Kvint Publilije Filon

Kvint Publilije Filon (lat. Quintus Publilius Philo) bio je rimski vojskovođa u Drugom samnitskom ratu, politički reformator i četvorostruki rimski konzul.

Prvi put je postao konzul 339. p. n. e, za vreme Drugog latinskog rata. Zapovedao je vojskom u bici u Fenektanskoj ravnici, gde je potukao latinsku vojsku, za šta je nagrađen trijumfom. Potom je proglašen i za diktatora. Za vreme vršenja diktatorske magistrature doneo je tri odredbe, kolektivno nazvane Lex Publilia (Publilijev zakon).[1] Te odredbe su sledeće:

  1. Odluke donesene plebiscitom važe za sve građane.
  2. Senat je morao da potvrdi zakone pre nego što izađu na glasanje u centurijatske komicije.
  3. Jedan od dva cenzora morao je biti plebejac.

Bio je prvi plebejac koji je postao pretor (336. p. n. e.), a naredne godine bio je magister equitum pod diktatorom Lucijem Emilijem Mamercinom. Kao cenzor 332. p. n. e. sa kolegom Spurijem Postumijem Albinom proveo je cenzus novih građana, i tom prilikom stvorene su dve nove tribe.[2]

Tokom drugog konzulata (327. p. n. e.) ratovao je sa grčkom kolonijom Paleopoljem u južnoj Italiji. Filon je opseo grad, ali ga nije mogao osvojiti do kraja svoje magistrature. Zbog ovoga je Senat prvi put u rimskoj istoriji jednom magistratu produžio magistraturu- Filon je dobio zvanje prokonzula do okončanja rata sa Paleopoljem. Paleopolj je pao naredne godine (326. p. n. e.) zahvaljujući izdaji dvojice Grka, a Filon je proslavio trijumf.

Treći put je izabran za konzula 320. p. n. e, zajedno sa Lucijem Papirijem Kursorom. Oba su izabrana kao iskusne vojskovođe da bi odbranili Rim posle propasti u Kaudinskom klancu. Oba konzula poslata su u Samnijum. Kursor je opseo Luceriju, ali su ga Samniti opkolili. Filon je odmah krenuo da spase kolegu, pobedio je Samnite i zarobio im logor, nakon čega je Kursor osvojio Luceriju.[3]

Četvrti put je izabran za konzula 315. godine p. n. e.

Literatura uredi

  1. ^ Tit Livije, Istorija Rima od osnivanja grada, VIII, 12
  2. ^ Tit Livije, Istorija Rima od osnivanja grada, VIII, 23
  3. ^ Tit Livije, Istorija Rima od osnivanja grada, IX, 15