Komitet ministara Ruske Imperije
Komitet ministara Ruske Imperije (rus. Комитет министров Российской Империи) bio je najviši savjetodavni organ za pitanja iz djelokruga izvršne vlasti u Ruskoj Imperiji. Postojao je od 1802. do 1906.
 | |
| Datum osnivanja | 1802. |
|---|---|
| Rasformirano | 1906. |
| Zamenjena sa administracijom | |
| Sedište | Sankt Peterburg Ruska Imperija |
Istorija uredi
Komitet ministara je ustanovljen Proglasom o osnivanju ministarstava od 8. septembra 1802. godine (po starom kalendaru). Proglasom je određeno da se vrhovna državna uprava dijeli na osam ministarstava. Proglas je bio jedan od prvih akata kojima je započeta ministarska reforma. Komitet se tu spominje kao uža sjednica Stalnog savjeta. Savjet je važnije državne poslove rješavao u prisustvu najmanje pet ministara, a tekuće poslove rješavali su sami ministri kao Komitet.[1] Iako Komitet ministara nije određen kao državna institucija, ubrzo po osnivanju je dobio na značaju jer je njime skoro uvijek predsjedavao lično imperator sveruski.
Prema Zborniku zakona Ruske Imperije (rus. Свод законов Российской Империи) Komitet ministara je bio državna institucija koja „sama po sebi nema nikakve izvršne vlasti”. Nijedan zaključak Komiteta ministara nije bio izvršan bez potvrde imperatora. Komitet ministara je imao nadležnost da razmatra sve tekuće poslove koji su se ticali ministarstava, kao i sve poslove koji bi mu se naročito zakonom stavili u nadležnost.[2] Međutim, Komitet ministara je bio savjetodavni organ imperatoru i među ministrima nije bilo kolektivne odgovornosti. Svi ministri su i dalje bili nezavisni jedan od drugog, svaki pojedinačno odgovoran pred imperatorom za svoj resor.
Nakon što je ukazom od 19. oktobra 1905. godine (po starom kalendaru) ustanovljen Savjet ministara Ruske Imperije kao izvršni organ sa kolektivnom ministarskom odgovornošću (vlada), tadašnji predsjednik Komiteta ministara grof Sergej Vite postao je predsjednik Savjeta ministara. Sam Komitet ministara je postojao još šest mjeseci nakon čega je ukinut ukazom od 23. aprila 1906. godine (po starom kalendaru)[3] kada je i grof Vite napustio položaj predsjednika Savjeta ministara.
Sastav uredi
Komitet ministara se prvobitno sastojao od ministara, njihovih zamjenika i državnog blagajnika pod ličnim predsjedništvom imperatora. Od 1810. godine u sastav Komiteta ministara uvedeni su i predsjednici departmana Državnog savjeta. Tada je predsjedništvo nad Komitetom ministara prepušteno državnom kancelaru grofu Nikolaju Rumjancevu koji je bio i predsjednik Državnog savjeta. Do 1865. godine svi predsjednici Komiteta ministara bili su istovremeno i predsjednici Državnog savjeta.
Prema Zborniku zakona Ruske Imperije (1857) Komitet ministara se sastojao od predsjednika Komiteta ministara, predsjednika departmana Državnog savjeta, ministara i glavnih upravnika resora.[2] Ranije su članovi Komiteta ministara bili i načelnici glavnih štabova Njegovog imperatorskog veličanstva.[4] Osim njih, imperator sveruski je po svom izboru mogao imenovati i druga lica za članove Komiteta ministara (npr. nasljednika prestola). Ober-prokuror pri Svetom praviteljstvujuščem sinodu nije bio član, ali je povremeno prisustvovao sjednicama Komiteta ministara.[5]
Vidi još uredi
Izvori uredi
- ^ Manifest «Ob učreždenii Ministerstv» (1802)
- ^ a b Svod Zakonov Rossiйskoй Imperii. Svod Učreždeniй Gosudarstvennыh. Kniga II. Učreždeniя Komiteta Ministrov i Komitetov Kavkazskago i Sibirskago (1857)
- ^ Imennoй Vыsočaйšiй ukaz, dannый Senatu «Ob uprazdnenii Komiteta Ministrov» (1906)
- ^ Svod Zakonov Rossiйskoй Imperii. Svod Učreždeniй Gosudarstvennыh. Kniga II. Svod Učreždeniй Komiteta Ministrov (1832)
- ^ Komitet ministrov; Эnciklopedičeskiй slovarь Brokgauza i Efrona, t. XVa (1895), s. 838—841