Inoue Genzaburo
Inoue Genzaburo (jap. 井上 源三郎, translit. Inoue Genzaburō; Tokio, 4. april 1829 — Kjoto, 29. januar 1868) bio je kapetan šeste jedinice Šinsengumija, specijalne policije tokom kasnog perioda Tokugava šogunata.
Inoue Genzaburo | |
---|---|
Datum rođenja | 4. april 1829. |
Mesto rođenja | Tokio, Japan |
Datum smrti | 20. januar 1868.38 god.) ( |
Mesto smrti | Kjoto, Japan |
Kratka biografija uredi
Rođen je u mestu Bušu (Edo), koji je danas deo istočnog Tokija. Kao i svoj stariji brat Inoue Macugoro, bio je učenik i praktikant mačevalačkog stila „Tenen Rišin-rju“ čije je tehnike savladao do 1860. godine,[1] ali za razliku od nekih drugih pripadnika Šinsengumija nije živeo u njihovom učeničkom dodžou „Šieikanu“. Tri godine kasnije pristupa jediici Rošigumi, zajedno sa Kondo Isamijem i ostalim polaznicima Šieikana koja će vremenom prerasti u čuvenu jedinicu Šinsengumi.[2]
Opisivan je kao ozbiljna osoba, nadarena za posao policajca budući da je tokom akcije u Ikedaji uspeo da uhapsi osam članova išin šišija.
Inoue Genizaburo bio je u rodbinskim odnosima sa Okita Rintarom (zetom Okite Sodžija).[3]
Tokom borbe na Toba-Fušimi (prvoj bici Bošin rata) Inoue gine u januaru 1868. godine.[4] Imao je 38 godina.
Inoue u popularnoj kulturi uredi
Inoue se pojavljuje u raznim mangama i animeima poput: Kaze Hikaru, Getsumei Seiki, Hakuouki: Shinsengumi Kitan.
U godišnjim taiga dramama koje već decenijama snima državna televizija Japana pojavljuje se u seriji „Šinsengumi!“ iz 2004. godine.
Takođe se pojavljuje i u filmu „Tabu (Gohato)“ iz 1999. godine.
Reference uredi
- ^ Rekishi Dokuhon, December 1997 issue "The Ten Captains of The Late Tokugawa Period's Strongest Shinsengumi". str. 92.
- ^ Rekishi Dokuhon, December 1997 issue "The Ten Captains of The Late Tokugawa Period's Strongest Shinsengumi". str. 91.
- ^ Rekishi Dokuhon, December 1997 issue "The Ten Captains of The Late Tokugawa Period's Strongest Shinsengumi". str. 53.
- ^ Rekishi Dokuhon, December 1997 issue "The Ten Captains of The Late Tokugawa Period's Strongest Shinsengumi". str. 95.