Komsomol
Svesavezni lenjinski komunistički savez omladine (rus. Всесоюзный Ленинский Коммунисти́ческий сою́з молодёжи (ВЛКСМ)) poslušajte (pomoć·info), poznatiji po skraćenici Komsomol (rus. Комсомо́л, a što dolazi od reči Kom(unističeski) So(juz) Mol(odjoži), predstavljao je podmladak Komunističke partije Sovjetskog Saveza.
Svesavezni lenjinski komunistički savez omladine | |
---|---|
Generalni sekretar | Vladimir Zjukin (poslednji) |
Osnovana | 29. oktobar 1918. |
Raspuštena | 28. septembar 1991. (73 god.) |
Sedište | Moskva Sovjetski Savez |
Ideologija | komunizam, marksizam-lenjinizam |
Međunarodno članstvo | Komunistička omladinska internacionala (1919-1943), Svetska federacija demokratske omladine (1945-1991) |
Nastao je 1918. godine kao Ruski komunistički savez omladine odnosno podmladak Ruske komunističke partije (boljševika), da bi nakon stvaranja SSSR-a postao savezna organizacija. Komsomol, s obzirom da je bio pod čvrstom paskom KPSS, uglavnom nije igrao važnu ulogu niti imao uticaja na politička zbivanja u SSSR-u, ali je Partiji služio kao izvor kadrova. Među njima se najviše isticao Jurij Andropov, koji je karijeru započeo kao rukovodilac Komsomola u Kareliji.
Komsomol je na značaju dobio tek 1980-ih, kada je preko njega Mihail Gorbačov pokušao da dodatno podstakne reforme glasnosti i perestrojke. Komsomol je, međutim, kao i Partija, tada već bio kompromitovan; njegovo vođstvo je umesto spašavanja režima bilo više zainteresovano za tranziciju, a 1991. je na XXI kongresu Komsomol formalno raspušten. Njegovo službeno glasilo Komsomolska pravda, međutim, dan-danas postoji kao jedan od najpopularnijih ruskih tabloida.
Prvi sekretari Centralnog komiteta Komsomola uredi
- Jefim Cetlin (1918–1919)
- Oskar Rivkin (1918–1921)
- Abramovič Šackin (1921–1922)
- Pjotr Smorodin (1922–1924)
- Nikolas Čaplin (1924–1928)
- Aleksandar Milčakov (1928–1929)
- Aleksandar Kosarev (1929–1938)
- Nikolaj Mihajlov (1938–1952)
- Aleksandar Šelepin (1952–1958)
- Vladimir Semičastni (1958–1959)
- Sergej Pavlov (1959–1968)
- Jevgenij Tjaželjnikov (1968–1977)
- Boris Pastuhov (1977–1982)
- Viktor Maksimovič (1982–1986)
- Viktor Mironenko (1986–1990)
- Vladimir Zjukin (1990–1991)