yonggukop

Čou Sing Či je velika glumačka zvezda, reditelj, izvršni producent, scenarista, biznismen i član narodne političke konsultativne konferencije provincije Guang Dong.

Rani život i obrazovanje uredi

Rođen je 22.6.1962 u Hong Kongu. Porodica mu je poreklom iz Ning Boa, provincija Dže Đjang. Kao mali živeo je u siromašnoj porodici sa starijom i mlađom sestrom. Kada je imao sedam godina roditelji su mu se razveli, njega i sestre je sama odgajila majka Ling Bao. 1974. je završio hrišćansku osnovnu školu. U to vreme nije dobio subvenciju za srednju školu pa je svoje školovanje završio u privatnim srednjim školama. Prvo je učio u srednjoj školi u Hong Kongu, zatim je završio pet razreda u školi „Sveta Marija“ koja je nekada bila u ulici Nanđing. Kada je bio mlad bio je opčinjen filmovima Brusa Lija i on ga je inspirisao da bude glumac, a kasnije je nastavio studije u marketingu i drugim naukama.

Karijera uredi

1980. osamnaestogodišnji Stiven dobio je posao glumca i asistenta na Azijskoj televiziji. Bio je i statista u serijama koje su se emitovale na bežičnoj televiziji. Posle diplomiranja 1982. premešten je na dečji program „Svemirski brod 430“ gde je skoro pet godina radio kao moderator. Dobro se pokazao igrajući crnog zombija u toj igranoj drami i dobio je dobru reakciju dečje publike. Ovakvom praksom je stekao puno glumačke veštine. 1987. napušta program „Svemirski brod 430“ i pridružio se dramskoj grupi, ali je u početku igrao samo sporednu ulogu. Prekretnica u karijeri mu je bila 1988. godina i dobijanje nagrade „Zlatni Konj“ na 25. Tajvanskom filmskom festivalu za najbolju sporednu ulogu u filmu „Pravda“ Li Sju Sjen-a. Od tada su mu se kolege na televizijskoj stanici divile. 1989. je bio protagonista i vodeća muška uloga u seriji „Bez premca“. Prikazao je svoj lični glumački stil. Njegova čuvena rečenica: „Sedi malo, popij gutlja čaja, pojedi nešto“ postaje uzrečica u narodu u to vreme. Postavši popularan u maju iste godine je snimio prvu komercijalnu reklamu „Naočare za sunce 88“. Reklamni slogan bio je: „Ništa nije kao kad sedimo, pijemo čaj i jedemo.“ 1990. režiser Liu Džen Vei je pozvao Stivena da glumi u niskobudžetnom filmu „Kocka“ čiji je profit bio 41,326,156 hongkonškig dolara, što je oborilo istorijski rekord svih prethodnih hongkonških filmova. Ovaj film osigurao mu je titulu velike zvezde. Prvi put je nominovan za nagradu najbolja muška uloga na dodeli hongkonških filmskih nagrada.. 1991. dobija ulogu u filmu „Povratak u školu“. U narodu počinje da biva poznat pod nadimkom Sing Je i dobija drugu nominaciju za najboljeg glumca. 1992. glumio je u 7 filmova od kojih su pet bioskopski hitovi. Serije „Srećna porodica“, „Istraga smrti učenjaka“ su obarale rekorde gledanosti i druga mu je donela nagradu Azijsko-pacifičkog filmskog festivala. 1992. nazvana je njegovom godinom i po treći put je nominovan za najboljeg glumca.

