Kineski patentiran lek

Kineski patentiran lek (uproš: 科学 中药; trad: 科學 中藥; pin: kēxúe zhōngyào; dosl. 'Naučna kineska medicina') je biljni lek koji se vekovima koristi u tradicionalnoj kineskoj medicini. Danas je on u modernizovanom obliku odmah spremn za upotrebu (u obliku tableta, oralnog rastvora ili suve suspenzije), za razliku od tradicionalnog oblika premine ovog leka koji je pripreman od delova biljaka koje su pre upotrebe zahtevale prethodno kuvanje (ekstrakciju toplom vodom).

Opšte informacije uredi

Kineski patentirani lekovi se uglavnom sastoje od ekstrahovanih kondenzovanih tableta koje se nazivaju čajnice i obično su male, sferične i crne boje. Zovu se čajnice, jer se biljke kuvaju u biljnom čaju da bi se nakon toga napravile tablete. Tablete za med ili vodu napravljene su od mlevenog sirovog bilja i popularnog su oblika u Kini, i obično su veće i nešto su znatno mekše od čajnice.

Savremene čajnice stvaraju se od lekovitog bilja ekstrahovanog u ekstraktorima od nerđajućeg čelika kako bi se stvorila ili vodena ili vodena alkoholna dekokcija, u zavisnosti od korišćenih biljaka. Ekstrahuju se na niskoj temperaturi (ispod 100 °C) da bi se sačuvali neophodni sastojci. Zatim se ekstrahovana tečnost dalje kondenzuje i meša sa malim količina sirovog biljnog praha iz jednog od biljnih sastojaka da bi se dobilo biljno testo. Testo se mašinom iseče na sitne komade i dodaje im se mala količina pomoćnih supstanci radi uglađenije i doslednije spoljašnjosti. Proizvodi se zatim formiraju u obliku tableta.

Tablete sa medom i tablete sa vodom izrađivale su se od davnina kombinovanjem nekoliko osušenih biljaka i drugih sastojaka, koji su mleveni u prah, pomešani sa vezivom i tradicionalno ručno oblikovani u pilule. Savremene tablete za med ili vodu mašinski se formiraju u tablete. Vezivno sredstvo je tradicionalno med za tablete sa medom. Za tablete za vodu vezivo može biti jednostavno voda ili može sadržati drugo vezivo, poput melase. Savremeni proizvođači i dalje proizvode mnoge patentne formule kao tablete za med ili vodu, kao što je Vuji Baifeng Van, popularna formula tableta za med za „negu či i krvi”, za jačanje tela.

Patenti mogu biti u drugim oblicima kao što su tablete za kapanje, tečnosti, sirupi, praškovi, granule, instant čajevi i kapsule. Kompanije proizvode kineske patentirane lekove unutar i izvan Kine.

Kao drugi patentirani lekovi, ovi kinski lekovi nisu patentirani u tradicionalnom smislu te reči. Niko nema ekskluzivna prava na formulu. Umesto toga, „patent” se odnosi na standardizaciju formule.

U Kini svi istoimeni kineski patentirani lekovi imaju jednake proporcije sastojaka i proizvedeni su u skladu sa Kineskom farmakopejom po određenoj formuli, koja je propisana kineskim zakonom.[1] Svaka monografija detaljno opisuje tačne biljne sastojke koji čine patentnu formulu, obično praćene određenim testovima koji bi se trebali koristiti za tačnu identifikaciju biljaka, poput tankoslojne hromatografije (TLC) ili tečne hromatografije visokih performansi (HPLC), procenat svakog sastojak, i posebne mere opreza i kontraindikacije. Monografija takođe detaljno opisuje proizvodne metode koje se moraju poštovati, način obrade i kuvanja bilja, često uključujući specifične zahteve za ispitivanje gotovih proizvoda, uključujući utvrđivanje autentičnosti i procenu efikasnosti formule markerima aktivnih sastojaka, ako je poznato, kao i ispitivanje rastvaranja jednoobraznost vremena i sadržaja. Sve fabrike sa sertifikatom dobre proizvodne prakse (GMP) takođe moraju da testiraju nivo teških metala i mikroba za sve patentne lekove koje proizvode.

Međutim, u mnogim patentima nisu navedeni svi sastojci, verovatno da bi se zaštitila tajnost formule. Primer za to je Iunnan Baiiao, popularna formula koja se koristi za zaustavljanje krvarenja, čiji sastojci nikada nisu otkriveni. Ovo je prihvatljiva praksa u Kini, gde ne postoji druga zaštita koja bi zaštitila porodične ili „tajne” kineske biljne formule.

U zapadnim zemljama postoje značajne razlike u sastojcima i proporcijama sastojaka u proizvodima koji imaju isto ime. To je zato što kineska vlada dozvoljava stranim kompanijama da se prijave za modifikacije patentnih formula koje se prodaju izvan Kine.[2]

Ovi lekovi imaju širok spektar kliničke primene, a ima mnogo slučajeva nediferencijalne upotrebe. Iz perspektive kliničke prakse, klinička potražnja za vlasničkim kineskim lekovima napravljenim od ovih ekstrakata kineskih lekova i dalje je relativno velika. S jedne strane, uputstva za ove lekove dodala su indikacione informacije pogodne zapadnoj medicini; s druge strane, ovaj jednokomponentni kineski lek (biljni) takođe lako prihvata zapadna medicina, a zapadna medicina takođe može propisati ove kineske patentne lekove. Ako se ne koristi u skladu sa teorijom tradicionalne kineske medicine, prirodno se ne može nazvati kineskom medicinom.[3]

Biljne formule uredi

Kineske klasične biljne formule čine osnovu kineske patentirane medicine, i u suštini su osnovne biljne formule koje se uče u tradicionalnoj kineskoj medicini. Mnoge od ovih formula su prilično stare. Na primer formula poznata kao „Liu Vei Di Huang Van (LVDHV)” (六味 地 黄 丸 liù wèi dì huáng wán) čiji je autor Kian Ji (钱 乙 Qian Yi oko 1032—1113.), prvi put je objavljena od strane učenik Kian Jia 1119. godine u delu ponatom kao „Ključ terapije dečjih bolesti” (药 证 直 诀 xiǎoér yào zhèng zhí jué). Iako se prema Liu Vei Di Huang Vanu ova formula može pripremiti kao odvar od sirove biljke (ili kao biljni čaj), prvobitno je zamišljen za pravljenje u obliku tableta od meda, jer poslednja reč navedena u formuli Liu Vei Di Huang Van, „Van” (丸) znači „pilula”.[1]

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ a b „Chinese Pharmacopoeia 2020 Edition: Key Points”. Accestra Consulting (na jeziku: engleski). Pristupljeno 7. 2. 2021. 
  2. ^ Williamson, Elizabeth M.; Lorenc, Ava; Booker, Anthony; Robinson, Nicola (16. 9. 2013). „The rise of traditional Chinese medicine and its materia medica: A comparison of the frequency and safety of materials and species used in Europe and China”. Journal of Ethnopharmacology. 149 (2): 453—462. ISSN 0378-8741. PMID 23832055. doi:10.1016/j.jep.2013.06.050. Pristupljeno 2. 1. 2024. 
  3. ^ „Da li je ekstrakt kineske medicine još uvek kineska medicina?”. Hangzhou Lianzheng Chemical Co.,Ltd. Pristupljeno 2021-02-07. 

Spoljašnje veze uredi

 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).