Kobre su zmije otrovnice iz porodice guja (lat. Elapidae). To je zbirni naziv za čitav niz raznih vrsta zmija iz te porodice, svrstanih inače u razne rodove.

Prednja strana
Zadnja strana
Indijska kobra

Građa uredi

Veličina im se kreće od približno 60 centimetara pa sve do 5 metara, ali najčešći su odrasli primerci od 2 metra. Ove su zmije možda najpoznatije po tome što mogu da rašire svoj vrat tako da oblikuju savršeni mehur.

Stanište uredi

Prirodno stanište im je poprilično raznoliko. Neke vrste žive u pustinjama, a druge u tropskim kišnim šumama i drugim staništima u Africi i Aziji. Vrlo često žive u blizini ljudskih naselja pa tako često dolazi do međusobnog kontakta gde nisu retki ni opasni ugrizi.

Otrovnost uredi

Uprkos svojoj velikoj i zloglasnoj reputaciji, ugriz kobre retko završava smrću ugrižene osobe. Neka istraživanja ukazuju da je čak oko 50% ugriza bez otrova, to su tzv. "suvi ugrizi". Ugriz je smrtonosan u samo 10% slučajeva, ali se opasnost razlikuje od vrste do vrste. Neke su vrste mnogo opasnije od drugih. Zubi su im relativno mali pa ponekad ne omogućuju efektivno uštrcavanje otrova. Na primer, kraljevske kobre duge 5 metra imaju otrovne zube duge svega 1 centimetar, dok poskok dug jedva 1 metar ima otrovne zube jednake veličine. Takođe, kobrin ugriz je vrlo spor u poređenju s munjevitim ugrizima drugih opasnih zmija otrovnica, uglavnom ljutica kao sto su naš poskok i riđovka. Ipak, svaki ugriz treba shvatiti vrlo ozbiljno (kao potencijalno smrtonosan) i što hitnije potražiti lekarsku pomoć. Smrt od ugriza (ako je ugriz smrtonosan) najčešće nastupa u roku od 2-6 sati, ali ako je otrov ubrizgan direktno u venu ona može nastupiti u manje od jednog sata.

Najpoznatije vrste uredi

Na području južne i Jugoistočne Azije živi kraljevska kobra (Ophiophagus hannah) koja je najveća zmija otrovnica na svetu. Nisu retki primerci dužine 4,5 m, a rekordna veličina je 5,7 m. Pošto živi isključivo u šumskim područjima, retko dolazi u dodir sa čovekom, tako da je broj ugriza ove zmije vrlo mali. Najčešće budu ugrizeni krotitelji zmija u Burmi i Tajlandu koji za svoje predstave koriste ove zmije. Iako joj otrov nije naročito toksičan i po svojoj snazi znatno slabiji od brojnih drugih zmija, ugriz je vrlo opasan, jer zmija ugrizom izluči veliku količinu otrova. Zabeležen je slučaj kada je kraljevska kobra ugrizla slona u kožni nabor na vrhu surle, pa je slon za nekoliko sati uginuo. Ove se zmije hrane isključivo drugim zmijama pa se i zbog toga na latinskom zovu zmijožderi.

Iako ljudi često stradaju od indijske kobre (Naja naja), broj ugriza je relativno mali u odnosu na brojnost populacije kobri i ljudske populacije. Razlog tome je što se kobra smatra otelovljenjem nekih indijskih božanstava, pa mnogi ljudi paze da kobrama ne smetaju i ne naude. Čak se negde (na primer, u mestu Shigali) održavaju festivali sa zmijama. Ljudi pre takvih događaja sakupljaju kobre i nakon festivala brižljivo ih vraćaju na mesto na kojem su ih našli.

Zbog posebne građe otrovnih zuba, neke kobre mogu štrcati otrov na udaljenost i do 2 metra i tako se braniti od napadača. Otrov ima jako nadražujuće delovanje na oči i, ako se odmah ne ispere, može dovesti do trajnog slepila. Posebno su po toj osobini poznate četiri vrste afričkih kobri,[1] to su : crnovrata kobra (Naja nigricollis), mozambička kobra (Naja mossambica), crvena kobra (Naja pallida) i južnoafrička kobra pljuvačica (Hemachatus haemachatus). Takođe, neke vrste azijskih kobri poput malezijske kobre pljuvačice (Naja sputatrix) mogu štrcati otrov.

Poznata je i čuvena egipatska kobra (Naja haje) koja poseduje jedan od najsnažnijih otrova od svih kobri, pa je njen ugriz često smrtonosan. Veruje se da je egipatska kraljica Kleopatra počinila samoubistvo ili je bila ubijena ugrizom ove zmije. Ova je kobra takođe u vreme starog Egipta bila simbol Donjeg Egipta, a zvala se Uadžit i predstavljala je vatreno oko boga Ra.

Reference uredi

  1. ^ Broadley, Donald G.; Baldwin, Andrew S. (2006). „Taxonomy, natural history and zoogeography of the Southern African shield cobras, genus Aspidelaps (Serpentes: Elapidae)” (PDF). Herpetological Natural History. 9. 

Spoljašnje veze uredi