Inka (vazduhoplovna jedrilica)

Inka je jednoseda vazduhoplovna jedrilica visokih sposobnosti, mešovite konstrukcije (drvo i platno). Pravljena je u Kraljevini Jugoslavija od 1938. godine kao samogradnja a namenjena je obuci i trenaži sportskih pilota i jedriličara.

Inka

Jedrilica Inka Soko
Jedrilica Inka Soko

Opšti podaci
Namena Obuka i trenaža
Posada 1
Poreklo  Kraljevina Jugoslavija
Proizvođač Samogradnja
Probni let 1938.
Uveden u upotrebu 1938.
Povučen iz upotrebe 1941.
Status neaktivan
Prvi operater OO Ljubljana, OO Skoplje, MO Celje
Broj primeraka Inka-1 1kom, Inka-2 3kom
Dimenzije
Masa
Pogon
Fizičke osobine
Performanse
Portal Vazduhoplovstvo

Projektovanje i razvoj uredi

 
Anton Kuhelj konstruktor jedrilice Inka
 
Jedrilica Inka crtež u tri projekcije

Profesor dr ing. Anton Kuhelj. je 1935. godine projektovao jednu veoma jednostavnu jedrilicu imajući u vidu da će se ona praviti u jedriličarskim grupama (Aeroklubovima) koji raspolažu veoma ograničenim proizvodnim mogućnostima kako u pogledu kvalifikovane radne snage tako i alata. Proizvodnja prve jedrilice je počela 1937. a završena 1938. godine. Ime Inka je dobila prema prema svom projektantu In(ž.) K(uhelj) A(ntonu). Za razliku od klizača ova jedrilica je mogla da koristi i termalna strujanja koja su tada bila veoma u "modi".

Tehnički opis uredi

Jedrilica Inka je mešovite konstrukcije (drvo i platno) a izvedena je kao visokokrilni monoplan. Trup joj je drvena konstrukcija šestougaonog poprečnog preseka. Prednji deo trupa u kome se nalazi kabina bio je obložen drvenom lepenkom a deo od kabine do repa je bio obložen impregniranim platnom. Kabina je bila otvorena bez vetrobrana ili poklopca. Bila je opremljena najosnovnijim instrumentima za dnevno letenje. Kao stajni trap ovoj jedrilici je služio klizač pričvršćen amortizerima od tvrde gume. Na repu jedrilice nalazila se elastična drljača.

Krilo je bilo ravno, sa dve ramenjače, imalo je pravougaoni oblik sa polukružnim krajem, aeroprofil je bio u koren Gö 549 vrh krila NACA M9 . Napadna ivica krila je bila napravljena u obliku kutije obložene šper pločom a ostatak krila je bio obložen impregniranim platnom. Krila su kosim podupiračima u obliku latiničnog slova V, bila oslonjena na trup jedrilice.

Konstrukcija horizontalnog i vertikalnog stabilizatora kao i kormila bili su izvedeni kao i krilo. Horizontalni stabilizatori su takođe podupiračima bili vezani za trup jedrilice.

Varijante jedrilica uredi

  • Inka 1 - Originalni projekt iz 1935. godine.
  • Inka 1a - Poboljšani projekt Inka 1 iz 1938. godine.
  • Inka 2 - Proizvodni model iz 1936. godine.
  • Kuhelj Soko - Poboljšani projekt Inka 2 iz 1936. godine.

