Kazan (reka) (engl. Kazan River, Harvaqtuuq [1] ᓴᕐᕙᖅᑑᖅ[2] jaki brzaci[3] i mesto sa velikom brzinom vode[1][2]) je reka kanadskog nasleđa koja se nalazi u Nunavutu, Kanada. Den ime za reku bilo je Kasba-tue što znači „reka bele jarebice”. Ime je očigledno promenjeno u Kazan krajem 19. veka zbog uticaja misionara „reda Marije Bezgrešne”.[4] Izvorište reke je u severnom Saskačevanu[5] kod jezera Kasba, i teče na sever oko 1.000 km (620 mi)[5] pre nego što se uliva u jezero Bejker (64° 09′ 00″ N 95° 30′ 00″ W / 64.15000° S; 95.50000° Z / 64.15000; -95.50000 (Baker Lake (Kazan River))) , na suprotnoj strani ušća reke Telon. Duž svog toka reka teče kroz nekoliko jezera, uključujući jezero Enadaj i jezero Jatkjed, preko vodopada Kazan (25 m (82 ft)), niz klisuru od crvenog peščara[5] i kroz borealnu šumu i tundru. To je poslednji deo reke, ispod jezera Enadaj, koji je iznad linije drveta i označen je za reku kanadskog nasleđa.

Kazan (reka)
Kazan River
Harvaqtuuq
Drenažni basen reke Telon
Opšte informacije
Dužina1.000 km (620 mi) km
Basen71.500 km2 (27.600 sq mi) km2
Vodotok
IzvorSeverozapadne teritorije
Koor. izvora60° 34′ 22″ N 102° 08′ 47″ W / 60.57278° S; 102.14639° Z / 60.57278; -102.14639
Ušćejezero Bejker
Koor. ušća64° 2′ 30″ N 95° 29′ 5″ W / 64.04167° S; 95.48472° Z / 64.04167; -95.48472
Geografske karakteristike
Država/e Kanada
OblastSeverozapadne teritorije
 Nunavut
NaseljaČesterfild Inlet
PritokeDubont, Kazan
Reka na Vikimedijinoj ostavi

Fauna i flora uredi

Iako se mnoge vrste divljih životinja mogu posmatrati duž reke, najpoznatije su karibui (stada Kamanirjuak i Beverli). Preko 300.000 karibua migrira kroz ovu oblast i kaže se da je to najveća migracija bilo koje kopnene životinje. Ostale divlje životinje koje se mogu posmatrati u ovoj oblasti su mošus, žderavac, sivi soko i mnoge vrste riba.

Istorija uredi

 
Prvi brzak reke posle jezero Angikuni, leto 2017
 
Drugi brzak reke posle jezero Angikuni, leto 2017

Obilje divljih životinja duž i blizu reke privlačilo je i Karibu Inuite i Čipevian Sajisi Dene oko 5.000 godina. Prvobitno, Karibu Inuiti nisu živeli u tom području, ali su se vraćali na obalu gde su provodili zimu. U 18. veku, Dene su koristili ovu oblast i Karibu Inuiti, posebno Harvakturmiut („narod Harvaktuk”) i Ihalmiut grupe, počeli su da žive duž reke tokom cele godine.[6] Ostaci kampova Ihalmiut i kampova Dene mogu se naći duž reke. Iako Inuiti danas više ne žive duž reke, oni i dalje putuju njom u lov i pecanje.

Prvi Evropljanin koji je posetio ovu oblast bio je Semjuel Hern 1770. na jezeru Jatkid. Međutim, reka nije mapirana sve dok je nije posetio kanadski geolog i kartograf Džozef Tirel 1894. Istraživač Knud Rasmusen je takođe posetio ovu oblast 1921–1924 tokom Pete ekspedicije Tule.

Rekreacija uredi

Reka je takođe postala popularna destinacija za kajakaše i kanuiste.[7]

Reference uredi

  1. ^ a b Harvaqtuurmiut : The Heritage of the Inuit of the Lower Kazan River
  2. ^ a b „Kitikmeot Heritage Centre”. Arhivirano iz originala 15. 01. 2013. g. Pristupljeno 28. 03. 2022. 
  3. ^ Tuhaalruuqtut, Ancestral Sounds
  4. ^ Sikstrom, C. B. (2012-12-10). „The Naming of Kazan River, Nunavut, Canada”. Arctic (na jeziku: engleski). 65 (4): 433—438. ISSN 1923-1245. doi:10.14430/arctic4241. Arhivirano iz originala 2018-06-02. g. Pristupljeno 2016-04-20. 
  5. ^ a b v "Nunavut: Heritage Rivers" Arhivirano 2013-01-21 na sajtu Wayback Machine The Atlas of Canada
  6. ^ Farley Mowat (2006). No Man's River. Da Capo Press. стр. 24. ISBN 978-0-7867-1692-0. [мртва веза]
  7. ^ „Kazan River | Canadian Canoe Routes”. 

Литература uredi

  • Keith, Darren. Inuit place names and land-use history on the Harvaqtuuq (Kazan River), Nunavut Territory. Thesis (M.A.)--McGill University, 2000, 2000. ISBN 0-612-64162-7

Spoljašnje veze uredi