Kik-boks

борбени спорт у пуном контакту у којем такмичари у рукавицама могу ударати и шутирати босим ногама

Kik-boks je borilački sport nastao u SAD, mada ima indicija da je možda nastao u Japanu na osnovama boksa, karatea, tekvondoa, kung fua i drugih više ili manje poznatih borilačkih sportova.[2][3][4][5] Kik-boks se vežba radi samoodbrane, opšte kondicije ili kao kontaktni sport.[6][7][8] Japanski kik-boks nastao je krajem 1950-ih, i takmičenja su se održavala od tada.[9][10][11][12][13]

Kik-boks
Blok visokog udarca
Zemlja poreklaJapan
Osnivač/iOsamu Noguši,[1]
Tacuo Jamada.
Poznati vežbačiNenad Pagonis
Poreklo stilaKarate Tajlandski boks Boks
Olimpijski sportNe, Svetske igre 2017 (pozvani)
Zvanični veb-sajtWorld Association of Kickboxing
Kik-boks

Gard je preuzet iz boksa, dupli dekung. Ručne tehnike su iz boksa, jer su najefikasnije, nožne se već nešto razlikuju od škole do škole, mada najbolje prolaze udarci iz savatea, jer su nožni udarci u tom sportu dovedeni gotovo do savršenstva.[14] Jedno pravilo prilikom udaranja nogom, jeste da peta tvoje stajaće noge gleda u protivnika, jer tada ne udarate samo nogom nego i čitavim telom. Inače narod je u velikoj zabludi kada se čak boji da trenira kik-boks, jer misli da su tamo sve same siledžije, a u većini slučajeva nije tako. Druga zabluda je da nije za žene, što je isto tako pogrešno. Inače veoma dobar sport koji razvija i telo i duh, uglavnom su borci dosta opušteni i prilično mentalno jaki, a sa tom snagom ide i fizička.[15]

U kik-boksu se razlikuje nekoliko disciplina, to su: lajt-kontakat, ful-kontakt, lou-kik, K-1. Karakteristika lajt-kontakta je da nema udaraca u glavu, a smije se udarati kako rukama tako i nogama, pa je on najsličniji karateu.[16] Ful-kontakt je nešto grublji, ali nije dozvoljeno udarati ispod pojasa, a smije se udarati kako rukama, tako i nogama, s tim da se ne sme udarati cevanicama. U lou-kiku je dozvoljeno udarati ispod pojasa i cevanicama, pa je on nešto grublji. Najgrublji je K-1 gde su dozvoljeni udarci kolenom, to je neka mešavina sa tajlandskim boksom.[17]

Osnovni cilj borca je nadvladati protivnika boljom tehnikom, brzinom i snagom uz maksimalnu sigurnost, toleranciju, poštenje i čast. Vežba se uglavnom u zemljama zapadne hemisfere. Evropski način praktikovanja tajlandskog boksa ponekad se naziva orijentalnim kik-boksom. Skoro identičan sa kik-boksom jeste šut boks, sem što su u stajanju dozvoljene poluge i bacanja.[18] U kik-boksu se koristi maksimalna lična zaštitna oprema koja se sastoji od kacige, štitnika za zube, štitnika za prsa (ponajpre za žene), štitnika za genitalije, rukavica, štitnika za potkoljenice, papuča itd.

Predstavnik Srbije u najjačim svetskim kik-boks federacijama IAKSA, ISKA je dr Srđan Brković.

Kontaktne discipline uredi

U ringu se održavaju pun kontakt, nizak udarac, K-1 pravila, Taj kik-boksa. Ostale se održavaju na tatamiju.

Semikontakt (polukontakt) uredi

Semikontakt se naziva borba na poene. Kao što proizilazi iz imena, ovo je disciplina u kojoj se dva takmičara bore prvenstveno želeći da nadvladaju protivnika tehnikom i brzinom. Ovde snaga nije potrebna. Udarci su strogo kontrolisani (jednakom intenzitetom se zadaje udarac kao što se i povlači ruka ili noga nakon udarca). Kod svakog udarca u dozvoljeno mesto protivnika, borba se prekida i tri sudije određuju bodove, odnosno kretnjom rukom pokazuju koji je borac i koliko osvojio bodova. Bodovi se sabiraju i pobednik je onaj koji je osvojio više bodova, odnosno zadao više pravilnih udaraca. Svako korištenje snažnih udaraca se kažnjava. Udarci se zadaju rukama i nogama, a dozvoljena područja zadavanja udarca su prednja strana glave i prednja strana trupa. Borba se odvija na tatamiju (posebna tanka strunjača) ili ponekad na ringu. Takmičari su podeljeni u kadetskoj grupi po težini, a ponegde i po visini, a u juniorskoj i seniorskoj po težini. Takmičenja i grupe su odvojena po polnoj osnovi.