Režiser uredi

. Od početka devedesetih bio je uključen u rad sa scenaristima i režiserima. Filovi mu se uglavnom zasnivaju na komediji.  1993. izabran je za režisera serije „Zaljubljeni učenjak“ 1996. nakon sastanka sa “Win’s movie” produkcijskom kućom osniva svoju produkcijsku kuću „Singhui“ i producira „Bog kuhinje“. Osim na filovima „Ljubav stiže“, „ Kineska odiseja: Pandorina kutija“, „ Kralj komedije“ na ostalim proektima je učestvovao iza scene. Još od „Istraga smrti učenjaka“ Stiven pokazuje raznolikost u glumi. U „Kralj prosjaka“ i „Zaljubljeni učenjak“ su neke od folklornih figura koje je on odigraou novom svetlu. U delima se više otkrivaju autorove ideje o životu, svetu i idealima, iako mnogi gledaoci nisu navikli na takvu vrstu katarze, ne žele da im nepotpuna istraživanja učine film neobuhvatinim. Ovakvi napori su ga doveli do postepenog postizanja samoopredeljenja i dobijanja kulturnog priznanja. 1996. kao talentovani reditelj „Boga kuhinje“ privukao je pažnju filmskih stvaralaca iz Holivuda. Twentieth Century Fox je otkupio autorska prava za „ Bog kuhinje“ i pozvao Stivena da napravi američku adaptaciju ovog filma, što je kasnije Stiven odbio. 2001. Stiven Čou je po prvi put samostalno režirao „Kung fu fudbal“. Profit ovog filma iznosio je 60, 739, 847 hongkonških dolara. Film je postao popularan u Italiji, Francuskoj, Nemačkoj i bio je novi vrhunac u karijeri. Ovo je bio prvi njegov film objavljen u Evropi. On je jedini glumac koji je u isto vreme dobio nagradu za samostalnu režiju i najboljeg glumca. 2004. čuveni film „Kung fu“ je prestigao „Kung fu fudbal“ po profitabilnosti. Bio je popularan u Indiji, na Tajlandu, Indoneziji, Maleziji, Singapuru, Filipinima, na Tajvanu, Hong Kongu, Kataru, Jordanu, Kuvajtu, Bahreinu, Angoli, Belorusiji, Sloveniji, Rumuniji, Španiji, Portugalu, Mađarskoj, Norveškoj, Estoniji, Meksiku, Boliviji, Kolumbiji, Panami, Kostariki, Dominikanskoj republici, Jamajci, Urugvaju.

Uticaj uredi

Tokom intervjua sa BBC televizijom oni su izjavili da je nastavlja onde gde su stali Brus Li i Džeki Čen, Stiven je na to samo skromno odgovorio: „Neke stvari nisu iste, ja više obraćam pažnju na rad iza scene.“ Filmski majstor Oliver Stoun je za njega izjavio: „ Gledao sam tri filma Stivena Čoua za redom i mnogo mi se dopao. Takođe mi se sviđaju mnogi kineski režiseri, ali ne znam im imena.“ Njegov film „Kung fu“ je osvojio 22 domaće i strane filmske nagrade i 33 nominacije dok mu  80% svih prihoda dolazi iz inostranstva. Pre toga je Stivne Čou prodao autorska prava za „Kung fu fudbal“ za 20 miliona američkih dolara.

