Kafa (biljka)

врста биљке

Kafa (hrv. kava, bošnj. kahva; od arap. قَهْوَة‎ [qahwa] — kahva; lat. Coffea) je rod niskih biljka (drvo ili grm) iz porodice broćeva (Rubiaceae). Mnoštvo je biljaka koje spadaju u rod kafe, koje čine veliki broj raznih vrsta i podvrsta biljaka različitog sastava ploda. Kultivisana stabljika kafe je visoka 2 do 5 metara, a ako bi je ostavili da raste divlje narasla bi do visine i do 10 metara. Savijanjem i orezivanjem mladog stabla proizvođači kafe nastoje ograničiti visinu stabla na 3 metra iz čisto praktičnog razloga, radi lakše berbe. Klima u tropskim zemljama koje se nalaze u širem ekvatorijalnom pojasu pogoduje uzgoju stabljike kafe. Toplota i vlaga su glavni faktori u uzgoju stabla kafe, spoljne temperature između 12°do 27° celzijusa i velike količine kiša. Velike klimatske promene, vrsta i sastav tla na kojem se biljka uzgaja, broj sunčanih dana, količina padavina i vlaga, nadmorska visina, sve su to faktori koji utiču na stabljiku kafe, a i njen plod.

Kafa
Drvo Coffea arabica
Naučna klasifikacija e
Carstvo: Plantae
Kladus: Tracheophytes
Kladus: Angiospermae
Kladus: Eudicotidae
Kladus: Asterids
Red: Gentianales
Porodica: Rubiaceae
Pleme: Coffeeae
Rod: Coffea
L.
Vrste

Coffea arabica - arabika
Coffea benghalensis - bengalska kafa
Coffea canephora - robusta
Coffea congensis - kongoanska kafa
Coffea excelsa - liberijska kafa
Coffea gallienii - kafa sa kofeinom
Coffea bonnieri - kafa bez kofeina
Coffea mogeneti - kafa bez kofeina
Coffea liberica - liberijska kafa
Coffea stenophylla - kafa iz Sijera Leonea

Zbog velikog broja vrsta i podvrsta kafe tako postoje i razlike u listovima i cvetovima kafinog stabla. Boja listova je zelena a oblik im je više ovalan ili duguljast, sa valovitim ivicama i rastu jedan nasuprot drugog sa kratkim peteljkama. Cvetovi su beli, veličinom mali i rastu u skupinama duž grane i mirisni su. U početku procesa sazrevanja ploda, plod je zelene boje menjajući boju u žutu, a na kraju u tamno crvenu gde dolazi do faze sazrevanja i ubiranja ploda. Unutar čvrstog omotača ploda nalaze se dva semena koja su svojim ravnim stranama okrenuta jedno prema drugom nalikujući tako na plod oraha. Boja zrna varira od zelene do smeđe. Hemijski sastojci koji se nalaze u sirovoj kafi broje se na stotine što opet zavisi od vrste i podvrste kafe. Najpoznatiji sastojak sirovog zrna je kofein.

Iz velikog broja vrsta i podvrsta kafe izdvajaju se dve vrste koje zajedno čine više od 90% ukupne proizvodnje u svetu, kafa Arabika i kafa Robusta. Od ostalih sorti kafe poznatije su još: liberica, excelsa, stenophylla, arabusta (kafa nastala ukrštanjem arabike i robuste).

Postoje dve glavne vrste kafe:

  • Arabika – tradicionalna kafa. Čini dve trećine svetske proizvodnje kafe. Ima 44 hromozoma. Ukrštanjem sa drugim sortama kafe dobijaju se nove hibridne sorte koje pospešuju kvalitet Arabike. Maksimalni količina kofeina po jednom kilogramu ne prelazi 1,5%
  • Robusta – ima jaku, oporu aromu i obično se koristi za dobijanje instant kafe. Drvo daje obilan rod i otporan je na razne bolesti. Može narasti do visine oko 12 metara, što je dvostruko više od nepokresnog osetljivog drveta Arabike koja uz to daje i manje roda. u odnosu na svoju težinu. U odnosu na težinu, zrno Robuste ima do 2,8% kofeina dok kod Arabike ne prelazi 1,5%. Robustra i sve ostale vrste kafa imaju 22 hromozoma. Zbog gorčine kafa se obično ne pravi samo od Robuste, već se meša sa određenom količino Arabike. Zbog veće količine kofeina u semenu može se uzgajati u klimatskim područjima gde arabika ne uspeva. Koristi se kao jeftinija zamena za arabiku.

Industrija kafe uredi

 
Zemlje uzgajivači kafe.

Danas, industrija kafe zarađuje oko 55 milijardi evra godišnje i po profitu nalazi se na drugom mestu, odmah posle naftne industrije. Postoji preko 25 miliona porodičnih plantaža u preko 80 zemalja širom sveta. Procenjuje se da je broj zasađenih stabljika kafe negde oko 15 milijardi. Procenjuje se da se dnevno popije oko 2,25 milijardi šoljica kafe.

Današnji problem industrije kafe je njena prevelika proizvodnja. Situaciju dodatno komplikuju politika, ekonomija kao i delovi moćnih kartela. Zbog toga mnogi uzgajivači kafe žive u siromaštvu.

