Konjuhe je planinsko naselje u opštini Andrijevica u Crnoj Gori.[1]

Istorija

uredi

Konjuhe je bilo glavna raskrsnica ljetnjeg puta između Duklje, Vrmose, Dečana i Skadra. Tu su odmarali vladari, pa su zato neki zaseoci po njima dobili imena - Carevi konaci i Carevo kućište. Najstariji zapis o selu je iz 1330. godine. Pominje se u osnivačkoj povelji manastira Dečani, odnosno u Dečanskoj hrisovulji. Piše: "Dobra rijeka i u njoj Konjusi."[2] Selo je spomenuto i u crnogorskom godišnjaku Orlić za 1866. godinu. U tekstu se spominje i islamizacija i povratak u pravoslavlje porodice Fatić. Siromašnu udovicu sa tri sinčića, Stoju Mijomanović iz sela Dulipolje su poturice vrbovale 1710. godine da pređe u islam, obećavajući joj privilegije. Dobila je ime Fata a po njoj sinovi se nazvaše Fatići. Zulo Fatić se pokrstio 1825. godine i dobio je ime Petar. Osuđivan zbog toga od ostalih muslimana preselio je u pravoslavno selo. Osim jednoga Spaha, svi Fatići su se pokrstili. Petar je umro u dubokoj starosti 1853. godine i sahranjen je u selu Konjuhe. [3]

Demografija

uredi

Prema podacima iz 1903. godine naselje je imalo 197 kuća sa 1200 stanovnika. 2008. godine sa zaseocima je imalo 170 stanovnika, 360 kuća, preko 200 napuštenih. Te godine je bilo 67 neženja. Osnova škola "Miljić Keljanović" je nekada imala preko 460 učenika, a 2008. godine od 1. do 4. razreda po brojnosti ne čine jedno kompletno odjeljenje. Žene odlaze u gradove a neki mladići ostaju da čuvaju djedovinu.[4]

Zanimljivosti

uredi

Poznato je po kvalitetnoj organskoj hrani i raznim vrstama domaćih rakija. Japan je jedno od zaseoka Konjuha.

Reference

uredi
  1. ^ Gugl mape. 
  2. ^ NEOTKRIVENE LJEPOTE CRNE GORE: Konjuhe. 
  3. ^ Dučić, Nićifor (1866). Orlić, Krštenje poturčenjakah u Vasojevićima od 1825. do 1857.. pp. 21—28. Cetinje. 
  4. ^ Momci željni ženske ruke!.