Kalvarice su kamene stepenice sa 128 gazišta na jugoistočnoj padini lesnog brega Kalvarija (po kome su i dobile ime), jednom od tri najpopularnija i najlepša brega u Zemunu, iznad Tošinog bunara, koji zbog svoje lepote često nazivaju i „Zemunsko Dedinje”.

Kalvarice, pogled sa donje strane

Nakon brojnih aktivnosti kreativne grupe mladih iz Zemuna, pod sloganom „Zemunci za stepenice”, koji su po realizaciji interesantnog likovno, istorijskog i ekološkog projekta obnovili, do tada neugledne i zapuštene stepenica, i na svakom od 128 stepenika upisali imena slavnih Zemunaca. Tako su od njih stvorili specifičnu kulturnu oazu i sportsku i turističku atrakciju Kalvarije, Zemuna, a šire gledano i Beograda.[1]

Naziv uredi

Naziv Kalvarice osmislio je Jovica Piljak, jedan od učesnika obnove ovog stepeništa u sklopu akcije Zemunci za stepenice, nakon podnošenja predloga naziva i glasanja sprovedenog preko interneta. Njegov predlog, Kalvarice je usvojen od većine glasača, najverovatnije jer se etimološki najbolje uklapao sa nazivom lesnog brega Kalvarija u istoimenom naselju Zemuna, u kome su stepenice i sagrađene.

Namena uredi

Kao funkcionalna celina parka Kalvarija i istioimenog naselja Kalvarija, stepenice su izgrađene sa namerom da pešačkom komunikacijom spoje gornji deo lesnog brega Kalvarija sa podnožjem, odnosno kako to Zemunci kažu, da spoje gornji grad sa donjim gradom.

Položaj i prostranstvo uredi

„Kalvarice” se nalaze na strmoj padini lesnog brega (ili brda kako ga neki zovu) Kalvarija između parka Kalvarija, na nadmorskoj visin od 116. m, i ulice Svetozara Miletića, u podnožju lesnog brega.[2]

Prilaz

Stepenicama se može prići iz parka Kalvarija sa:

  • Gornje strane — pešice, motornim vozilima i drugim sredstvima prevoza iz Ulice Đorđa Pantelića i dr Nedeljka Ercegovca, sa juga i zapada.
  • Donje strane — samo pešice, iz donjeg Zemuna (Donji Grad) i Novog Beograda, sa jugoistočne strane iz Ulice Svetozara Miletića, Spirtine i Tošin bunar.

Kalvarice su odlično saobraćajno povezana sa drugim delovima Zemuna i Beograda linijama gradskog prevoza 15, 18, 78, kao i noćnom linijom 15, sa stajalištima u ulicama Tošin Bunar, Teodora Hercla i Prvomajska.

Arhitektura uredi

Kalvarice su usečene u dobro ocednu, strmu jugoistočnu padinu lesnog brega Kalvarija, od njegovog podnožja do vrha, pod uglom od oko 50°, u dužini od oko pedesetak metara, i širini od oko 1,5 metar.

Sagrađene su od 128 kamenih gazišta, iz jednog komada, i desetak, kamenim pločama prekrivenih odmarališta. Sa obe strane stepenište je oivičeno betonskim parapetom širine i visine oko 30 cm, u kome je na zabetoniranim vertikalnim stubićima celom visinom stepeništa postavljen zaštitni gvozdeni rukohvat, ili ograda koja u izlomljenoj liniji prati konfiguraciju gazišta i odmarališta.

Stepenište je celom visinom sa jedne strane noću osvetljeno kandelaberima na metalnim stubovima, a sa obe strane pošumljeno niskim i visokim rastinjem.

Kalvarice, pogled iz dva pravca

„Zemunci za stepenice” uredi

 
Info tabla Kalvarice sa biografijama ljudi, na srpskom i engleskom) čija imena su ispisana na stepenicama i slikama organizatora akcije

Projekat pod nazivom „Zemunci za stepenice”, sredinom 20-tih godina 21. veka, odigrao je značajnu ulogu u obnovi ove građevine koja je zbog dugotrajne izloženosti zubu vremena bila u vizuelnom i ekološki jako lošem stanju.

Vođeni idejom Nenada Hegediša, koji je na ovu zamisao došao nakon obilaska sličnih stepenica (sa 215 gazišta) koje je oplemenio umetničkim mozaikom u bojama Brazila, likovni umetnik Eskadaria Serion, oko sebe je okupio grupu entuzijasta, koji su prema njihovim rečima, imali za cilj...da ostave trag u istoriji grada, sa nadom da će stepenice postati i turistička atrakcija.[3]

Vođeni idejom da se Zemun prikaže kao grad sa bogatom istorijom, kroz koju je dao mnoge umne ljude i vrhunske sportiste,[3] u ovoj grupi entuzijasta pored Nenada Hegediša našli su se i: Nataša Čulina, Vera Šercel, Ponoš Ivan, Slavoljub Spasojević, Ivan Ivanović, Stevan Sremac, Marija Belanović, Tamara Stanojević, Branko Najhold (istoričar Zemuna).

Navedan grupa entuzijasta je pre pokretanja radova na uređenju stepeništa, prvo preko interneta organizovala dostavljanje predloga i glasanje za njihov novi naziv, a paralelno i glasanje za izbor znamenitih ličnosti Zemuna čija imena su trebalo da se nađu na svakom od 128 stepanika.

Nakon sprovedenog izjašnjavanja i glasanja preko interneta, pobednički naziv „Kalvarica” poslao je Jovica Piljak, a 128 izabranih, od 200 ponuđenih imena znamenitih Zemunaca (od strane organizatora akcije), potom se našlo na vertikalnoj strani svakog od stepenika.[4]

Biografije ljudi koji su svojim zaslugama izborili čast da se njihovo ime nađe na stepenicama ispisana su na tabli, postavljenoj u gornjem delu stepanica na Kalvariji, zajedno sa fotografijama organizatora ove akcije i predlagača imena „Kalvarice” (vidi sliku desno).[4]

Posle završenih radova na obnovi i dekorisanju stepenica, u cilju njihove kulturne i turističke afirmacije, napisana je i objavljena knjiga „Ljudi sa basamaka” autora Branka Najholda i Nenada Hegediša.[4]

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ Ilić, Snežana. „Zemunsko stepenište slavnih”. Snežanapolis 2016. Pristupljeno 18. 4. 2019. 
  2. ^ Položaj Kalvarice na Gugl mapi
  3. ^ a b „Kalvarice bilten Izdanje: 1 - Zemun 2017” (PDF). www.kalvarice.com, 2017. Arhivirano iz originala (PDF) 22. 08. 2018. g. Pristupljeno 18. 4. 2019. 
  4. ^ a b v Vrećo, Jovana. „Duh Zemuna - "Kalvarice": Kako je na 128 stepenika odata počast znamenitim Zemuncima”. 24sedam (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-08-03. 

Literatura uredi

  • dr. Petar Marković Zemun od najstarijih vremena do danas objavljeno 2004. godine
  • Branko Najhold Zemun da(v)našnji, objavljeno 2010. godine

Spoljašnje veze uredi

  Mediji vezani za članak Kalvarice na Vikimedijinoj ostavi