Lagani kontakt uredi

Lagani kontakt je vrlo slična disciplina koja se za razliku od semikontakta odvija u kontinuitetu. Sudija ne prekida borbu već tri sudije sa strane zapisuju bodove na bodovne listiće i na kraju runde dodeljuju 10 bodova boljem borcu i 9 bodova slabijem borcu (bodovanje vrlo slično kao u boksu). Svi ostali detalji su isti kao i kod semikontakta - oprema, dozvoljeni udarci i mesta udaraca. Borba se odvija na tatamiju, ali može i u ringu. Takmičari su podeljeni po težinskim kategorijama, dobnim grupama i po polu.

Puni kontakt uredi

 
Puni kontakt (engl. Full contact

Puni kontakt ili američki kik-boks je disciplina u kojoj je za cilj da se svlada protivnika snagom i jačinom pravilnih udaraca. Dozvoljeni su udarci u ista mesta kako je i navedeno za semi i lagani kontakt, ali se udarci zadaju uz brzinu i tehniku i punom snagom, odakle dolazi i naziv ove discipline. Ako bi se poredili, onda su udarci isti kao u boksu, samo što treba dodati i udarce nogom u ista dozvoljena mesta. Borba se odvija u ringu. Takmičari su podeljeni po težinskim kategorijama. Centralni (ringovni) sudija prvenstveno brine o pravilniosti i regularnosti borbe te sigurnosti boraca, a tri bodovne sudije registruju bodove i na kraju borbe ocenjuju boljeg s 10, a lošijeg s 9 bodova. I ovde postoji podela kategorija po uzrastu, težini i polu.

Niski udarac uredi

 
Niski udarac (engl. [Low kick] грешка: {{lang}}: текст има искошену назнаку (помоћ))

Niski udarac, slobodnostilska pravila ili internacionalna pravila, takođe je tzv. „tvrda” disciplina i osim uobičajenih udaraca rukama i nogama u prednji deo glave i tela, dozvoljeni su i udarci nogama po nogama (gornjem delu nogu - iznad koljena s prednje, spoljne i unutrašnje strane) protivnika punom snagom (boduju se samo udarci po natkolenici - dok su udarci po potkolenici kada je protivnikova noga na podu - zabranjeni, a kada je protivnikova noga podignuta, smatra se blokadom). Upravo zbog toga takmičari nose kratke pantalone. Zaštitna oprema - kaciga, štitnik za zube, 10 Oz rukavice, bandaže, suspenzor, štitnici za potkoljenice, zaštitne papuče. U profesionalnom delu - ne koristi se kaciga i štitnici za potkolenice). Ostali detalji su isti kao i kod ful kontakta - bodovanje, uloga sudija, zaštitna oprema. Podela u težinske kategorije nije ista kao u punom kontaktu. Borba se odvija u ringu.

Tajski kik-boks uredi

Ime samo za sebe govori odakle vuče osnovne elemente - iz tajlandskog boksa, naravno uz neka ograničenja u odnosu na puno grublji izvorni tajlandski boks. „Tvrda” disciplina vrlo slična niskom udarcu, ali treba naglasiti da se borba ne prekida ako su borci u aktivnom klinču. Borci imaju mogućnost udaranja svim ručnim tehnikama kao i potkolenicom i kolenima u glavu, prednji deo tela, bočni i stražnji - leđa (osim same kičme protivnika. Dozvoljeno je hvatanje i bacanje protivnika, ali samo preko natkoljenice, nikako uz podizanje protivnika preko kuka kao u džudou. Dozvoljen je udarac zapešćem iz okreta tzv, „round back fist”. Svaki pravilan udarac (i ručne i nožne tehnike kao i bacanja i čišćenje) u dozvoljeno mesto se boduje. Nisu dozvoljeni udarci laktom. Sudije i bodovanje jednako je kao i kod punog kontakta i niskog udarca. Za razliku od semi, lakog, punog kontakta i niskog udarca, borci u tajskom kik-boksu ne nose zaštitne papuče. Amateri nose elastični štitnik za potkolenice sa štitnikom rista, dok profesionalci ne nose nikakve štitnike na nogama, eventualno steznike za zglobove. Danas je tajski kik-boksing poznatiji kao K-1, što je zapravo nepravilno, jer je to naziv jednog takmičenja, danas i sistema takmičenja, a ne discipline kik-boksa.

K-1 pravila uredi

Boks K-1 pravila je poznat pod nazivima orijentalna pravila i japanski kik-boks, te u novije vreme holandksi stil kik-boksa.

Beskontaktne discipline uredi

Ove discipline se održavaju na tatamiju.

