Srednjovekovni rudarski gradovi Rudnik i Novo Brdo

uredi

Rudarstvo predstavlja jednu od najstarijih industrijskih grana, koja se bavi procesom nalaženja i eksploatacije mineralnih sirovina- rude. Nastanak rudarstva je povezan sa nastankom čoveka, kao posledica nastojanja čoveka da potčini prirodu svojim potrebama koristeći njene resurse, obezbeđujući sebi egzistenciju. Prvi zabeleženi počeci rudarstva datiraju još od 4000. godine p. n. e. kada su stari Egipćani otkopavali zlato, a prva karta rudnika iz doba Ramzesa II je dokaz tome.

Eksploatacija mineralnih sirovina se deli na:

  1. površinsku eksloataciju
  2. podzemnu eksploataciju

Rudarstvo u Srbiji ekspandira u 13. veku. Na poziv srpskog kralja Uroša I iskusni nemački rudari Sasi dolaze u Brskovo, odakle su se po potrebi premeštali. U srednjovekovnoj Srbiji eksploatisale su se rude bakra, zlata, srebra, olova, cinka i gvožđa. Rudarstvo je imalo veliki uticaj na trgovinu, politiku, ekonomiju i vojnu moć. Kako se rudarstvo razvijalo, razvijala se i rudnička mehanizacija i oprema. Zbog bezbednosti od obrušavanja uvedeno je podgrađivanje podzemnih prostorija drvenom podgradom, a za izvlačenje vode klipne pumpe.

Rudnik

uredi
 
Jedan od vrhova Rudnika, Javor (1107 m)

Rudnik je planina u centralnom delu Šumadije, nadomak Gornjeg Milanovca. Smatra se kolevkom rudarstva na našim prostorima i srpskim trgovačkim i rudarskim centrom srednjeg veka. Rudnik i Novo Brdo u 13. veku, pored Srba, Dubrovčana, Grka, Mlečana, Splićana i Trogirca, većinsko stanovništvo su činili Sasi, po kojima se Rudnik i Novo Brdo nazivaju "saškim mestom". Za vreme vladavine dinastije Nemanjić, ovde se nalazila kovnica novca u kojoj je iskovan dinar kralja Dragutina, prvi srpski dinar sa ćiriličnim natpisom. Na Rudniku se nalazio i zamak despota Đurađa Brankovića, Srebrnica, u kome je umrla despotica Jerina Branković (prokleta Jerina).

Od najnaprednijih srednjovekovnih gradova, ostale su samo ruševine. Nekada su u njima živele hiljade ljudi, a danas desetine. U zaborav su pali i mnogi drugi rudarski gradovi: Trepča, Belasica, Kovači, Plana, Kratovo, Janjevo, raštrkani po celoj Srbiji, Bosni i Makedoniji. Danas se lokalno stanovništvo ovih gradova ne bavi rudnom delatnošću. Kao da su zaboravili da su rudimentni gradovi, čije je formiranje uslovljeno rudnim bogatstvima okoline.[1]

 
Tvrđava Novo Brdo


Novo Brdo

uredi

Novo Brdo (Kosovo i Metohija) se takođe smatra srpskim trgovačkim i rudarskim centrom srednjeg veka, u kome su Dubrovčani vodili trgovinu i držali carinu. U 14. veku, Novo Brdo postaje najznačajniji rudnik u Srbiji. Da bi se zaštitio rudnik, celo područje je zaštićeno tvrđavama Prizrenac i Prilepac.

Saski valturci (rupnici, rudari) su bili glavni rudari, a trgovaci saski purgari (građani). Sasi su imali svoj sud, urburare (za knjiženje rudarskog desetka) i crkve. Zbog svog naprednog rudarstva u Novom Brdu toliko su bili čuveni, da su ih u 14. i 15. veku pozivali u Italiju i Španiju. Novobrdski rudnici su bili poznati po proizvodnji gramskog srebra, koja je u sebi sadržala i do 33% zlata. Po procenama istoričara, iz ovih rudnika se godišnje dobijalo između 5 i 6 tona srebra.

Spoljašnje veze

uredi
  1. https://www.wikidata.org/wiki/Q1703061
  2. https://www.wikidata.org/wiki/Q994263

Literarura

uredi
  1. Istorija srpskog rudarstva

Referenca

uredi
  1. ^ Simić, Vasilije (1950). Naša velika rudišta i gradovi u srednjem veku. Beograd: Izdavačko preduzeće saveta za energetiku i ekstraktivnu industriju vlade FNRJ.