Srbica - srpsko pismo

uredi

Najstarija potpuna azbuka srbice (srpskog jezika) nađena je u Vinči i ona potiče iz četvrtog milenijuma pre nove ere. Srbica predstavlja pravi i stvarni izvornik pismenosti. Iz nje su nastale sve vrste evropskih pismenosti, a zatim i pismenost Severne Afrike, osim egipatskog ideopisa; takođe pismenost arijevskih plemena Azije, aramensko, jevrejsko i južno arabijsko pismo. Prisustvo srbice kao pisma u pojedinim zemljama je nesumnjivi dokaz prisustva srpske kulture i njenog prevashodnog uticaja.[1]

Pismenosti nastale iz vinčanske srbice razvijale su se u duhu kulture naroda i zemlje, pa su pojedina slova postepeno menjala svoj izgled. Mi smo se trudili da na sledećim stranicama prikažemo iskonsko pismo svake od pomenutih zemalja. Ta prva pismenost dokazuje njeno pravo poreklo, pa kasnija izmena lika pojedinih slova i nije mnogo bitna. Bilo je izmena lika i glasovne vrednosti pojedinih slova i u raznim srpskim zemljama, pa je lako razumeti da su te izmene bile veće kod stranih naroda.[2]

 
Teg sa tržnice u Carigradu iz doba cara Justinijana

Što se tiče imena slova, ona se razlikuju u manjoj ili većoj meri između pojedinih naroda. Ne treba zaboraviti da je i savremena srbica (ćirilica), iako je neposredno nastala od iskonske srbice, doživela izvesne promene. Što se tiče tumačenja glasovnih vrednosti pojedinih slova, ima i protivrečnih slučajeva u pismima pojedinih zemalja. Mi nismo vremenski stigli da se opširnije pozabavimo sa tim slučajevima i ne uzimamo na sebe ulogu sudije da odlučimo ko je bio u pravu. Jedan od takvih jeste davanje različite glasovne vrednosti za dva slova u rasenskom pismu od strane Bilbije i Pešića. U jednom slučaju mi smo se opredelili za Bilbijino rešenje, a u drugom slučaju za Pešićevo. To naše opredeljenje se zasniva na izvesnim ispitivanjima i saznanjima, ali ih ne treba smatrati i konačnim. U kontekstu ovog dela, smatrali smo da i samo uporedno prikazivanje naznačenih pisama dovoljno govori, uz suštinsku napomenu da je vinčanska srbica najstarije pismo.[3]

  1. ^ Deretić, Jovan (2000). Antička Srbija. Novi Sad, Đorđa Zličića 44: Jugo-PIRS Temerin, Novosadska 170. str. 183. ISBN 9788684753382. 
  2. ^ Deretić, Jovan (2000). Antička Srbija. Novi Sad, Đorđa Zličića 44: Jugo-PIRS Temerin, Novosadska 170. str. 183. ISBN 9788684753382. 
  3. ^ Deretić, Jovan (2000). Antička Srbija. Novi Sad, Đorđa Zličića 44: Jugo-PIRS Temerin, Novosadska 170. str. 183. ISBN 9788684753382.