Indeks izgrađenosti parcele
Indeks izgrađenosti, ranije Indeks iskorišćenosti parcele jeste urbanistički pokazatelj koji se koristi u urbanizmu, arhitekturi i građevinarstvu. To je odnos (količnik) bruto razvijene građevinske površine izgrađene ili planirane građevine i ukupne površine građevinske parcele[1]
Primena
urediU srpskom zakonodavstvu indeks izgrađenosti se obično daje u vidu granične vrednosti za određeni urbanističku celinu, urbanistički blok ili građevinsku parcelu. Najčešće se daje najveća dozvoljena vrednost indeksa, a ponekad i najmanja. Najveći dozvoljeni indeks izgrađenosti se obavezno razrađuje kroz pravila građenja u okviru sledećih planskih dokumenata[2]:
- prostorni plan područja posebne namene,
- prostorni plan jedinice lokalne samouprave,
- plan generalne regulacije i
- plan detaljne regulacije.
Prema važećem Pravilniku o opštim uslovima za parcelaciju, regulaciju i izgradnju preporučuju se sledeće vrednosti za indeks izgrađenosti prema zonama, koje se kasnijom razradom u prostornim i urbanističkim planovima mogu prilagoditi mesnim prilikama. To su[3]:
- zone kuća za odmor - 0,3;
- seoske zone - 0,5;
- zone retkih naselja i porodične gradnje - 1,0;
- opšte stambene zone u naseljima srednjih gustina - 1,5;
- mešovite zone u naseljima srednjih gustina - 1,7;
- industrijske zone i ostala posebna područja - 1,5;
- gradske stambene i opšte zone većih gustina - 2,5.
Vidi još
urediIzvori
uredi- ^ http://www.rapp.gov.rs/Storage/Global/Documents/2014/Zakoni/Zakon_o_planiranju4.pdf Arhivirano na sajtu Wayback Machine (28. maj 2014) Zakon o planiranju i izgradnji, Čl. 2
- ^ http://www.rapp.gov.rs/Storage/Global/Documents/2014/Zakoni/Zakon_o_planiranju4.pdf Arhivirano na sajtu Wayback Machine (28. maj 2014) Zakon o planiranju i izgradnji, Čl. 31
- ^ https://web.archive.org/web/20140527212733/http://195.250.98.80/media/zakoni/Pravilnik_parcelacija_cir.pdf