Glumački stil uredi

Stiven nikada nije rekao da je njegov stil glume nepormenjiv. On kroz svoje komedije društvu prikazuje sarkazam i podsmeh, čak su i scene plača u filmovima obavijene smehom i publika ih mnogo voli. Napisao je mnogo poznatih dijaloga u predstavama koji su široko rasprostranjeni među ljubiteljima filmova. Mnogi njegovi radovi imaju motiv bezkurpuloznog protagoniste, čak iako je bogato dete ili bogat čovek iz nekog razloga uvek osiromaši. Glavni lik se trudi za svoje ciljeve, postiže veliki uspeh i pobeđuje neprijatelja. Na primer u „Ljubav stiže“ on je da bi osvojio devojku učio da se bori da bi pobedio neprijatelja. U „Bog kuhinje“ on glumi propalog trgovca koji odlazi u Šaolin hram da uči kulinarkse veštine kako bi se promenio. U „ Kralj komedije“ se govori o sporednom glumcu koji se trudi da postane profesionalac. Neki filmski kritičari ukazuju na to da je Stiven imao slično iskustvo kada je 1980 radio kao glumac. Brus Li mu je bio idol tako da je u njegovim filmovima gluma često označavala odavanje pošte Brusu Liju. Na primer, likovi bi bili odeveni kao Brus Li i imitirali bi njegove pokrete, naravno ca dodavanjem svog stila. U velikom broju filmova protagonist nosi ime Sing. Glumac Vu Meng Da je jednom izjavio: „ 1980ih u serijama 'Poslednji okršaj' i 'Lutalica' Sing je u toku snimanja menjao scenario. Običnu situaciju između oca i sina pretvorili smo u razgovor dobrih prijatelja. Scenarista nas je zamrzeo, ali je posle emitovanja reakcija publike bila dobra.“ Umnogim filmovima on pravi osvrt na starije kineske filmove kao „ Kineski Ling Lingći“(From Beijing with love) gde imitira Džejmsa Bonda, u „Kung fu“ imitira Brusa Lija, pravi osvrt i na strane filomve „Terminator“, „ Zgodna žena“ , „Duh“.

Međunarodna priznanja uredi

1992. Američki časopis „People” ga je okarakterisao kao najinteresantniju poznatu ličnost na svetu. On je jedini Kinez koji je dobio nagradu za najpopularnijeg glumca na dodeli nagrada na Azijsko-pacifičkom filmskom festivalu u Seulu.

1996.  Venecijanski međunarodni filmski festival je dodao „Bog kuhinje“ na repertoar kritike.

1999. Venecijanski međunarodni filmski festival održao je „nedelju Stivena Čoua“ tokom koje su se prikazivali njegovi strai filmovi. On je jedini Kinez koji je do sada uživao tu čast.

2002. Na naslovnoj stranici najuticajnijih sportskih novina na svetu „Tim“ osvanuo je naslov „Nije kraj Azijskom fudbalu, Za titulu se bori Stiven Čou i njegovo novo delo 'Kung fu fudbal'. Zbog ovakve pohvale sportskih novina Stiven je stekao slavu u Evropi kao da je fudbalska zvezda. On je jedina kineska poznata ličnost koja se pojavila u tom časopisu, a da nije sportista. „Kung fu fudbal“ proglašen je za najbolji strani film na dodeli japanskog oskara.

2004. Kanadski međunarodni filmski festival u Torontu je odabrao „Kung fu“ za film koji će otvoriti festival.

2005. Osvojio je nagradu „Srebrni vrisak“ u Holandiji na Amsterdamskom međunarodnom filmskom festivalu fantastike, on je jedini kineski režiser koji je bio nagrađen na

Šablon:RUT052018ovom festivalu. Društvo filmskih kritičara Bostona, Čikaga, Lac Vegasa, Feniksa, Floride i Udruženje filmskih kritičara jugoistočne Azije je ocenilo „Kung fu“ kao najbolji film na stranom jeziku. Dobio je nagradu američke televizije MTV za najbolji film o borilačkim veštinama. Američki magazin „Tajm“ je svrstao „Kung fu“ u svojih top 10 filmova.

2006. Dobio je nagradu za najbolji strani film po oceni filmskih kritičara, bio je nominovan za nagradu „Zlatni globus“ za najbolji strani film, i za nagradu „Zlatna skripta“, Britanska filmska akademija nominovala je „Kung fu“ za najbolji strani film.

2008. Dobio je nagradu publike na Švajcarskom međunarodnom filmskom festivalu za film SJ7.

2010. Najpoznatiji sajt filmske kritike „Rotten Tomato” je sastavio spisak najboljih filmova 21. veka od kojih je pet bio kineskih,a Stivenovi „Kung fu fubal“ i „Kung fu“ su se našli na listi.

2011. „Tajms“ je sastavio listu 25 najboljih sportskih filmova u istoriji, „Kung fu fudbal“ se našao na listi.

Nagrade uredi

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi