave da poseti udaljeno škotsko ostrvo, da zabavlja meštane. Boraveći u sobi iznad paba, upoznaje devojku Alis koja je očarana njegovim iluzijama i ljubaznošću, uključujući i poklon - crvene cipele.

Alis veruje da iluzionist poseduje prave magične moći i sledi ga do Edinburga, gde nastupa u pozorištu. Dele sobu u srušenom pansionu za zabavljače. Iluzionista spava na kauču i devojka je stalno zauzeta čišćenjem i kuvanjem hrane koju deli sa komšijama. Njenu naklonost čak dobija i zec, ali sve izraženije zarade iluzionista troši na poklone za Alis i dovode ga do toga da založi svoj čarobni komplet i potajno radi ponižavajuće poslove.

Alis privlači pažnju zgodnog mladića. Nakon što ih iluzionista vidi kako zajedno šetaju, ostavlja je s novcem i pismom na kojem piše "Čarobnjaci ne postoje". Alis se kasnije useljava sa svojim dečkom. Iluzionista pušta zeca na napušteni vulkan blizu Edinburga i ukrcava se u voz gde odbija priliku da izvede čarobni trik za dete.

Produkcija uredi

Kada je čitao scenario iz Londonske filmske škole 2006. godine, Šome je rekao: "Veliki francuski komičar Žak Tati napisao je scenario Iluzionista i želeo da ga sa ćerkom napravi kao animirani film".[3]

Film je uglavnom pravljen u studiju Django Films u Edinburgu dok je dalja animacija rađena u Londonu i Parizu.

Kontroverze uredi

Kontroverza je napala Iluzionistu a prenosi se da je "Tati bio inspirisan da piše priču u pokušaju da se pomiri sa svojom najstarijom ćerkom Helgom, koju je napustio kad je ona bila je beba. Iako je i danas živa i zapravo može biti njegov jedini neposredni živi rođak, nigde se to ne spominje u zaveštajima, što je ozbiljno nerviralo neke ". [4] [5]

U januaru 2010. godine Gardijan je objavio članak "Izgubljeni film Žak Tatija otkriva porodični bol" u kojem je navedeno: "2000. godine scenario je Šomeu predala Žakova ćerka Sofi Tati, dve godine pre njene smrti. Sada, međutim, porodica Helge, koja živi na severoistoku Engleske, poziva francuskog režisera da da zaslugu Helgi kao istinsku inspiraciju za film. Scenario filma bio je Tatijev odgovor na sramotu da je napustio svoje prvo dete i to ostaje jedino javno priznanje njenog postojanja. Oni optužuju režisera Šomea da je pokušao da izbriše njihovo bolno porodično nasleđe. [6]

Šome ima drugačije mišljenje o poreklu filma i priznaje: "Nikad nisam sreo Sofi, ili čak razgovarao s njom o scenariju."[7] Šome je rekao: "Mislim da je Tati napisao scenario za njegovu drugu ćerku Sofi. Mislim da se osećao krivim što je predugo proveo daleko od svoje ćerke dok je radio."[8]

Šome je izjavio za novine The National u junu 2010. godine: "Imam dvoje male dece, četvorogodišnjakinju i dvogodišnjakinju. Ali imam i ćerku od 17 godina sa kojom ne živim jer sam se odvojio od njene majke. Imala je 12 godina kada sam započeo projekat i mogao sam da osetim kako se stvari menjaju."[9] Čini se da to odražava žaljenje zbog narušene očinske veze koju je Tati imao sa svojom ćerkom Helgom. Iz priče Šome je prokomentarisao da "potpuno razume zašto [Tati] nije izveo [Iluzionistu] na ekran. Bilo mu je previše bolno te je preferirao da se krije iza svojih drugih likova u filmovima u kojima je glumio.

Film se pojavio na Kanskom festivalu 2008. godine a na Berlinskom dve godine kasnije. [10]

Kritika uredi

Roten tomejtouz daje filmu ocenu od 90% na osnovu kritika 128 kritičara i izveštava o proseku rejtinga 7,9 / 10. Njegov kritički konsenzus kaže: „Zanosna ljubavna priča fanovima animacije za odrasle, Iluzionista nudi antidot mejsntrimu."[11]

Magazin Télérama o filmu: "Ovaj iluzionista je nežan i kontemplativan koliko je Šomein prethodni film bio težak."[12]

Nagrade uredi

Na Evropskim filmskim nagradama, film je dobio nagradu za najbolji film 2010. godine. [13] Bio je i nominovan za najbolji animirani film na dodeli Zlatnog globusa.

Reference uredi

  1. ^ „L'ILLUSIONNISTE | British Board of Film Classification”. bbfc.co.uk. Pristupljeno 4. 9. 2019. 
  2. ^ „The Illusionist (2010) (2010) - Box Office Mojo”. www.boxofficemojo.com. Pristupljeno 4. 9. 2019. 
  3. ^ „Wayback Machine” (PDF). web.archive.org. Arhivirano iz originala 11. 05. 2011. g. Pristupljeno 4. 9. 2019. 
  4. ^ Samuel, Henry (16. 6. 2010). „Jacques Tati's ode to his illegitimate daughter”. Pristupljeno 4. 9. 2019. 
  5. ^ „Illusions of grandeur”. Independent.ie (na jeziku: engleski). Pristupljeno 4. 9. 2019. 
  6. ^ Thorpe, Vanessa; correspondent, media (31. 1. 2010). „Jacques Tati's lost film reveals family's pain”. The Observer. Pristupljeno 4. 9. 2019. 
  7. ^ „thenational”. Arhivirano iz originala 14. 07. 2014. g. Pristupljeno 4. 9. 2019. 
  8. ^ Gibbons, Fiachra (10. 6. 2010). „Why Sylvain Chomet chose Scotland over Hollywood”. The Guardian. Pristupljeno 4. 9. 2019. 
  9. ^ „thenational.ae”. web.archive.org. Arhivirano iz originala 14. 07. 2014. g. Pristupljeno 4. 9. 2019. 
  10. ^ „BerlinalePress 2010”. web.archive.org. 24. 1. 2010. Arhivirano iz originala 24. 01. 2010. g. Pristupljeno 4. 9. 2019. 
  11. ^ „The Illusionist (L'illusionniste) (2010)” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 4. 9. 2019. 
  12. ^ „L'illusionniste de Sylvain Chomet - (2010) - Film d'animation” (na jeziku: francuski). Pristupljeno 4. 9. 2019. 
  13. ^ „Three nominees for the Best Animated Feature Film prize”. Cineuropa - the best of european cinema (na jeziku: engleski). Pristupljeno 4. 9. 2019. 

Spoljašnje veze uredi