Muzičke forme uredi

Muzičke forme ili omuzičene kate, je disciplina u kojoj se takmičar „bori” sa zamišljenim protivnikom,[19] a borba simbolizuje jedan od poznatih načina i stilova borbe (npr. tvrde - tzv. japanske ili meke - tzv. kineske borilačke veštine). Međutim, vrlo je važno naglasiti da su kik-boksne forme kreativne, slobodne u izvođenju, a nisu kao u drugim borilačkim veštinama strogo definirane. Vrlo karakteristično je da je takmičar koncentrisan prvenstveno da svojim pravilno izvedenim udarcima i tehnikama stvara utisak protivnika ispred sebe, da je usklađen s muzikom, te da je stalno u pokretu i maksimalno uravnotežen. Svojim pokretima takmičari vrlo često imitiraju stil ili način borbe pojedinih životinja. Na svetskim prvenstvima užitak je gledati kako vrhunski takmičari prikazuju borbu labuda, majmuna, pijanca, zmije, borbu s više protivnika. Postoje muzičke forme koje su tvrde i meke, te s oružjem i bez oružja. Vrlo su atraktivne i vrlo često se prikazuju kao borilački šou u pauzama pre navedenih „tvrdih” kik-boksnih disciplina. Danas se napori usmeravaju da se u kik-boksu još više napravi razlika od formi postojećih borilačkih veština, te stoga osnovna karakteristika - sinhronizacija s muzikom postaje imperativ i na taj način se razlikuje od karate i tekvondo formi (koje nemaju muziku i strogo su definisane), kao i od vušu, tzv. mekih formi koje nisu sinhronizovane s muzikom. Sudije (5 sudija) boduju u rasponu od 5 do 10, a boduje se sinhronizacija, broj, težina i složenost izvedenih kik-boks tehnika, koreografija, pravilnost izvedenih udaraca, baratanje s oružjem, ravnoteža, fokusiranost.

Reference uredi

  1. ^ Black Belt. februar 1972. Pristupljeno 16. 2. 2015. 
  2. ^ A History and Style Guide of Kickboxing
  3. ^ Martin, Andy (17. 4. 1995). „Is it just karate without the philosophy? Not according to Big Daddy Chris Ozar reigning from Jersey City. He's been kickboxing for years.”. The Independent. London. Pristupljeno 2010-08-20. 
  4. ^ „Kickboxing climbs up to be at par with other martial arts”. The Economic Times. 19. 7. 2009. Pristupljeno 2010-11-25. 
  5. ^ „A History and Style Guide of Kickboxing”. 
  6. ^ „Directory : Kick-boxing is the hottest workout in town, thanks to a streetwise fighter called Catwoman. Here's where to get your kicks.”. The Los Angeles Times. 17. 7. 1992. Pristupljeno 2010-12-21. 
  7. ^ „Offering a Fighting Chance to Get in Shape”. The Los Angeles Times. 22. 5. 1998. Pristupljeno 2010-12-21. 
  8. ^ „Powerful! Kickboxing Is A Killer, Thriller Workout”. Chicago Tribune. 18. 8. 1998. Pristupljeno 2010-11-25. 
  9. ^ „"A HISTORY OF KICKBOXING" : NORTH AMERICA'S SURPRISINGLY TABOO 'KICKBOXING' HISTORY! (Part 1) : 1950's and 1960's” (PDF). Kick-france.fr. Arhivirano iz originala (PDF) 27. 10. 2018. g. Pristupljeno 27. 10. 2018. 
  10. ^ Cimadoro, Giuseppe (oktobar 2017). „Acute neuromuscular, cognitive and physiological responses to a Japanese kickboxing competition in semi-professional fighters”. The Journal of Sports Medicine and Physical Fitness. 58 (12): 1720—1727. PMID 29083128. S2CID 5975453. doi:10.23736/S0022-4707.17.07859-8. 
  11. ^ Black Belt October 1968. oktobar 1968. Pristupljeno 10. 1. 2015. 
  12. ^ Black Belt February 1972. februar 1972. Pristupljeno 10. 1. 2015. 
  13. ^ Black Belt February 1973. februar 1973. Pristupljeno 10. 1. 2015. 
  14. ^ Origins of Japanese Kickboxing
  15. ^ Istorija kik boks sporta
  16. ^ „Kik boks”. Arhivirano iz originala 24. 06. 2021. g. Pristupljeno 13. 02. 2021. 
  17. ^ Pravila kik boksa
  18. ^ Kickboks je postao olimpijski sport!
  19. ^ Javier Fernandez-Rio; Jose Ignacio Menéndez Santurio (2017). „Teachers and Students' Perceptions of a Hybrid Sport Education and Teaching for Personal and Social Responsibility Learning Unit”. Journal of Teaching in Physical Education. 36 (2): 185—196. doi:10.1123/jtpe.2016-0077. 

Literatura uredi

  • Srđan Brković: Karakteristike poentirajućih tehnika na takmičenju vrhunskih kik boksera, Magistarska teza, Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja, Beograd, 2003.
  • Streissguth, Thomas (2013). Kickboxing. Bellwether Media. ISBN 9781612113920. 
  • Belmar, Peter (2006). Thai Kickboxing For Beginners. Lulu Press. ISBN 978-1-4116-9983-0. 
  • Black Belt. decembar 1968. 
  • Boykin, Chad (2002). Muay Thai Kickboxing – The Ultimate Guide to Conditioning, Training and Fighting. Boulder, Colorado: Paladin Press. ISBN 1-58160-320-7. 
  • Brunekreef, Willem (2007). The Golden Kyokushin and K-1 Encyclopedia. Simon & Schuster. ISBN 978-90-812379-1-8. 

Spoljašnje veze uredi