Korisnik:Filip Andjelkovski/pesak

Mišić piriformis
Zadnjica viđenja ot pozadi (vide se pifrormis i ostatak grupe lateralnih rotatora).
Mišići gluteralne i zadnje femoralne regije viđeni s preda.
Детаљи
ПореклоKarlica
УметакPovršinski sloj natkolenične kosti
НервŽivac piriformisa (L5, S1 i S2)
ДејстваSpoljašnja rotacija butine
Идентификатори
ЛатинскиMusculus piriformis
Анатомска терминологија

Mišić piriformis

uredi

Ovaj piriformis mišić (od latinskog piriformis "kruškolikog oblika") je ravan mišić piramidalnog oblika u gluteralnoj regiji donjih ekstremiteta. To je jedan od šest mišića lateralnih rotatora.

Piriformis mišić se nalazi na prednoj površini krsne kosti, i ubacuje se u vrh butne kosti. U zavisnosti od položaja noge kao spoljašni lateralni rotator butine ili kao abduktor. Nadražuje ga nerv piriformis.

Struktura

uredi
 
Karlica otpozadi (vidimo piriformis i ostatak lateralnih grupa rotatora)

Piriformis je ravan mišić piramidalnog oblika.[1]

Polazište

uredi

Piriformis mišić polazi iz prednje povrsine krsne kosti i preko tri mesnata produžetka pričvršćen je za drugi[2][3], treći i četvrti sakralni pršljen.[1]

On takođe polazi iz gornje ivice velikog šijatičkog useka, gluteralne površine kosti kuka (nedaleko od zadnje donje kvržice kuka), sakroilijakalne zlobne kapsule i (ponekad) iz sakrotuberoznog ligamenta (tačnije rečeno iz gornjeg dela karlične površine ovog ligamenta).[3]

Hvatište

uredi

Mišić prianja na površinski sloj nadkolenične kosti [2](njegova tetiva često se spaja sa tetivama gornjeg blizanačkog mišića, donjeg blizanačkog mišića i unutrašnjeg zaptivnog mišića pre mesta pripoja).

Nadražaj

uredi

Mišić piriformis dobija nadrazaj od nerva piriformisa.[2]

Relacije

uredi

Zadnji deo mišića oslanja se na karličnu kost. Prednja površina mišića povezana je sa rektumom (naručito na levoj strani tela), kao i sa sakralnim pleksusom.[3]

Mišić se proteže gotovo paralelno sa gornjom ivicom gluteusa mediusa. On se nalazi delimično unutar karlice naspram njenog gornjeg zida, a delimično na zadnjem delu zgloba kuka.

Ona izlazi iz karlice kroz veliki sedalni otvor[1] sa gornje strane sakrospinoznog ligamenta.[3]

Varijacije

uredi

Kod oko 80% stanovništva išijadični živac prolazi ispod mišića piriformisa[2][1]. Kod 17% ljudi delovi išijadičnog živca ili ceo živac probijaju mišić piriformis. Javlja se nekoliko varijacija, ali najčešći tip anomalije (kod 81% odstupanja) jeste Bitonov tip B do koje dolazi kada obični peronealni nerv probada mišić piriformis.[4]

On može biti spojen sa gluteusom mediusom i iz njega se pružaju vlakna ka gluteusu minimusu kao što se prema njemu pružaju vlakna i iz gornjeg blizančkog mišića.

On može imati jedan ili dva karlična spoja, ili može biti umetnut u kapsulu zgloba kuka.

Funkcije

uredi

Mišić piriformis pripada grupi lateralnih rotatora kuka zajedno sa četverougaonimm bedrenim mišićem, donjim blizanačkim mišićem, spoljašnim i unutrašnjim mišićem opturatorom. Piriformis lateralno rotira nadkolenicu prilikom ekstenzije kuka, a isteže natkolenicu prilikom fleksije kuka.[2] Razmicanje napetih butina je važno prilikom hodanja zbog toga što prebacuje težinu tela na  suprotnu stranu podignutog stopala čime se sprečava padanje. Dejstvo lateralnih rotatora može se razumeti ako se ukrste noge tako da se zglob odmara na kolenu druge noge to dovodi do toga da se natkolenica rotira, a koleno se okreće na stranu. Ovi lateralni rotatori takođe oponiraju medijalnoj rotaciji kroz gluteus medijus i gluteus minimus. Kada je kuk istegnut pod uglom od 90 stepeni piriformis razmiče natkolenicu u visini kuka i preokreće primarnu funkciju tako što iznutra zarotira kuk kada je on istegnut pod uglom od 90 stepeni ili više.[5]

