Kalidasa je bio indijski pesnik i dramaturg, jedan od najpoznatijih pisaca na sanskritu.[1] Živeo je najverovatnije oko 400. godine u vreme Gupta carstva.[2] Opisan je kao jedan od devet „dragulja“ na dvoru kralja Vikramaditje. Dela su mu bila inspirisana Hindu mitologijom i filozofijom.

Imaginacija Kalidase umetnika 21. veka
Lični podaci
ObrazovanjeSanskritska drama, klasična literatura
Književni rad
Periodoko 4.–5. veka
Najvažnija delaAbijnanasakuntalam, Raguvamsa, Megaduta, Vikramorvasijam, Kumarasambava

Osim o njegovim delima, ništa se sa sigurnošću ne može reći o Kalidasinom životu.[3] Prema legendi pesnik je bio poznat po svojoj lepoti, zbog čega se u njega zaljubila princeza kojom se kasnije i oženio. Međutim, prema istoj legendi, Kalidasa nije bio naročito obrazovan, i princeza se stidela njegovog neznanja i grubosti. Kao posvećeni poštovalac boginje Kali (njegovo ime u bukvalnom prevodu znači Kaliin sluga), Kalidasa je pozvao u pomoć boginju kada je odlučio da počini samoubistvo, nakon što mu se supruga rugala. Umesto toga, ona ga je nagradila izuzetnim darom razuma. Tada je postao najsjajniji od „devet dragulja“. Legenda takođe kaže da ga je ubila kurtizana u Šri Lanci za vreme vladavine Kumaradasa.

Neka od njegovih najpoznatijih dela su: „Malavikagnimitra“, „Šakuntala“, „Vikramorvašija“, „Malavika i Agnimitra“ itd.

Mladost uredi

Naučnici su spekulisali da je Kalidasa možda živio blizu Himalaja, u blizini Udžajina, i u Kalingi. Ta hipoteza je bazirana na Kalidasinom detaljnom opisu Himalaja u njegovom delu Kumarasambhava, prikazu njegove ljubavi za Udžajin u Meghaduti, i njegovim visoko hvaljenim opisima Kalinganskog cara Hemangada u Raghuvamši (šestom poglavlju).

Lakšmi Dhar Kala (1891-1953), sanskritski naučnik i Kašmoiri Pandit, su napisali knjigu sa naslovom Rodno mjesto Kalidasa (1926), koja pokušava da pronađe mesto rođenja Kalidase na osnovu njegovih spisa. Oni su izveli zaključak da je Kalidasa rođen u Kašmiru, ali da se preselio na jug, i da je tražio pokroviteljstvo lokalnih vladara da bi napredovao. Navedeni dokazi iz Kalidasinog dela obuhvataju:[4][5][6]

  • Opis flore i faune koja se može naći u Kašmiru, ali ne u Udžajinu ili Kalingi: biljka šafran, drvo deodar, mošusni jelen itd.
  • Opis geografskih svojstava karakterističnih za Kašmir: ledenjačka jezera, proplanci etc.
  • Spominjanje nekih mesta manje važnosti koja se, prema Kalu, mogu identifikovati s mestima u Kašmiru. Ta mesta su malo poznata izvan Kašmira, i stoga, nisu mogla da budu poznata nekome to nije u bliskom kontaktu s Kašmirom.
  • Reference na pojedine legende Kašmirskog porekla, kao što je ona o Nikumbi (pomenuta u Kašmirskom tekstu Nilamata Purana); pominjanje (u Šakuntali) legende o Kašmiru koji je stvoren od jezera. Ova legenda, pomenuta u Nilamata Purana, navodi da je plemenski vođa Ananta ispustio jezero da bi ubio demona. Ananta je imenovao lokaciju bivšeg jezera (sad kopna) „Kašmir“, po njegovom ocu Kašjapi.
  • Prema Kalu, Šakuntala je alegorijska dramatizacija Pratijabinske filozofije (grane kašmirskog šivajizma). Kalu dalje navodi da ta grana nije bila poznata izvan Kašmira u to vreme.

Prema folkloru, Kalidasa je izvorno bio neobrazovana osoba. On je oženio za princezu. Njegova supruga ga je podstakla da proučava poeziju, i kasnije je postao veliki pesnik. Jedna druga legenda navodi da je on posetio Kumaradasa, kralja Šri Lanke, ranije poznate kao Cejlon, i da je zbog neke izdaje, Kalidasa bio uvijen tamo.[7]

Period uredi

 
Kalidasa, 375. godine

Nekoliko drevnih i srednjovekovnih knjiga navode da je Kalidasa bio dvorski pesnik kralja po imenu Vikramaditja. Za ovog legendarnog kralja se kaže da je vladao iz Udžajina oko 1. veka p. n. e. Doe naučne zajednice veruje da ovaj legendarni Vikramaditja uopšte nije istorijska figura. Postoje drugi kraljevi koji su vladali iz Udžajina i usvojili naziv Vikramaditja, najpoznatiji od kojih su Čandragupta II (vladao 380 – 415) i Jasodharman (6. vek).[8]

Najpopularnija teorija je da je Kalidasa radio tokom vladavine Čandragupte II, i da je stoga živeo oko 4—5. veka. Nekoliko zapadnih naučnika su podržavali ovu teoriju, još od vremena Vilijama Džonsa i A. B. Kita.[8] Mnogi indijski naučnici, kao što su Vasudev Višnu Miraši i Ram Gupta, takođe stavljaju Kalidasu u ovaj period.[9][10] Po ovoj teoriji, njegova karijera mogla je trajati do vladavine Kumaragupte I (koji je bio na vlasti 414 – 455), kao i Skandagupta (koji je vladao tokom 455 – 467).[11][12]

Najraniji paleografski dokazi o Kalidasi su nađeni u Sanskritskom natpisu iz oko 473. godine, koji je pronađen u hramu sunca Mandsaur.[13] Njegovo ime, zajedno sa imenom pesnika Bharavija, je takođe pomenuto u zapisu u kamenu datiranom na 634. godinu pronađenom kod Ajhola, koji je lociran u današnjoj Karnataki.[14]

Teorija višestrukih Kalidasa uredi

Neki naučnici, uključujući M. Srinivasačarijara i T. S. Narajana Sastra, smatraju da svi radovi pripisani „Kalidasi“ nisu delo jedne osobe. Prema Srinivasačarijaru, pisci iz 8. i 9. veka ukazuju na postojanje tri poznate književne figure koje dele ime Kalidasa. Ti pisci su Devendra (autor Kavi-Kalpa-Lata), Rajašekara i Abhinanda. Sastri navodi da su radovi te trojice Kalidasa sledeći:[15]

  1. Kalidasa alijas Matrigupta, autora Setu-Banda i tri predstave (Abhijñānaśākuntalam, Mālavikāgnimitram i Vikramōrvaśīyam).
  2. Kalidasa alijas Medharudra, autora Kumārasambhava, Meghadūta i Raghuvaṃśa.
  3. Kalidasa alijas Kotijita: autora Ṛtusaṃhāra, Shyamala-Dandakam i Srngaratilaka između ostalih radova.

Sastri pominje još šest književnih figura pod nazivom „Kalidasa“: Parimala Kalidasa alijas Padmagupta (autor dela Navasahasanka Charita), Kalidasa alijas Jamakakavija (autora dela Nalodaya), Nava Kalidasa (autor dela Champu Bhagavata), Kalidasa Akbarija (autor nekoliko zagonetki), Kalidasa VIII (autor dela Lambodara Prahasana), i Abhinava Kalidasa alijas Madhava (autor dela Sankshepa-Sankara-Vijayam).[15]

Prema K. Krišnamurtiju, reči „Vikramaditja“ i „Kalidasa“ su korištene kao zajednička imena za opis bilo kog pokrovitelja i svakog dvorskog pesnika.[16]

Radovi uredi

Pozorišni komadi uredi

Kalidasa je napisao tri pozorišna komada. Među njima, Abijnanasakuntalam („O Šakuntali prepoznatom po tokenu”) generalno se smatra remekdelom. To je bio jedan od prvih sanskritskih radova koji su prevedeni na engleski, i nakon toga je preveden na mnoge jezike.[17]