Karakteristike uredi

Karakteristike navedene ovde se odnose na jedrilicu Inka a prema izvorima[1][2]

Karakteristike Inka 1 Inka 2
Finesa 1 : pri brzini  km/h 1 : 17 pri brzini  km/h
Performanse
  • maksimalna brzina  km/h
  • minimalna brzina 50 km/h
  • minimalno propadanje   m/s pri brzini  km/h
  • maksimalna brzina  km/h
  • minimalna brzina 47 km/h
  • minimalno propadanje 0,85  m/s pri brzini 50 km/h
Dimenzije
  • razmah krila 12,00m
  • dužina 6,3m
  • visina 2,05m
  • površina krila 15,93m2
  • aeroprofil krila: koren Gö 549 vrh NACA M9
  • vitkost
  • maks. opterečenje krila; 13,81kg/m2
  • razmah krila 12,32m
  • dužina 6,30m
  • visina 2,05m
  • površina krila 16,35m2
  • aeroprofil krila: koren Gö 549 vrh NACA M9
  • vitkost
  • maks. opterečenje krila; 13,46kg/m2
Masa
  • sopstvena 123 kg
  • nosivost 97 kg
  • poletna 220 kg
  • vodeni balans; nema
  • sopstvena 130 kg
  • nosivost 90 kg
  • poletna 220 kg
  • vodeni balans; nema

Operativno korišćenje uredi

Jedrilica Inka 1 je imala registraciju YU-L8 i pripadala je jedriličarskoj grupi "Stična".

Prva jedrilica tipa Inka 2 je bila u upotrebi do izbijanja Drugog svetskog rata, u jedriličarskoj školi na padinama Bloke u Sloveniji. Bila je registrovana brojem YU-J2 a uništio je nemački pilot 1941. godine. Druga jedrilica ovog tipa registrovana brojem YU-RELJA KRILATICA napravljena je za račun Oblasnog odbora Aerokluba u Skoplju i o njenoj sudbini se ništa ne zna[3]. Treća jedrilica Inka 2 je građena u Aeroklubu Celje koji pripada OO Maribor Aerokluba "Naša krila"[4]. Gradnja je počela 1938. godine, inž. A.Kuhelj je tehničku dokumentaciju i licencu poklonio klubu i besplatno nadgledao njenu izgradnju a direktor Gimnazije u Celju je ustupio školsku radionicu u kojoj se pravila jedrilica. Jedrilica je pravljena od domaćeg smrekovog drveta a drvena lepenka i metalni pribor je uvoznog porekla koju su graditelji nabavljali od firme Avia Rihter iz Berlina. Jedrilica je bila završena krajem 1940. godine a prvi probni let je obavljen 1. januara 1941. pomoću auto zaprege. Korišćena je u Aeroklubu Celje startovanjem pomoću gumenog užeta (praćke) ali nije bila zvanično registrovana. Jedrilica je uništena aprila meseca 1941. godine prilikom nesretnog starta sa Miklavškega hriba[5].

Sačuvani primerci uredi

Nije sačuvan nijedan primerak ove jedrilice. Ostale su samo fotografije.

Zemlje koje su koristile ovu jedrilicu uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Типови једрилица и моторних једрилица
  2. ^ Подаци:Кухељ Инка
  3. ^ Krunić, Čedomir (2013). Civilno vazduhoplovstvo Kraljevine Jugoslavije -druga knjiga (на језику: (језик: српски)). Београд: Č.Krunić. ISBN 978-86-901623-4-5. 
  4. ^ Začetki jadralnega letalstva v Celju
  5. ^ „Samogradnja Inka II” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 17. 01. 2015. g. Pristupljeno 18. 12. 2019. 

Literatura uredi

  • Krunić, Čedomir (2013). Civilno vazduhoplovstvo Kraljevine Jugoslavije -druga knjiga (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Č.Krunić. ISBN 978-86-901623-4-5. 
  • Coates, Andrew (1978). Jane's World Sailplanes and Motor Gliders. London: MacDonald and Jane's. str. 97. 
  • Hardy, Michel (1982). Gliders & Sailplanes of The World (na jeziku: (jezik: engleski)). London: IAN ALLAN Ltd. ISBN 07110 11524. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). Kratka istorija vazduhoplovstva u Srbiji (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-1-9. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). The Century of Sport Aviation in Serbia (na jeziku: (jezik: engleski)). Beograd: Aerokomunikacije. 

Spoljašnje veze uredi