Klinički značaj

uredi

Sindrom piriformisa javlja se kada piriformis iriira išijadični živac, koji se proteže u gluteralnu regiju ispod mišića uzrokujući bol u zadnjici i bol duž išijadičnog živca. Ovaj bol naziva se išijas. Sedamnaest procenata stanovništva ima išijadični nerv koji probada mišić piriformisa. Ova pod grupa stanovništva predisponirana je razvoj išijasa. Išijas karakteriše bol porbadanje ili utrnulost duboko u zadnjici i duž išijadičkog živca. Sedenje, istezanje penjanje uz stepenice i čučnjevi obično pojačavaju bol. Dijagnostifikovanje sindroma obično se zasniva na siptomatologiji i lekarskom pregledu. Mogu se propisati dodatna ispitivanja uključujući magnetnu rezonacu, rendgen i testovi nervne provodljivosti kako bi se isključilo postojanje drugih bolesti. U slučaju dijagnostifikovanja sindroma piriformisa prva terapija uključuje progresivne vežbe istezanja terapiju masažom (uključujući neuromuskularnu terapiju) i fizički tretman. Kortiko steroidi mogu se ubrizgati u mišić piriformis ukoliko se bol nastavi. rezulati ukazuju na mogućnost botulniski toksin tip B može biti od koristi u tretmanu bola prouzrokovanog sindromom piriformisa[6]. Invazivnija mada ponekad neophodna terapija uključuje hiruški zahvat; Međutim neželjeni efektni operacije mogu biti mnogo gori od alernativnih tretmana kao što su fizikalna terapija. Operacija bi trebalo da bude posednja opcija.

Orijentir

uredi

Piriformis je veoma važan orijentir u gluteralnor regiji. Budući da prolazi kroz veliki sedalni otvor, ga praktično deli na donji i gornji deo.

Ovo određuje nazive krvnih sudova i nerava u ovoj regiji – nervi i krvni sudovi koji se nalaze iznad piriformisa nazivaju se gornjim gluteralni živac i gornji gluteralni krvni sudovi. Isti je slučaj u donjoj regiji, a išijadički živac proteže se i ispod piriformisa.

Istroijat

uredi

Adrijan van den Špigel (Adriaan van den Spiegel) profesor univerziteta u Padovi u XVI veku dao je naziv mišiću piriformisa.

Dodatne slike

uredi

Refernce

uredi
  1. ^ а б в г Khan, Dost; Nelson, Ariana (2018-01-01), Benzon, Honorio T.; Raja, Srinivasa N., ур., Chapter 67 - Piriformis Syndrome (на језику: енглески), Elsevier, стр. 613—618.e1, ISBN 978-0-323-40196-8, Приступљено 2023-05-20 
  2. ^ а б в г д Pan, Jason; Vasudevan, John (2018-01-01), Freedman, Mitchell K.; Gehret, Jeffrey A., ур., Chapter 24 - Piriformis Syndrome: A Review of the Evidence and Proposed New Criteria for Diagnosis (на језику: енглески), Elsevier, стр. 205—215, ISBN 978-0-323-48566-1, Приступљено 2023-05-20 
  3. ^ а б в г „Gray's anatomy : the anatomical basis of clinical practice | WorldCat.org”. www.worldcat.org (на језику: енглески). Приступљено 2023-05-20. 
  4. ^ Smoll, Nicolas Roydon (2010-01). „Variations of the piriformis and sciatic nerve with clinical consequence: a review”. Clinical Anatomy (New York, N.Y.). 23 (1): 8—17. ISSN 1098-2353. PMID 19998490. doi:10.1002/ca.20893.  Проверите вредност парамет(а)ра за датум: |date= (помоћ)
  5. ^ „Netter's clinical anatomy | WorldCat.org”. www.worldcat.org (на језику: енглески). Приступљено 2023-05-20. 
  6. ^ Lang, Amy M. (2004-03). „Botulinum Toxin Type B in Piriformis Syndrome”. American Journal of Physical Medicine & Rehabilitation (на језику: енглески). 83 (3): 198. ISSN 0894-9115. doi:10.1097/01.PHM.0000113404.35647.D8.  Проверите вредност парамет(а)ра за датум: |date= (помоћ)