 
Šakuntala se zasutavlja da pogleda nazad u Dušjanta, Raža Ravi Varma (1848-1906).
  • Malavikagnimatram („Koji se odnose na Malaviku i Agnimitra”) kazuje priču o kralju Agnimitri, koji se zaljubio u sliku prognane služavke po imenu Malavika. Kad je kraljica otkrila strast svog muža prema toj devojci, ona se razbesnela i bacila Malavik u zatvor. Međutim sudbina nije to dozvolila. Malavika je zapravo istinski rođena princeza, te je afera bila ozakonjena.
  • Abijnanasakuntalam („Sećanja na Šakuntalu”) kazuje priču o kralju Dušjanti koji je, dok je bio na lovačkom putu, sreo Šakuntalu, usvojenu ćerku mudraca, i oženio ju je. Dogodila im se nesreća kad je bio sazvan nazad na dvor: Šakuntala, trudna sa njihovim detetom, nehotično je uvredila gostujućeg mudraca i na nju je bačena kletva, po kojoj će je Dušjanti potpuno zaboraviti dok ne vidi prsten koji joj je ostavio. Na svom putu na Dušjantin dvor u uznapredovalom stanju trudnoće, ona izgubi prsten, te je morala da ode s dvora neprepoznata. Prsten je našao ribar koji je prepoznao kraljevski žig i vratio ga Dušjanti, kome se vraća sećanje na Šakuntalu i pokušava da je pronađe. Gete je bio fasciniran Kalidasinim delom Abijnanasakuntalam, delu koje je postalo poznato u Evropi, nakon što je prevedeno sa engleskog na nemački.
  • Vikramorvasijam („Koji se odnose na Vikrama i Urvaši”) kazuje priču o smrtnom kralju Pururavasu i nebeskoj nimfi Urvaši koji se zaljubljuju. Kao besmrtinik, ona mora da se vrati na nebo, gde jedan nesrećni udes uzrokuje da je ona poslata nazad na Zemlju kao smrtnik sa kletvom da će umreti (i tako se vratiti na nebo) onog momenta kad njen ljubavnik vidi dete koje će mu roditi. Nakon serije nesrećnih slučaja, uključujući Urvašijinu privremenu transformaciju u lozu, kletva je podignuta, i ljubavnicima je dozvoljeno da ostanu zajedno na Zemlji.

Poeme uredi

Epovi uredi

Kalidasa je autor dve epske poema, Raguvamsa („Dinastija Ragu”) i Kumarasambava (Rođenje 'Kumara' ili Subramanja).

  • Raguvamsa je epska poema o kraljevima Ragu dinastije.
  • Kumarasambava opisuje rođenje i adolescenciju boginje Parvati, i njen brak sa Lordom Šivom.

Male pesme uredi

Kalidasa je isto tako napisao dve kandakavjase (manje poeme):

  • Njegova opisna poema:[18] Rtusamara opisuje šest sezona pripovedajući iskustva dvoje ljubavnika u svakoj od sezona.[N 1]
  • Njegova elegična poema: Kalidasa je kreirao svoj sopstveni žanr poezije sa ovom poemom[18] Megaduta, (u prevodu „Glasnik oblaka”[18]) koja je priča o Jakši koji pokušava da pošalje poruku svojoj ljubavnici putem oblaka. Kalidasa je postavio ovu poemu da bude u 'mandakranta' metrici, koja je poznata po svojoj lirskoj milozvučnosti. To je jedna od Kalidasinih najpopularnijih poema i brojna tumačenja ovog njegovog rada su napisana.

Prevodi uredi

Mongomeri Skajler, mlađi je objavio bibliografiju izdanja i prevoda drame Šakuntale dok je pripremao svoj rad „Bibliografija sanskritske drame”.[N 2][19] Skajler je kasnije završio svoju bibliografsku seriju dramskih radova Kalidase putem kompajliranja bibliografija izdanja i prevoda Vikramorvasija i Malavikagnimitre.[20] Ser Vilijam Džons je objavio engleski prevod Sakuntale 1791. godine, a Rtusamaru je objavio kao originalni tekst tokom 1792. godine.[21]

Kasnija kultura uredi

Mnogi naučnici su napisali komentare o radovima Kalidase. Među najproučenijim komentarima su i oni koje je napisao Kolačala Malinata Suri, koji je delovao u 15. veku tokom vladavine vijajanagurskog kralja, Deve Raje II. Najraniji sačuvani komentari potiču iz 10. veka, a napisao ih je kašmirski naučnik Valabadeva.[22][23] Eminentni sanskritski pesnici kao što su Banabata, Jajedeva i Rajasekara izobilno su hvalili Kalidasu zbog njihovih doprinosa. Dobro poznati sanskritski stih („Upamā Калидасаsya...”) pohvaljuje njegovu veštinu poređenja (upamā). Anandavardana, visoko cenjeni kritičar, smatra da je Kalidasa bio jedan od najvećih sanskritskih pesnika svih vremena. Od stotina pre-modernih sanskritskih komentara o Kalidasinim radovima, samo je frakcija bila objavljena u njihovo vreme. Takvi komentari prikazuju znake da je Kalidasina poezija trpela promene u odnosu na svoje originalno stanje tokom vekova ručnih kopiranja, i verovatno usled konkurentnih usmenih tradicija koje su postojale paralelno sa pisanom tradicijom.

Kalidasina Abijnanasakuntalam je bila jedan od prvih radova indijske književnosti koji je postao poznat u Evropi. To delo je prvo bilo prevedeno na engleski, i zatim sa engleskog na nemački, gde je primljeno sa začuđenošću i fascinacijom među eminentnim pesnicima, čime su obuhvaćeni Herder i Gete.[24][25]

Kalidasin rad je i dalje evocirao inspiraciju među umetničkim krugovima u Evropi tokom kasnog 19. veka i ranog 20. veka, što je evidentno po skulpturi Šakuntala vajarke Kamij Klodel.

Kudijatamski umetnik i naučnik Natja Šastre Mani Madava Čakjar (1899–1990) koreografirala je i izvodila popularne Kalidasine pozorišne komade uključujući Abijnanasakuntalu, Vikramorvasiju i Malavikagnimitru.

Indijski film na kanadskom jeziku Mahakavi Kalidasa (1955), u kome igraju Honapa Bagavater i B. Sarojedevi, i kasnije film Kaviratna Kalidasa (1983), sa Ražkumarom i Jajapradom u glavnim ulogama,[26] su bili bazirani na Kalidasinom životu. Kaviratna Kalidasa je isto tako koristio Kalidasinu Šakuntalu kao pod-radnju filma. V. Šantaram je napravio hindi film Stri (1961) na bazi Kalidasine Šakuntale. R.R. Čandran je napravio tamilski film Mahakavi Kalidas (1966) na bazi Kalidasinog života. Dobitnik Ševalije ordena Nadigar Tilagam Sivaji Ganesan igrao je ulogu samog pesnika. Film Mahakavi Kalidasu (Telugu, 1960) sa Akineni Nagesvara Raom u glavnoj ulozi[27] je slično tome baziran na Kalidasinom životu i radu.

Hindi pozorišni komad Surendra Verme Atavan Sarga objavljen 1976. godine je baziran na legendi da Kalidasa nije mogao da završi svoj ep Kumarasambava zato što ga je bila proklela boginja Parvati, zbog sramotnog opisa njenog bračnog života sa Lordom Šivom u osmom spevu. Predstava prikazuje Kalidasu kao dvorskog pesnika Čandraguptu koji se suočava sa sudskom istragom po insistiranju sveštenika i nekih drugih moralista njegovog vremena.

Asti Kaščild Vagartijam je sanskritski pozorišni komad sa pet činova koji je napisao Krišna Kumar 1984. godine. Priča komada je varijacija popularne legende po kojoj je Kalidasa bio mentalno zaostao jedno vreme i da je njegova žena bila odgovorna za njegov preobražaj. Kalidasa, mentalno zaostali pastir, je oženjen za Vidiotamu, učenu princezu, kroz zaveru. Kada je otkrila da je prevarena, Vidiotama proteruje Kalidasu, tražeći od njega da stekne učenost i slavu ako želi da nastavi njihovu vezu. Ona dalje uslovljava da će po njegovom povratku on morati da odgovori na pitanje, Asti Kashchid Vāgarthah („Da li postoji nešto posebno u izrazu?”), na način kojim bi ona bila zadovoljna. U dogledno vreme, Kalidasa stiče znanje i pesničku slavu. Kalidasa počinje Kumarsambavu, Raguvamsu i Megadutu sa rečima Asti („postoji”), Kashchit („nešto”) i Vāgarthah („izgovorena reč i njegovo značenje”).

Delo Bišnupada Batačarje „Kalidas o Robindronat” je komparativna studija Kalidase i bengalskog pesnika Rabindranata Tagora.

Ašad Ka Ek Din je pozorišni komad baziran na fikcionalizovanm elementima Kalidasinog života.

