Koni Kovers bila je jedan od najranije snimljenih kantautora, izvođača koji sam piše svoju muziku i tekstove. Stvarala predesetih godina prošlog vijeka ali njena muzika stupa u javnost tek pola vijeka kasnije. Ona je preteča američke folk muzike, poput Boba Dilanaa i Džoni Mičel.

Koni Konvers
Datum rođenja(1924-08-03)3. avgust 1924.
Mesto rođenjaLakonijaSAD
Datum smrti1974.(1974-Nedostaje neophodni parametar 1, mesec!-00) (49/50 god.)
Veb-sajtwww.connieconverse.com

Godine u Njujorku uredi

Rođena je 1924. godine u Nju Hempširu, kao Elizabet Eton Konvers. Ističući se kroz školovanje, biva zapažena i nagrađena stipendijom za Univerzitet u Masačusetsu. Nakon dve godine studiranja napušta studije te odlučuje da se preseli u Njujork. Živela je u Grinviču Vilidžu, koja je u 50-im godinama bila centar tinejdžera. U to vrijeme tu su živeli Alen Ginzberg, Džek Keruak i drugi značajni pesnici i umjetnici. Život u boemskom kraju privukao je mladu Elizabetu. U Njujorku se zaposlila u jednoj izdavačkoj kući. Tada je prvi put počela da se predstavlj kao Koni Konvers. Imala je potrebu da promijeni svoje ime i identitet za život u novom gradu. U Njujorku počinje da piše pesme, koje je ponekad imala smjelosti da izvodi pred prijateljima. Njeni roditelji koji su bili religiozni i nije im bilo drago zbog njene odluke i puta koji za izabrala. Ono što je bila njena najveća želje, jeste da snimi svoju muziku i objavi je.

Neke od svojih pjesama, sama je snimala i slala svom bratu dok je druge snimio ilustrator i animator Džin Dajč. Njena je Koni upoznala preko zajedničkog prijatelja . Dajč je podržavao njen rad i jednom prilikom je povezao sa CBS televizijom, na kojoj je imala svoj prvi javni nastup.

U godinama koje su dolazile, trudila se da uspije kao izvođač ali njene želje bile su daleko od stvarnosti. Njen prvi nastup, bio je i njen posljednji. Snovi su je bacili u očaj iz nemogućnosti da živi i zarađuje od svog rada.

1961. godine se seli u En Arbor, kod svog brata koji je tamo živio sa porodicom. Te godine Bob Dilan je nastupao u Grinvič Vilidžu te postao jedan od predvodnika nove generacije buntovnika. Njen rad ostao je neprimjetan.[1]

Odlazak uredi

U En Arboru je radila kao novinar te nakon izvjesnog vremena postala urednik novina. Izuzetno posvećena poslu, prestala je da piše svoje pjesme. Ali odustavši od svojih snova, pada u depresiju i postaje sklona alkoholizmu.

Prijatelji i porodica, zabrinuti za njeno zdravlje i stanje u kom se nalazila, pokušavali su da joj pomognu ali od te pomoći nije bilo svrhe. Organizovali su joj putovanja u Englesku, na Aljasku, u nadi na će joj nove sredine pomoći da se osvjesti i postane odlučna da se izbavi iz trenutnog stnja. Ali sve je to bilo bezuspješno.

Živjela je sama, izuzetno povučena u svoj život, ne dozvoljavajući nikome da mu se približi. Upravo zbog ove činjenice, danas se jako malo zna o njenom životu. Ne postoji dokaz da je nekada stupila u ljubavnu vezu ali postoji pretpostavka iznijeta na osnovu njenih pjesma, duboko emotivnih i umjerenih ka nagovještaju da je imala nekoga ko joj je bio blizak, emotivno. 1974. godine novine za koje je radila, sele se iz grada. To je još jedno u nizu njenih razočarenja. U to vrijeme Koni je napunila 50 godina. Kada je porodica pozvala da ide sa njima na putovanje, ona se nije pojavila na istom, već je spakovala svoje stvari i odvezla se u nepoznato.

Njena porodica, kao ni prijatelji, više nikada nisu čili niti jednu riječ o njoj. Za sobom je postavila pisma posvećena prijateljima i porodicu, u kojima govori o svojoj želji da krene negdje drugo i pokuša da pronađe svoj mir. U pismu bratu ona piše:

„Ljudsko društvo fascinira i ispunjava tugom i radošću; ja samo ne mogu pronaći mesto da se uklopim.“

Porodica je nakon nebrojeno pokušaja da je pronađe, prihvatila njenu odluku.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Kako tužno, kako divno – priča o Koni Konvers[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 18. 04. 2018. g. Pristupljeno 26. 03. 2018.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)

Spoljašnje veze uredi