Kriptogeni padovi kod žena

Kriptogeni padovi kod žena (engl. Cryptogenic drop attacks) posebna je vrsta tendencije ka padanju, karakteristična za osobe ženskog pola starosti između 40 i 65 godina. Označeni su kao „kriptogeni“, jer lekari nemaju saznanja zašto se dešavaju, a istovremeno ne poseduju ni jasan dokaz da su funkcionalnog porekla.[1] Kriptogeni padovi kod žena su ponekad (dosta retko), zastrašujući jer dovode do povreda; najčešće kolena, podlaktice i lica.

Kriptogeni padovi kod žena
Oguljotina na dlanu nakon kriptogenog pada
Klasifikacija i spoljašnji resursi
SpecijalnostUrgentna medicina
MKB-10R29.6

Kod osoba mlađih od 65 godina, ako se nakon dijagnostičkih istraživanja ispostavi da pravog uzroka pada nema, oni se proglašavaju kriptogenim padovima jer nastaju kao posledica posebne vrste funkcionalnih neuroloških simptoma, koji se mogu smatrati nekim oblikom vrlo kratki podvojenih (neepileptičkih napada).[2]

Ova vrsta poremećaja ne zahteva bilo kakvu specifičnu terapiju.[1]

Epidemiologija

uredi

Kriptogeni padovi kod zdravih žena starijih od 40 godina, javljaju se u oko 3% slučajeva.[2]

Dosadašnja istraživanja, koja su pokazala da iako se preko 90% ovih padova javlja isključivo kod osoba ženskog pola, u oko 10% slučajeva oni se mogu javiti i kod muškaraca.

Prosečna starost bolesnika na početku bolesti (ili od prvog pada) je između 45 i 55 godina života, ali se padovi mogu javiti i u bilo kom delu života.[3]

Etiologija

uredi

Kriptogeni padovi najčešće se dešavaju bez prethodnog upozorenja, pretežno dok bolesnica hoda. Nisu praćeni prethodnim gubitkom svesti, vrtoglavicom ili osećajem nestabilnosti.

Uzrok njihove pojave je najasan.[2] Kako u ovoj oblasti medicine postoji još uvek mnogo toga što o ovoj vrsti padova, nije shvaćeno i razjašnjeno, oni su označeni kao „kriptogeni“, jer lekari nemaju saznanja zašto se dešavaju, a istovremeno ne poseduju ni jasan dokaz da su funkcionalnog porekla.[1]

Patogeneza

uredi
 
Demonstracija atoničnog napada

Kriptogeni pad nastaje dok pacijent stoji ili hoda i nasatju naglo, bez ikakvog upozorenja. Pacijent u načelu pada militavo (kao da se zgužvao) na zemlju zbog iznenadnog gubitka mišićne snage ili hipotonije. Trajanje hipotonije mišića kreće se od nekoliko sekundi do nekoliko minuta, a oporavak je potpun, tako da je nakon pada pacijent obično u stanju da bez ičije pomoći odmah ustane i nastavi sa prethodnom aktivnošću. Bez ikakvog vidljivog rezidualnog napada.[4]

Karakteristično za ovaj poremećaj je da pacijent ostaje potpuno svesna tokom celog događaja, jer je funkcija vida, sluh, i govora sve vreme očuvana.

Dijagnoza

uredi

Dijagnoza se postavlja na osnovu:

  • Anamenestičkih podataka, da se radi o ženi srednjih godina, koja iz neobjašnjivih razloga povremeno padne.
  • Podataka da ove žene imaju normalan neurološki nalaz
  • Da ne postoji (ili nije dokazan) ni jedan drugi verovatni uzrok koji bi mogao objasniti ovaj događaj.[1]

Diferencijalna dijagnoza

uredi

Diferencijalno dijagnostički treba imati u vidu sledeće bolesti, za koje je u više od dve trećine padova utvrđeno da imaju slične menifestacije kao i kriptogeni padovi:

  • Epileptični napadi
  • Menijerova bolest sa migrenoznim vrtoglavicama.[5]
  • Vertebrobazilarna insuficijencija. Ova neurološka manifestacija (npr, gubitak vida, diplopija, vrtoglavica, utrnulost, itd), pored iznenadnog gubitka mišićnog tonusa u nogama, karakteriše se i slučajevima iznenadnog pada bez jasno povezanih kliničkih manifestacija, koje se tek naknadnim istraživanjem mogu pripisati vertebrobazilarnoj insuficijenciji.[6]
  • Kardiovaskularna sinkopa, koja uključuje sindrom karotidnog sinusa.
  • Ortostatska hipotenzije, i vazovagalna sinkopa.[7][8]
  • Cerebrovaskularni poremećaji.[9]
  • Autoimuni poremećaji, npr. autoimuni encefalitis.[10]
  • Hipodireoidizama.[11]

Terapija

uredi

Specifičan oblik lečenja za ovu vrstu poremećaja ne postoji.[1]

Izvori

uredi
  1. ^ a b v g d Remler BF, Daroff RB. Falls and Drop Attacks. In: Neurology in Clinical Practice. Ed Bradley WG, Daroff RB, Fenichel GM, Marsden CD. Butterworth-Hainemann, (2000), str. 19-23.
  2. ^ a b v Remler BF, Daroff RB. Neurology in Clinical Practice. Ed Bradley WG, Daroff RB, Fenichel GM, Marsden CD. Butterworth-Hainemann, 2000.
  3. ^ Functional or dissociative neurological symptoms, Drop attack. Arhivirano iz originala 14. 04. 2016. g. Pristupljeno 13. 4. 2016. 
  4. ^ KUBALA, MARK J.; CLARK H. MILLIKAN (1964). „Diagnosis, Pathogenesis, and Treatment of "Drop Attacks" (Arch Neurol. 1964;11(2):): 107—113. Pristupljeno 14. 4. 2016. 
  5. ^ Tumarkin A. The otolithic catastrophe: a new syndrome. Br Med J 1936;1:175-7.
  6. ^ Brust JC, Plank CR, Healton EB, Sanchez GF. The pathology of drop attacks: a case report. Neurology 1979;29:786-90.
  7. ^ Dey AB, Stout NR, Kenny RA. Cardiovascular syncope is the most common cause of drop attacks in the elderly. Pacing Clin Electrophysiol 1997;20(3 Pt 2):818-9.
  8. ^ Tan MP, Chadwick TJ, Kerr SR, Parry SW. Symptomatic presentation of carotid sinus hypersensitivity is associated with impaired cerebral autoregulation. J Am Heart Assoc 2014;3(3):e000514.
  9. ^ Lee H, Yi HA, Lee SR, Ahn BH, Park BR. Drop attacks in elderly patients secondary to otologic causes with Meniere’s syndrome or non-Meniere peripheral vestibulopathy. J Neurol Sci 2005;232:71-6.
  10. ^ Maramattom BV, Jeevanagi SR, George C. Facio-brachio-crural dystonic episodes and drop attacks due to leucine rich glioma inactivated 1 encephalitis in two elderly Indian women. Ann Indian Acad Neurol 2013;16(4):590-2.
  11. ^ Kramer U, Achiron A. Drop attacks induced by hypothyroidism. Acta Neurol Scand 1993;88:410-1.

Literatura

uredi
  • Rubenstein, L. Z. (1 September 2006). "Falls in older people: epidemiology, risk factors and strategies for prevention". Age and Ageing 35 (Supplement 2): ii37–ii41.
  • Bisdorff, A; Von Brevern, M; Lempert, T; Newman-Toker, DE (2009). "Classification of vestibular symptoms: towards an international classification of vestibular disorders". Journal of vestibular research : equilibrium & orientation 19 (1–2): 1–13.
  • Zamponi, N.; Passamonti, C.; Cesaroni, E.; Trignani, R.; Rychlicki, F. (2011). "Effectiveness of vagal nerve stimulation (VNS) in patients with drop-attacks and different epileptic syndromes". Seizure 20 (6): 468–474.
  • Abd-El-Barr, Muhammad M.; Joseph, Jacob R.; Schultz, Rebecca; Edmonds, Joseph L.; Wilfong, Angus A.; Yoshor, Daniel (2010). "Vagus nerve stimulation for drop attacks in a pediatric population". Epilepsy & Behavior 19 (3): 394–399.
  • Ruckenstein, MJ; Shea, JJ Jr (1999). Harris, JP, ed. Meniere's Disease. Kugler Publications : 266.

Spoljašnje veze

uredi



 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).