Kadići iz Boana su bjelopavlićko bratstvo(Bjelopavlići→Petrušinovići→Milekovići→Kadići)[1][2]. Kadići iz Boana slave Svetu Petku. Ovo bratstvo je svojevremeno bilo jedno od najglasovitijih i najuticajnijih bratstava u Bjelopavlićima i Brdima.

Grb Kadića na vratima manastira. Rad Miloša Kadića iz Kragujevca
Rodoslov Bjelopavlića

-ovako ih je opisivao njihov čuveni saplemenik i kapetan Bjelopavlića Toko Nikin Šaranović.[3]


- priča kapetan Drago Filipović.

O imenu Boan uredi

Riječ Boan koja se češće koristi potiče od riječi Bovan. Petar Šobajić u svojoj knjizi Bjelopavlići i Pješivci[4] kaže: „Ime selu Bovan, gde su živeli Kadići je ostatak iz predhrišćanskog doba” i dodaje, pozivajući se na Konstantina Jirečeka, da je taj izraz, Bovan, „služio kod starih Srba za oznaku idola.”

Todor Kadić uredi

1854. na Trojčin dan, pod Ostrogom, knjaz Danilo i njegovi perjanici silovali su četrdesetak bjelopavlićkih djevojaka, spremnih za udaju. Među njima je bila i sestra Todora Kadića, koju je lično oteo knjaz Danilo, a ona je već bila udata za popa Punišu Pavićevića. Kada su doznali šta se desilo, Bjelopavlići su riješili da se osvete i ubiju knjaza i perjanike. Ipak knjaz je uspio da pobjegne zahvaljujući Blažu Radoviću, perjaniku iz Martinića, koji mu je na vrijeme javio. Kad se oženio Darinkom Kvekić, Danicu je preudao za šuraka vojvode Mirka.

12. Avgusta 1860. godine u Kotoru, Todor Kadić je u osveti ubio Knjaza Danila.

Odmazda nad Kadićima uredi

 
Faksimil „sentencije” Senata crnogorskog - naredba da se istraže svi Kadići i oni koji su im rod ili ih pomažu.

Nakon Kotorskog atentata, naređena je istraga Kadića i onih koji su im rod ili ih pomažu.[5][6][7].


Prema najmanjim brojkama, iste noći kada je ubijen knnjaz u Boanu je pobijeno dvadeset i troje Kadića. Kod drugih autora, taj broj dostiže devedeset troje stradalih samo u prvom danu u Boanu Kadića. Sreća u nesreći bila je da su većina Kadića u vreme prvog naleta bili u katunima.

Zbog odmazde su se raseljavali, tj. nisu se vraćali na Boan, osim u izuzetnim prilikama, krišom i na kratko.

Deo se preselio u susedne Vasojeviće i Drobnjake koji su takođe bili deo tadašnje Crne Gore. Pošto su i na ovim teritorijama bili u domašaju Petrovića, da bi se spasili od progona menjali su prezimena. U Beranama u Kljajić, Radnić, Šćekić; u Šavniku(selo Boan) u Pešić. Od Pešića kasnije i u Palibrk. Iako su promenili prezimena, sačuvali su slavu Svetu Petku.

Deo je prešao na teritorije koje su bile pod turskom vlašću: Spuž, Nikšić, Bijelo Polje, Lešak, Sredačku Župu, Vraka, Tetovo, Bosna. U ovim mestima su uglavnom zadržali prezime Kadić jer nisu bili u domašaju Petrovića. U Vraki kasnije i kao Kadije. U Bijelom Polju i Bosni su prešli na Islam.

Ima ih i koji su promenili prezime u Kandić, Kadović, Minić, Pavlović, Filimonović ..[8]

Kadići iz Boana i njihovi potomci se tradicionalno već dvadeset godina okupljaju na Boanu Kadića za Vaskrs.

Spoljašnje veze uredi

Vidi još uredi

Boan Kadića na mapi uredi


Reference uredi