Karanovo kultura
Karanovo kultura je neolitska kultura (Karanovo I-III oko 62. do 55. veka pre nove ere) koja je dobila ime po bugarskom selu Karanovo (Karanovo, Slivenska oblast 42° 30′ 41″ N 25° 54′ 54″ E / 42.51139° S; 25.91500° I). Kultura, koja je deo dunavske civilizacije, smatra se najvećim i najvažnijim agrarnim naseljem u dolini reke Azmak.[1]
Oktriće uredi
Arheolozi su otkrili naselje 1930-ih godina kada je u Karanovu iskopan Tel - naseobinska humka.[1] Naselje na vrhu brda sastoji se od 18 zgrada u kojima je živelo oko 100 stanovnika. Lokalitet je bio naseljeno manje-više kontinuirano od ranog 7. do ranog 2. milenijuma pre nove ere. Karanovska kultura poslužila je kao temelj istočnobalkanske kulturne sekvence. [2] Slojevi u Karanovu su korišćeni kao hronološki sistem za praistoriju Balkana. Ova kultura je imala sedam velikih faza: Karanovo I i II, koje su postojale paralelno sa Starčevom ; Karanovo III (Veselinovo); Karanovo IV; Karanovo V (Marica); Karanovo VI (Gumelnita); i Karanovo VII, koji je nastao tokom ranog bronzanog doba. [2] Karanovo I se smatra nastavkom bliskoistočnog naselja.[3] Činilo se da je Karanovo VI doživelo kolaps oko 4000. godine pre nove ere bez ikakvih znakova osvajanja ili preseljenja.[4]
Karakteristike uredi
Neke od glavnih karakteristika karanovske kulture su belo farbana grnčarija i tamno farbane posude dobijene iz tella.[5] Ovi artefakti su bili posebno povezani sa prvom i drugom fazom arheološke kulture.[6] Određeni artefakti kulture dovedeni su u vezu sa kulturnim pojmom plodnosti. [7] Tu je i Karanovo makroblajd tehnologija, koja je karakterisala polustrmo i strmo retuširanje, kao i upotrebu žutog kremena sa belim mrljama.[8] Ova posebna tehnologija, koja je takođe poznata kao „karanovsko sečivo“, [9] pojavila se tokom rane neolitske faze kulture.[8] Naučnici primećuju njegovu zanimljivu dužinu i širinu: 100 mm dužine i između 15 mm i 23 mm širine.[8]
Karanovo II se razlikuje od svog prethodnika po uticaju na tračansku kulturu, odnosno asimilaciji njenih elemenata u uticaje nasleđene iz Karanova I.[10] Osnovne karakteristike ove faze nastavljene su do Karanova III i posebno su bile izražene u njenoj gruboj izradi. posuđe, kao što su vrčevi, plitke posude i cilindrične vaze (npr Kugel ).[10]
Pogrebne prakse Karanova I i II bile su slične običajima drugih istočnobalkanskih kultura.[11]
Galerija uredi
-
Grnčarija, 6. milenijum pre nove ere (Karanovo I).[12]
-
Keramička posuda
-
Keramička posuda, peti milenijum pre nove ere (Karanovo VI).[15]
-
Antropomorfna posuda, 6-5 milenijum pre nove ere (Karanovo III-IV).[16]
-
Objekat sa upisima sa mogućim numeričkim kontekstom[17]
-
Privezak od žada, šesti milenijum pre nove ere (Karanovo I).[18]
-
Ogrlica, šesti milenijum pre nove ere (Karanovo I).[19]
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ a b Danver 2015, str. 271
- ^ a b Gimbutas 1974, str. 248
- ^ Whittle, Alasdair; Hofmann, Daniela; Bailey, Douglass W. (2008). Living Well Together? Settlement and Materiality in the Neolithic of South-East and Central Europe (na jeziku: engleski). Oxbow Books. ISBN 978-1-78297-481-9.
- ^ Stornoway, Jack (2019). Broken Timelines - Book 3: The Indo-Europeans and Harappans (na jeziku: engleski). Digital Ink Productions. ISBN 978-1-989604-36-6.
- ^ Colledge, Sue; Conolly, James (2007). The Origins and Spread of Domestic Plants in Southwest Asia and Europe. Oxon: Routledge. str. 93. ISBN 9781598749885.
- ^ Colledge, Sue; Conolly, James (2007). The Origins and Spread of Domestic Plants in Southwest Asia and Europe. Walnut Creek, CA: Left Coast Press. str. 93. ISBN 978-1-59874-988-5.
- ^ Reichard, Tsirtsoni & Nedelcheva 2017, str. 105
- ^ a b v Reingruber, Agathe; Tsirtsoni, Zoï; Nedelcheva, Petranka (2017). Going West?: The Dissemination of Neolithic Innovations Between the Bosporus and the Carpathians, Volume 3. Oxon: Routledge. str. 57, 61. ISBN 9781138714830.
- ^ Reingruber, Tsirtsoni & Nedelcheva 2017, str. 16
- ^ a b Boardman, Edwards & Hammond 2003, str. 115
- ^ Fowler, Harding & Hofmann 2015, str. 930
- ^ „Ceramic vessel”. Bulgarian Heritage.
- ^ „Karanovo culture, tulip-shaped vase”.
- ^ „Tulip vessel”. Bulgarian Heritage.
- ^ „Ceramic vessel”. Bulgarian Heritage.
- ^ „Anthropomorphic vessel”. Bulgarian Heritage.
- ^ Haarmann, Harald (2020). The Mystery of the Danube Civilisation. Marix Verlag. ISBN 9783843806466.
- ^ „Amulet”. Bulgarian Heritage.
- ^ „Beads”. Bulgarian Heritage.
Literatura uredi
- Reichard, Joy (2011). Celebrate the Divine Feminine (na jeziku: engleski). San Francisco, CA: Bush Street Press. str. 105. ISBN 978-1-937445-18-8.
- Danver, Steven L. (2015). Native Peoples of the World: An Encyclopedia of Groups, Cultures and Contemporary Issues. Oxon: Routledge. str. 271. ISBN 9780765682222.<
- Haarmann, Harald (2020). The Mystery of the Danube Civilisation. Marix Verlag. ISBN 9783843806466.
- Gimbutas, Marija; Alseikaitė (1974). The Gods and Goddesses of Old Europe: 7000 to 3500 BC Myths, Legends and Cult Images. Berkeley, CA: University of California Press. str. 248. ISBN 0-520-01995-4.
- Stefan Hiller, Vassil Nikolov (eds.), Karanovo III. Beiträge zum Neolithikum in Südosteuropa Österreichisch-Bulgarische Ausgrabungen und Forschungen in Karanovo, Band III, Vienna. 2000. ISBN 3-901232-19-2.