Kacik[1][2] (tai. kasike, šp. cacique), reč koja označava vođu plemena ili naselja na taino jeziku.[3] Španska kolonijalna administracija 16-19. veka koristila je reč kacik za sve domorodačke starešine širom Amerike.[4]

Pet indijanskih kraljevina na Haitiju u vreme otkrića, po Pjetru Martiru i Bartolomeu de las Kazasu. Behečio i Anakaona vladali su oblašću Haragva, Gvakanagari oblašću Marien, Gvarioneks oblašću Magva, a Kaonabo oblašću Magvana.

Istorija uredi

Kod naroda Taino uredi

Na Haitiju uredi

Reč kacik prvi put se pojavljuje u knjizi O novom svetu italijanskog sveštenika i istoričara Pjetra Martira, u drugoj glavi njenog prvog dela, koja opisuje drugo Kolumbovo putovanje i početak kolonizacije Haitija (takozvana Okeanska dekada koja je napisana 1494, a objavljena 1504. na italijanskom i 1511. na španskom jeziku). Španci su ovu reč prvi put čuli 1493. od naroda Taino, starosedelaca Haitija, kao naziv za njihove starešine i prvobitno su je prevodili kao kralj,[3] iako je kacik mogao biti starešina čitave oblasti (na Haitiju je u vreme otkrića bilo 5 glavnih kacika, koji su vladali čitavim ostrvom) ili samo jednog sela. Tako je Behečio, vrhovni kacik zapadnog Haitija, imao pod svojom vlašću 24 podređena, niža kacika. Drugi vrhovni kasici na Haitiju u to vreme bili su Kaonabo, Gvakanagari, Gvarioneks i kacika (kraljica) Anakaona, Behečiova sestra i Kaonabova supruga, koja je posle bratove smrti (1502) kratko vreme vladala njegovom oblašću.[5] U prvim godinama kolonizacije španske vlasti odnosile su se prema indijanskim starešinama kao prema podređenim vladarima koji plaćaju danak, ali posle uvođenja sistema enkomijende (od 1502. godine) domorodačke poglavice su izgubile poslednje ostatke nezavisnosti. Veće starešine većinom su pohapšene i pogubljene, njihov narod je pokršten i podeljen u službu pojedinim kolonistima, a manje seoske starešine postale su sakupljači poreza u španskoj službi.[4] Ovaj sistem se na Haitiju održao nekoliko decenija, ali je domorodačko stanovništvo veoma brzo opadalo: do 1542. broj Taino starosedelaca na Haitiju spao je sa 3 miliona na svega oko 200,[6] a nekoliko decenija kasnije izumrli su u potpunosti.

Na Kubi uredi

Špansko naseljavanje Kube počelo je 1511. godine, a vođa otpora lokalnih Taino Indijanaca bio je kacik po imenu Hatuej.[4] Sistem enkomijende uspostavljen je na Kubi kao i na Haitiju, ali je daleko malobrojnije domorodačko stanovništvo (oko 100.000 u vreme osvajanja) nestalo znatno brže. Do 1542. nije više bilo Taino starosedelaca na Kubi.[7]

Kao španski termin za domorodačke starešine uredi

Od 1493. do 1509. Haiti je bio jedina španska kolonija u Americi, a Taino jezik jedini domorodački jezik poznat Evropljanima. U vreme kada su Španci započeli kolonizaciju drugih ostrva i američkog kontinenta (1509) i uspostavili kontakt sa velikim američkim civilizacijama Maja (1517), Asteka (1519) i Inka (1532), termin kacik se toliko odomaćio u španskoj literaturi, da su ga španski hroničari i osvajači 16. veka,[a] kao i španska kolonijalna administracija u svojim dokumentima, koristili za sve indijanske starešine i vladare svih indijanskih naroda, od moćnih vladara Maja, Asteka i Inka do najmanjih seoskih starešina u prašumama Južne Amerike. Tako Bernal Dijaz del Kastiljo (Prava istorija osvajanja Nove Španije) sve vladare i starešine Maja, Tlaskalanaca i Asteka naziva istom rečju kacik, dok Bartolomeo de las Kazas (Kratak izveštaj o uništavanju Indija) naziva kacikom Atahualpu, vladara Inka, kao i sve druge indijanske poglavice.[8]

Napomene uredi

Izvori uredi

  1. ^ Kljaković 1973, str. 491.
  2. ^ Vujaklija 1980, str. 413.
  3. ^ a b d’Anghiera 1912, str. 82.
  4. ^ a b v de las Casas 1992, str. 61-62.
  5. ^ de las Casas 1992, str. 54-55.
  6. ^ de las Casas 1992, str. 48.
  7. ^ de las Casas 1992, str. 63.
  8. ^ de las Casas 1992, str. 128.

Literatura uredi