Krstareći tenkovi

Krstareći tenk (takođe nazvan tenk krstaš, konjički tenk ili brzi tenk) je bio britanski koncept izrade tenkova tokom perioda između dva rata. Na osnovu ovog koncepta izrađen je niz tenkova tokom Drugog svetskog rata.

Tenk krstaš model 1.

Kao i brodovi krstarice, krstareći tenkovi su bili brzi i okretni i bili su dizajnirani da deluju nezavisno od pešadije i težih pešadijskih tenkova.

Kada bi pešadijski tenkovi napravili rupu u protivničkoj liniji fronta, krstareći tenkovi je trebalo da prodru u pozadinu, napadajući linije snabdevanja i komunikacije u skladu sa teorijama Persija Hobarta i Lajdel Harta. Brzina je stoga bila ključan faktor, i zarad nje prvi krstareći tenkovi bili su lako oklopljeni i naoružani. Akcenat na brzini učinio je britanske tenkove neizbalansiranim i ranjivim na bojištu koje se potpuno promenilo od vremena Prvog svetskog rata. Možda i veći problem od lakog oklopa bio je malokalibarski glavni top od 40 milimetara koji je na početku rata imao sjajnu probojnost oklopa ali uz koji nije isporučivana visokoeksplozivna municija. Stoga su krstareći tenkovi bili izuzetno ranjivi od strane nemačkih protivtenkovskih topova usled njihovog velikog dometa. Da ironija bude veća, tenkovi koji je trebalo da se oslanjaju na brzinu i visoku mobilnost patili su od stalnih problema sa nepouzdanim motorima. Ovo nije rešeno sve do 1944. godine i pojave Kromvel tenka i njegovog pouzdanog Rols Rojs Meteor motora.

Krstareći tenkovi u periodu između dva rata su bili A-9, A-10 i A-13, koji su korišćeni u kampanjama u Francuskoj, Grčkoj i severnoj Africi. A-13 je bio prvi britanski tenk sa kristi vešanjem, po ugledu na sovjetske BT tenkove. U ranoj fazi rata, verovatno najpoznatiji krstareći tenk je bio Krusejder tenk (intenzivno korišćen u severnoj Africi). Drugi krstareći tenkovi korišćeni u Drugom svetskom ratu su bili Kovenanter, Kentaur, Kromvel i Komet tenk. Kentaur i Kromvel korišćeni su od iskrcavanja na Normandiju, a Komet od početka 1945. godine. Do ovog perioda u ratu, krstareći tenkovi su imali toliko unapređen oklop i naoružanje da se nisu mogli razlikovati od srednjih tenkova.

Tokom rata, tehnička unapređenja teških tenkova učinili su ih približnim po brzini krstarećim tenkovima tako da je koncept postao zastareo. Poslednji tenk ovog koncepta je bio Centurion tenk, koji je u mnogim aspektima zapravo bio prelaz između krstarećih tenkova i modernog koncepta glavnog borbenog tenka.

Isti koncept koristio je i SSSR tokom tridesetih godina, što se oslikava u seriji BT tenkova (bistrohodni, tj. brzi tenkovi).

Spoljašnje veze uredi