Kompetentnost
Kompetentnost je sposobnost da se ispune zahtevi posla kojim se osoba bavi. Kompetentnost u socijalnom radu podrazumeva relevantno obrazovanje i sposobnost da se obavljaju radna zaduženja i postižu ciljevi socijalnog rada u skladu sa etičkim kodeksom profesije. U pravnom sistemu se kompetentnost odnosi na kapacitet da se razume zahtev ili pravni proces i postupi razumno.
Značaj procene i usavršavanja kompetentnosti
urediKompetencija je sposobnost koju pojedinac pokazuje učincima i dostignućima u poslu ili zadatku. Kompetencije su znanje, veštine i iskustvo. Cilj razvoja kompetencija je sticanje, upotreba i razmena kompetencija zaposlenih, neophodnih za unapređenje kvaliteta njihovog rada i pružanje raznih usluga.[1]
Zato se u praksi koriste brojne tradicionalne metode za procenjivanje profesionalnog rada u nekoj profesiji. Često su se ove metode zasnivale na ispitivanju znanja i veština pojedinaca uz tek poneki pokušaj procene stavova profesije u praksi. Ovakvi pristupi su obično suviše pojednostavljeni i sa ograničenom primenom i zato ne uspevaju da procene raznolikost radne prakse ili da omoguće pojedincima da primete napredak tokom vremena.
Razvoj pojedinih profesija poslednjih godina u Svetu naglašava potrebu da se obezbedi kompetentnost svake profesije za pružanje maksimuma na odgovarajućem nivou. U praksi se danas javljaju dva okvira za usavršavanje kompetentnosti (zasnovanih na kompetencijama): jedan koji se odnosi na opštu praksu (okvir za opšti nivo) i drugi, koji se odnosi na viši, napredni stručni nivo (okvir za viši ili konsultantski nivo). Okvir za opšti nivo kompetencija koristi se kao podrška kontinuiranom profesionalnom usavršavanju u bilo kojoj profesiji.
Izvori
uredi- ^ S. Whiddett, S. Hollyforde, The competencies handbook, Institute of Personnel and Development, London, 1999.
Literatura
uredi- Ovaj članak ili njegov deo izvorno je preuzet iz Rečnika socijalnog rada Ivana Vidanovića uz odobrenje autora.