Krsto Pejkić

1665-1731; Цхристопхорус Пеицхицх

Krsto (Hristofor) Pejkić (1665—1731) bio je katolički sveštenik iz Ćiprovaca.

Rođen je u Ćiprovcima 1665. Posle Ćiprovskog ustanka izbegao je na teritoriju Habzburške monarhije, gde će delovati do kraja života. Njegove biografije su napisali Ljubomir Miletić, Euzebije Fermendžin, Božidar Pejčev i Josip Turčinović. Autor je triju knjiga. U Bugarskoj se smatra najobrazovanijim Bugarinom 18. veka.

Godine 1716. objavio je u Veneciji delo „Zarcalo istine med carkve istočne i zapadne“. Štampano je zapadnom ćirilicom, poznatom i kao „bosančica“. Na početku knjige se žali što se o razlikama između pravoslavne i katoličke crkve mnogo pisalo na latinskom i grčkom, a nikada ne na srpskom jeziku: „Koliko god puti prošasta vostočne crkve slava, i sadašnje bedstvo njeno na pamet mi dođu, nemogu da se od najgrozniji udržim suza. A što me jošt većma na plač nateruje, to je to, što kad su toliki visokoučeni a blagogovejni muževi protivu kazanog Grčkog odcepljenija nebrojena dela Grčkim, ili Latinskim jezikom spisali, ni jedan ex proffesso sa Srbski slovi i na Srbskom jeziku ništa ni u najmanjoj knjižici napisano nije“.[1] U prepisu ovog dela iz 1730. na glagoljici na čakavskom narečju koji je izradio Marko Kuzmičević piše sledeće:

ZRCALO OD JISTINE MEJU CARKVE ISTOČNE I ZAPADNE PO GOSPODINU DON KARSTII PEKIĆU [!] OD ĆIPROVAC, KANONIKU PEIUNSKOMU [!].
A SADA PREPISANO ČISTO I RAZBORITO IZ SARPSKOGA U SLOVINSKI PO .P.O.F. MARKO KUZMIČEVIĆU ZADRANINU TRETOGA REDA .S. O. FRANCISKA

Ovo svoje Pejkić je preveo i na latinski jezik pod sledećim naslovom: Peichich Christophori speculum veritatis inter Orientalem et Occid. Ecclesias refulgens, in quo separationis ecclesiae Graecae a Latina brevis habetur recensio. Composita olim Illyrice per eundem, nunc ab eodem auctum latineque exaratum Venetiis 1725.

Godine 1727. objavio je na latinskom jeziku u Trnavi (nekadašnja Gornja Ugarska, danas Slovačka) kapitalno delo, upereno protiv muhamedanstva, pod naslovom „Mohametanus dogmatice et catechetice in Lege Christi alcorano Sufragante instructus“. U predgovoru knjige Pejkić poziva svetorimskog cara Karla VI da produži borbu protiv Turaka. Godine 1730. štampao je dogmatsko delo „Concordia orthodoxum partum orientalium et occidentalium in eadem veritate...“ u Trnavi, gde su sledeće godine izašla njegova sabrana dela na latinskom jeziku

Poznata su tri njegova dela na latinskom jeziku, koja su i kasnije izdavana.

  1. Mahometanus dogmatice et cathechetice in lege Christi alcorano suffragante instructus. Tyrnaviae, 1717.
  2. Speculum veritatis inter orientalem et occidentalem ecclesias refulgens, in quo separationis ecclesiae graecae alatina brevis habetur recensio. Item in fine opusculi catholica veritas, scripturae sacrae, & sanctorum patrum, orientalium praesertim, testimonio roboratur. Venetiis, 1725. (3. izd. Nagyszombat, 1730). Knjiga je poslednji put izdata 2011. u Sjedinjenim Američkim Državama (Published by Nabu Press, United States, 2011)
  3. Concordia orthodoxorum patrum orientalium veritas, scripturae sacrae, & sanctorum patrum, orientalium praesertim, testimonio roboratur. Venetiis, 1725. (3. izd. Nagyszombat, 1730).
  4. Concordia orthodoxorum patrum orientalium utroque, adamussim convenientium; ex commentariis Gennadij patriarchae excerpta, et additae quaedam regulae huic loco maxime deservientes. Tyrnaviae, 1730. (2. izd.).

Reference uredi

  1. ^ Stojačković 1847, str. 128.

Literatura uredi

  • Peйčev, Božidar (1969). „Bogoslovsko-filosofskite i političeskite vъzgledi na Krъstьo Peйkič”. Izvestiя na Instituta po filosofiя. XVII: 217—238. 
  • Stojačković, Aleksandar (1847). Іstorія vostočno-slavenskogъ bogosluženія i Kѵrіallskogъ Knьižestva kodъ slavena zapadne Crkve. Novi Sad. 
  • Turčinović, J. (1973). Misionar Podunavlja Krsto Pejkic (1665-1731). Zagreb.