Italijanska republika (Napoleonova)
Republika Italija (italijanski: Repubblica Italiana) je bila vazalna francuska država u severnom delu Apeninskog poluostrva. Činile su je teritorije nekadašnje Cisalpinske republike.
Repubblica Italiana Italijanska republika | |||
---|---|---|---|
Severna Italija 1803. | |||
Geografija | |||
Kontinent | Evropa | ||
Regija | Apeninsko poluostrvo | ||
Glavni grad | Milano | ||
Društvo | |||
Službeni jezik | Italijanski, Francuski | ||
Religija | Katolicizam | ||
Istorija | |||
Istorijsko doba | Napoleonovi ratovi | ||
— Osnivanje | 1802. | ||
— Ukidanje | 1805. | ||
Geografske i druge karakteristike | |||
Površina | |||
— ukupno | 42.500 km² km² | ||
Stanovništvo | 3.240.000 | ||
Valuta | Milanski skudo, Italijanska lira | ||
Zemlje prethodnice i naslednice Italijanske republike | |||
Prethodnice: | Naslednice: | ||
Istorija uredi
Italijanska republika naslednik je Cisalpinske republike koja je promenila svoj ustav kako bi omogućila francuskom prvom konzulu, Napoleonu Bonaparti, da postane njen predsednik. Novim ustavom je naziv države promenjen u "Republika Italija" iako se ona sastojala od istih teritorija koje su činile Cisalpinsku republiku, pre svega Lombardije i Romanje. Republika je obuhvatala teritoriju od preko 42.500 km² sa oko 3.240.000 stanovnika u 12 departmana. Milano je bio glavni grad sa oko 124.000 1764. godine. Država je bila prosperitetna uprkos ratovima od prethodnih godina. Ekonomija Italijanske republike zasnivala se na poljoprivredi i stočarstvu. Bila je razvijena i proizvodnja svile. Zastava Italijanske republike sastoji se od tri boje Milana, ali u novom, revolucionarnom obrascu. Grb je određen dekretom od 13. maja 1802. godine. Ugovor o prijateljstvu i slobodnoj trgovini sa Republikom San Marino potpisan je 10. juna 1802. godine. Konkordat sa Svetom stolicom sklopljen je 16. septembra sledeće godine. Stvorena je Nacionalna garda Italije, Nacionalna žandarmerija i finansijska policija. Uveden je metrički sistem. Planirano je i uvođenje nacionalne valute, ali to nikada nije sprovedeno u delo. Nakon što je Bonaparta 1804. godine uzeo titulu cara, Italijanska republika pretvorena je u Kraljevinu Italiju, sa Napoleonom kao kraljem i njegovim pastorkom Eženom de Boarneom kao vicekraljem.
Literatura uredi
- Tarle, J. V. (2008). Istorija novog veka. Beograd: Naučno delo. ISBN 978-86-6021-007-6.