Istorija uredi

Drvo kafe (Coffea arabica) je cvetajući zimzeleni žbun čija je domovina region Kafa u Etiopiji. I druge vrste kafe uključujući C. liberica i C. robusta takođe rastu u divljini u ostalim delovima Afrike. Postoji više legendarnih priča o poreklu ovog napitka. Najpoznatija je verovatno priča o etiopijskom pastiru Kaldiju. Jednog dana je primetio da su njegove koze živahnije nego inače. Primetivši da jedu crvene bobice jednog žbuna i okusivši ih, iskusio je isti osećaj živahnosti.

Arabika se uzgajala na Arabijskom poluostrvu od 15. veka nove ere. Arabljani su je zvali „qahwe" (vino), a Turci „kahve".

Korisne efekte kafe je poznao već u 10. veku veliki doktor Al Razi. Krajem 15. veka kafu su proširili po Bliskom i Srednjem istoku i Magrebu putnici koji su se vraćali iz Arabije. Arapi su čuvali tajnu uzgajanja i pripremanja kafe, ali su je Indusi ipak uspešno prošvercovali i počeli da gaje u Indiji. Godine 1554/55 prvi put kafu su u Carigrad donela dvojica Sirijaca. Kafana je postala osobitost socijalne kulture. U njima su se okupljali ljudi, igrale razne igre, pilo, pušilo, odmaralo i održavali kontakti. Iz Carigrada je kafa u 17. veku dospela u Mletačku republiku odakle se kafa proširila Evropom. Godine 1645. godine otvorena je prva kafana u Italiji. U Engleskoj prva kafana je otvorena 1583. u Kornhilu. Vlasnik je bio jedan turski trgovac. Do 1675. otvoreno je više od 3.000 kafana u Engleskoj. U Parizu je prvu kafanu otvorio Jermenin Paskal. Kafa je ubrzo postala popularnije od vina u Francuskoj i čaja u Engleskoj. U Beču, prva prodavnica koja je prodavala kafu je otvorena 1683. godine, kada je jedan Srbin, posle propasti turske vojske u Velikom bečkom ratu jeftino otkupio ogromne zalihe ove biljke koje je zaostalo u zaplenjenoj turskoj komori. Zahvaljujući njemu, bečke dame su se ubrzo oduševile egzotičnim ukusom rasanjujućeg napitka, pa je po ugledu na građane najmoćnije države tadašnjeg sveta, sva srednja Evropa počela da pije kafu.

Uprkos zabrani izvoza zrelog semena, Holanđani su 1616. uspeli da ga iznesu sa poluostrva. Ubrzo nakon toga nikle su plantaže u holanđanskim kolonijama - Cejlonu (danjašnja Šri Lanka) i na Javi (sada pripada Indoneziji).

Godine 1706. Holanđani su preneli jednu sadnicu kafe sa Jave u Botaničku baštu u Amsterdamu. Biljka je toliko procvetala, da je njen rod bio dovoljan za dizanje plantaže u Surinamu na Karibima. Godine 1714, gradonačelnik Amsterdama poklonio je jednu od tih mladica francuskom kralju Luju XIV, koju je on dao da se zasadi u Kraljevskom vrtu u Parizu.

Kafa u Srbiji uredi

Nije slučajnost, da je Beograd dobio svoju prvu kafanu pre Beča, Pariza i ostalih velikih evropskih metropola. Srbi su pod uticajem Turaka bili upoznati sa kulturom kafe vrlo rano. Već 1521/52 Turci si u jednoj zgradi na Dorćolu otvorili neke vrste ugostiteljskog objekta - kafanu u kojoj su posluživali kafom. Kafa se od tada posluživala u karavan sarajima, hanovima i mehanama. Ugostiteljski objekti u Beogradu dobijaju današnji naziv kafana posle 1738, kada su Turci ponovo zaposeli Beograd, nakon austrijske vlasti. Tada je, kao najbolja, bila poznata kafana Crni orao na Dorćolu, koju je u svom putopisu pomenuo putopisac Keper. Nalazila se na spratu u zgradi na uglu današnje Dušanove i ulice Kralja Petra.

Najveći broj kafana Beograd dobija u 19. i 20. veku. Neke od najpoznatijih starih beogradskih kafana su Tri šešira, Kafana "?“, Dva bela goluba i nekada slavna, a već srušena kafana Dardaneli.

Kafa i religija uredi

Pojavom kafe na evropskom tržištu u 17. veku dolazi do velikih promena. Opsednutost ovim napitkom i biljkom dovodi do toga da kafa bude proglašena satanističkim napitkom od strane nekih katoličkih sveštenika. Oni su naime smatrali da bi kafa mogla da potisne upotrebu crvenog vina, koje je po njihovom mišljenju posvetio Isus Hrist. Ipak, kada je papa Klemenet VIII probao kafu, navodno je odmah promenio mišljenje. Rešio je tu religioznu dilemu tako što je „krstio napitak“, čineći ga time prihvatljivim za katolike.

Vidi još uredi

Galerija uredi

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi