Korisnik:LazarK01/песак

Half-Life: Decay
LazarK01/pesak
Developer(i)Gearbox Software
Izdavač(i)Sierra On-Line
SerijaHalf-Life
Pogon(i)GoldSrc
PlatformePlaystation 2
Izlazak14 novembar 2001
Žanr(ovi)Pucačina iz prvog lica
ModifikacijeViše igrača
Dizajner(i)Randy Pitchford

Half-Life: Decay (Propadanje) je ekstenzija samo za više igrača za Valveovu Half-Life pucačinu iz prvog lica.Razvijen od strane Gearbox Software i objavljen od strane Sierra On-line.Decay je objavljen kao deo Playstation 2 verzije Half-Life iz 2001. To je treća ekstenzija za Half-Life,  i kao i njegovi prethodnici Decay se vraća na isto mesto i vreme orginalne priče, iako prikazuje priču iz ugla drugačijeg skupa protagonista: dve naučnice koje rade u Istraživačkoj ustanovi Black Mesa. Decay je kooperativna igra za više igrača, dizajnirana da je igraju dvoje ljudi koji rade zajedno kako bi prošli kroz nivoe igre.

Decay nije doživeo uspeh kod kritičara, ali su ga novinari video igrica primili sa izvesnom pozitivnošću. Mnogi recenzenti su smatrali da je igru zabavno igrati sa prijateljem, ali da je igra više orijentisana na zagonetke donekle umanjila celokupno iskustvo. Brojne kritike su navele da se igra jednostavno osećala kao nešto više od dodatne ekstenzije za Playstation 2 verzije Half-Life-a.

Gejmplej

uredi

Kao što je slučaj sa drugim igrama u seriji Half-Life-a, Decay je pucačina iz prvog lica. Kao i originalni naslov na kome je zasnovan, Decay zahteva od igrača da se upuste u borbu sa neprijateljskim likovima koji nisu igrači i da završe različite zadatke rešavanjem zagonetki kako bi napredovali kroz igru.Međutim,  Decay se razlikuje od Half-Life-a i njegove prve dve ekstenzije, Opposing Force i Blue Shift, po tome što je dizajniran za kooperativno igranje za više igrača. Ovo zahteva od igrača da rade zajedno kako bi napredovali kroz nivoe igre i dovršili zagonetke kako se pojavljuju u igri. Iako je predviđeno da ga igraju dve osobe u režimu podeljenog ekrana, Decay i dalje može da igra jedan igrač.[1] U ovom slučaju, igrač može da kontroliše samo jedan po jedan lik i može brzo da se prebacuje između dva lika. Kada se ne koristi,lik ima dovoljno veštačke inteligencije da se brani, ali se ne pomera sa mesta gde ga je igrač ostavio.[2]

U Half-Life-u, igrači se obično bore sami i samo povremeno nailaze na prijateljske likove koji nisu igrači koji im pomažu, kao što su čuvari i naučnici. Dok Decay još uvek ima nivoe gde je to slučaj, značajni delovi u Decay-u su posvećeni radu sa prijateljskim likovima koji nisu igrači, obično ih prateći do različitih ciljeva i štiteći ih u sukobima.[1] Niz neprijateljskih likova iz Half-Life-a  naseljava igru, uključujući vanzemaljske oblike života kao što su Headcrabs i Vortigaunts, kao i ljudske vojnike koji su poslati da spreče vanzemaljsku pretnju. Igrači imaju pristup ograničenom izboru  Half-Life-ovog oružja koje im pomaže u igri.[1] Iako je razvijeno nakon Opposing Force, u Decay se ne pojavljuju likovi koji nisu igrači niti oružje iz prethodne ekspanzije.

Igra je jedinstvena u kontekstu Half-Life serije po tome što je jedina igra podeljena na zasebne misije, od kojih svaka ima određeni cilj, umesto da se sastoji od jedne neprekidne naracije. Način na koji igrači rade u svakoj misiji se rangira na kraju nivoa sa ocenama od "A" do "F". Ovaj rezultat se zasniva na preciznosti svakog igrača sa oružjem, broju ubistava koja su stekli i količini štete koju su pretrpeli tokom misije. Ukoliko igrači uspešno završe devet misija u igri sa ocenama „A“ na svakom nivou, dobijaju pristup bonus kooperativnoj misiji, u kojoj mogu da igraju kao par Vortigaunts, kao i mogućnost da igraju kao par Vortigaunts u orginalnoj Playstation 2 verziji Half-Life.[3]

Zaplet

uredi

Decay je postavljen na istu lokaciju i vremenski okvir kao Half-Life. Half-Life se odvija u laboratoriji pod nazivom Black Mesa Research Facility, koja se nalazi u udaljenoj pustinji u Novom Meksiku. U Half-Life-u, igrač preuzima ulogu Gordona Frimana, naučnika uključenog u nesreću koja otvara međudimenzionalni portal u granični svet Ksena, omogućavajući vanzemaljskim stvorenjima Ksena da napadnu objekat. Igrač vodi Frimena u pokušaju da pobegne iz objekta i zatvori portal, na kraju putujući u Ksen da to uradi.[4] Kao i prethodne ekspanzije, Decay prikazuje priču o Half-Life iz perspektive drugačijeg skupa protagonista. U Decay, igrači preuzimaju uloge Đina Kros i Kolet Grin, dve doktorke koje rade u istoj laboratoriji kao Friman, analizirajući anomalne materijale i uzorke preuzete iz Ksena u prethodnim eksperimentima teleportacije. Nakon što se dogodi eksperiment koji je izazvao invaziju vanzemaljaca, Grin i Kros moraju da rade sa dva člana naučnog tima, dr Ričardom Kelerom i dr Rozenbergom, kako bi obuzdali i stabilizovali pogoršanje situacije u Black Mesa.[5]

Propadanje počinje tako što Gina Kros i Kolet Grin dolaze u laboratorije za anomalne materijale u Blek Mesi i izveštavaju dr Kelera, koji priprema dnevnu analizu nepoznatog primerka. Uprkos primedbama dr Rozenberga da se oprema za analizu gura izvan njenih projektovanih kapaciteta, Krosu i Grinu je dodeljeno da pomognu u postavljanju eksperimenta za Gordona Frimana.[6] Međutim, kada Freeman ubaci uzorak u snop za skeniranje, on pokreće „rezonantnu kaskadu“,nanoseći ogromnu štetu objektu i teleportujući vanzemaljska stvorenja u bazu. Keler i Rozenberg se slažu da Black Mesa ne može sama da se izbori sa situacijom i zato odlučuju da pozovu vojnu pomoć.[7] Kros i Grin prate Rozenberga na površinu, gde on šalje signal za pomoć vojsci. Međutim, vojsci je naređeno ne samo da obuzda situaciju, već da ućutka bazu ubijanjem njenih zaposlenih. Rozenberg odlučuje da ostane da se sastane sa vojskom po dolasku, a Kros i Grin se vrate u Keler.

Jednom kada se ponovo ujedine sa Kelerom, Kros i Grin rade na zatvaranju dimenzionalnog rascepa kako bi zaustavili invaziju. Vojska stiže i pokušava da ukloni svo osoblje kao i vanzemaljsku silu. Nakon resetovanja ključne opreme kako bi se sprečio razdor u drugoj dimenziji, njih dvoje imaju zadatak da pripreme satelit za lansiranje. Satelit, koji je lansirao Friman u Half-Life-u, koristi se u kombinaciji sa zemaljskom opremom da bi se značajno oslabili efekti rezonantne kaskade.[8] Keler daje zadatak Krosu i Grinu da aktiviraju ovaj set prototipa opreme, svetionik za pomeranje, koji preko satelita može da zapečati dimenzionalnu pukotinu. Međutim, nakon aktiviranja svetionika, oba lika su uhvaćena u „harmonični refluks“, distorziju izazvanu rascepom. Uprkos tome, Kros i Grin su u mogućnosti da se bezbedno vrate i Keler im čestita na uspehu.[9]

 
Logo "Black Massa"

Misija vortigaunt koja se ne može zaključati pruža pozadinske informacije koje objašnjavaju kako su upotrebljeni narandžasti kristali koje koristi mašina za zaptivanje pukotina u Half-Life: Decay dobija i koristi Nihilanth tokom poslednje bitke u Half-Life-u. Dva vortigaunta koje kontrolišu igrači se bore kroz marince i specijalce u podzemnom kompleksu Black Mesa da bi pronašli narandžaste kristale u zadnjem delu vojnog kombija. U ovom trenutku ekran bledi i misija se proglašava uspešnom;pretpostavlja se da ih Nihilanth vraća nazad u Ksen i postavlja kristale u njegovu pećinu.

Razvoj

uredi

Kooperativnu igru Half-life prvi je aludirao izdavač Sierra On-line u novembru 2000. sa najavom Playstation 2 verzije Half-life -a. U to vreme, međutim, nije bilo jasno kako će se implementirati kooperativna verzija Half-life -a; programeri, Gearbox Software, i dalje su eksperimentisali sa pronalaženjem najizbalansiranijeg broja igrača za pravljenje kooperativne igre.[10] Do E3 2001, igra je dobila naslov Decay, nazvan po naučnom konceptu eksponencijalnog raspada radi konzistentnosti sa naučnim nazivima korišćenim u prethodnim Half-life  naslovima. Dok je konvencija E3 pružila samo demonstraciju glavne igre Half-life Playstation 2, objavljeni su dodatni detalji koji se odnose na Decay-ovu premisu i priču, kao i potvrdu da je kooperativni režim trebalo da bude dizajniran za dva igrača.[11] Takođe je prikazana upotreba novih kompleta modela. Ovi novi modeli su ažurirane verzije paketa visoke definicije Gearbox-a za Blue Shift, sa većim brojem poligona i karakteristikama animacije kao što su izrazi lica.[12] Poboljšani modeli su bili otprilike duplo detaljniji od onih u paketu visoke rezolucije, koji je sam po sebi bio mnogo višeg kvaliteta od originalnih modela u Half-life -u.[13] Ažuriranja medija tokom meseci nakon E3 pokazala su različite snimke ekrana i trejler za igru.[12][14] Sierra On-line je 18. avgusta 2001. objavila da je Decay skoro završena i da će biti dostavljen Soniju, proizvođaču Playstation 2 na verifikaciju.[15] Ceo paket Half-life za Playstation 2 dobio je zlatni status 30. oktobra 2001.[16] i igra je objavljena 14. novembra 2001. godine.[17]

U oktobru 2005. grupa ukrajinskih programera je započela rad na prenosu Decay-a na Windows, kao modifikaciju za staru World Opponent Network  i trenutne Steam verzije Half-life-a. Port se oslanjao na otkriće metode koja je omogućila da se Decay-jevi PS2 fajlovi igre konvertuju u Windows verziju igre.[5] Port je ušao u beta razvojnu fazu u decembru 2007. i bio je javno objavljen 23. septembra 2008.[18] godine. Port je bio dobro primljen od strane novinara u industriji; GameSpy sajt Planet Half-life je primetio da je šteta što se zvanična PC verzija Decay nikada nije pojavila,[19] dok je britanski novinar Alek Meer izjavio da je „fantastično imati ovu kratku, ali slatko izgubljenu Half-life epizodu na PC u poslednje, a čak ima i nešto što PS2 verzija nije imala — igranje na mreži“.[20]

Prijem

uredi

Decay je dobio slab, ali u celini pozitivan prijem od strane kritičara industrije video igara.Pišući za GameSpot, Dag Redklif je tvrdio da je Decay bio „impresivan“, hvaleći dizajn zagonetki koje zahtevaju od igrača da rade zajedno, kao i način na koji sistem rangiranja obeshrabruje igrače da se takmiče jedni protiv drugih.[1] Dejvid Hodžson iz GameSpy-a bio je rezervisaniji u svojim pogledima na igru;iako je to opisao kao „odličnu zabavu“, primetio je da bi to moglo da postane „zamorno, sa jednim članom koji čeka nekoliko minuta, dok se drugi češe po glavi, a zatim ispunjava cilj“. Pored toga, Hodžson je smatrao da je priroda Decay više orijentisana na zagonetke ostavila elemente akcije „malo prigušene u poređenju sa Gordonovom potragom za jednog igrača“. Allgame je opisao Decay kao " dodatni bonus „ za Playstation 2 verziju Half-life-a, ali je primetio da je igra dizajnirana za dva igrača značajno patila kada jedan igrač pokuša da je igra prebacivanjem između dva lika, sa čim su se složili i GameSpy i GameSpot .[1][2] U svojoj recenziji za IGN, kritičar Dag Peri je smatrao da je Decay  „uredan na svoj ograničeni način“, ali da je više odvraćao pažnju od glavne igre, više „komplementarna šolja supe od povrća nego vruće glavno jelo od njujorškog odreska“.[21] Dok je recenzent The Electronics Playground Stiv Smit izjavio da je kontrolna šema za Playstation 2 verziju Half-life-a „otprilike najbolja koju smo videli na PS2 ili bilo kojoj konzoli“, zaključio je da iako je Decay bio „lep dodatak“, to nije bio razlog za kupovinu ovog porta.[22]

Reference

uredi
  1. ^ a b v g d „Half-Life Review for PlayStation 2 - GameSpot”. web.archive.org. 2009-06-20. Pristupljeno 2022-05-14. 
  2. ^ a b „GameSpy.com - Reviews: Half-Life (PS2)”. web.archive.org. 2008-07-09. Pristupljeno 2022-05-14. 
  3. ^ „Half-Life Q&A - GameSpot.com”. archive.ph. 2012-07-21. Pristupljeno 2022-05-14. 
  4. ^ „Half-Life 2: Episode One”. web.archive.org. 2008-07-25. Pristupljeno 2022-05-14. 
  5. ^ a b Pritychenko, B. (2010-04-14). „On Double-Beta Decay Half-Life Time Systematics”. 
  6. ^ Zakharov, Vz (2009-11-13). „DATING AND RELATIONSHIPS”. SciVee. Pristupljeno 2022-05-15. 
  7. ^ https://en.wikipedia.org/wiki/Gearbox_Software
  8. ^ Gearbox Software (na jeziku: engleski), 2022-05-08, Pristupljeno 2022-05-15 
  9. ^ Gearbox Software (na jeziku: engleski), 2022-05-08, Pristupljeno 2022-05-15 
  10. ^ „Sierra Delivers Half-Life to PlayStation 2 - PS2 News at IGN”. web.archive.org. 2011-08-31. Pristupljeno 2022-05-15. 
  11. ^ „E3 2001 Hands-onHalf-Life - PlayStation 2 Previews at GameSpot”. web.archive.org. 2009-06-19. Pristupljeno 2022-05-15. 
  12. ^ a b „Half-Life - PlayStation 2 Preview at IGN”. web.archive.org. 2011-08-31. Pristupljeno 2022-05-15. 
  13. ^ „Half-Life Updated Preview - GameSpot.com”. archive.ph. 2013-01-03. Pristupljeno 2022-05-15. 
  14. ^ „Insider: Half-Life Hi-Res Trailer (PS2)”. web.archive.org. 2011-07-13. Pristupljeno 2022-05-15. 
  15. ^ „Half-Life: Decay nears completion - GameSpot.com”. archive.ph. 2012-07-17. Pristupljeno 2022-05-15. 
  16. ^ „Half-Life PS2 goes gold - PlayStation 2 News at GameSpot”. web.archive.org. 2006-09-28. Pristupljeno 2022-05-15. 
  17. ^ „Half-Life PS2 ships next week - GameSpot.com”. archive.ph. 2012-07-17. Pristupljeno 2022-05-15. 
  18. ^ decay.half-lifecreations.com http://decay.half-lifecreations.com/?content=news&sub=archive. Pristupljeno 2022-05-15.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  19. ^ „Planet Half-Life - News, Screenshots, Previews, Reviews, Guides”. web.archive.org. 2008-09-26. Pristupljeno 2022-05-15. 
  20. ^ Meer, Alec (2008-09-28). „Half-Life: The Lost Chapter”. Rock, Paper, Shotgun (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-05-15. 
  21. ^ „Half-Life - PlayStation 2 Review at IGN”. web.archive.org. 2010-03-11. Pristupljeno 2022-05-15. 
  22. ^ web.archive.org https://web.archive.org/web/20081003012624/http://www.elecplay.com/reviews/view/?article=7478&full=1. Pristupljeno 2022-05-15.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)

Spoljnji link

uredi

Zvanični sajt