Uticaji uredi

Kalidasa je imao veliki uticaj na nekoliko sanskritski radova, u svoj indijskoj literaturi.[28] On je isto tako znatno uticao na Rabindranata Tagora. Megadutamski romantizam je prepoznatljiv u Tagorovim poemama o monsunima. Sanskritski pozorišni komadi Kalidase su uticali na evropsku literaturu kasnog osamnaestog i ranog devetnaestog veka.[29] Prema Dejlu Karnegiju, ocu savremene medicine Ser Vilijam Osler je uvek imao na svom radnom stolu poemu koju je napisao Kalidasa.[30]

Napomene uredi

  1. ^ Rtusamaru je preveo u tamilski jezik Muhandiram T. Satasiva Ijer
  2. ^ Ovaj rad je kasnije objavljen kao treći tom Indo-iranskog serijala Kolumbija univerziteta sa 13 tomova, koji je objavilo Izdavateljstvo univerziteta Kolumbija tokom 1901-32, a čiji urednik je bio A. V. Vilijams Džekson

Reference uredi

  1. ^ „Kalidasa - Kalidasa Biography - Poem Hunter”. www.poemhunter.com. Pristupljeno 05. 10. 2015. 
  2. ^ Encyclopædia Britannica. "Kalidasa (Indian author)".
  3. ^ Kālidāsa 2001, str. 79
  4. ^ Ram Gopal pp. 3.
  5. ^ P. N. K. Bamzai (1994). Culture and Political History of Kashmir. 1. M.D. Publications Pvt. Ltd. str. 261—262. ISBN 978-81-85880-31-0. 
  6. ^ Kaw 2004, str. 388
  7. ^ „About Kalidasa”. Kalidasa Academi. Arhivirano iz originala 28. 07. 2013. g. Pristupljeno 30. 12. 2015. 
  8. ^ a b Rajan 2005, str. 268–274
  9. ^ Vasudev Vishnu Mirashi and Narayan Raghunath Navlekar (1969). Kālidāsa; Date, Life, and Works. Popular Prakashan. str. 1—35. 
  10. ^ Ram Gopal. pp. 14
  11. ^ Devadhar, C. R. (1999). Works of Kālidāsa. 1. Motilal Banarsidass. str. vii—viii. ISBN 9788120800236. 
  12. ^ Gaurīnātha Śāstrī 1987, str. 77–78
  13. ^ Ram Gopal pp. 8.
  14. ^ Gaurīnātha Śā ihihhistrī 1987, str. 80
  15. ^ a b Srinivasachariar 1974, str. 112–114
  16. ^ Krishnamoorthy 1994, str. 9–10
  17. ^ Kalidas, Encyclopedia Americana
  18. ^ a b v Kalidasa Translations of Shakuntala, and Other Works. J. M. Dent & sons, Limited. 01. 01. 1920. 
  19. ^ Schuyler, Jr., Montgomery (1901). „The Editions and Translations of Çakuntalā”. Journal of the American Oriental Society. 22: 237—248. JSTOR 592432. doi:10.2307/592432. 
  20. ^ Schuyler, Jr., Montgomery (1902). „Bibliography of Kālidāsa's Mālavikāgnimitra and Vikramorvaçī”. Journal of the American Oriental Society. 23: 93—101. JSTOR 592384. doi:10.2307/592384. 
  21. ^ Gaurinath Shastri. p.2
  22. ^ Goodall, Dominic; Isaacson, Harunaga (01. 01. 2003). The Raghupañcikā of Vallabhadeva: Being the Earliest Commentary on the Raghuvaṃśa of Kālidāsa : Critical Edition with Intrduction and Notes. Groningen Oriental Studies (Book 17) (na jeziku: engleski i Hindi). 1 (Critical izd.). Brill Academic Pub; Bilingual. ISBN 978-90-6980-138-4. 
  23. ^ Dominic Goodall and Harunaga Isaacson, The Raghupañcikā of Vallabhadeva, Volume 1, Groningen, Egbert Forsten, 2004.
  24. ^ Maurice Winternitz and Subhadra Jha, History of Indian Literature
  25. ^ Winternitz, Maurice; Winternitz, Moriz (01. 01. 2008). History of Indian Literature. Motilal Banarsidass Publ. str. 238. ISBN 978-81-208-0056-4. 
  26. ^ Kavirathna Kalidasa (1983) Kannada Film at IMDb
  27. ^ Mahakavi Kalidasu, 1960 Telugu film at IMDb.
  28. ^ Ram Gopal. P 8
  29. ^ „Translations of Shakuntala and Other Works - Online Library of Liberty”. oll.libertyfund.org. Pristupljeno 05. 10. 2015. 
  30. ^ How To Stop Worrying And Start Living By Dale Carnegie

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi