Krušedolski sabor

Krušedolski sabor je održan 6. januara 1708. godine u manastiru Krušedol. To je bio prvi crkveno-narodni sabor Srba posle velike seobe na teritoriju Habzburške monarhije pod vođstvom patrijarha Arsenija III Crnojevića.[1]

Posebna teritorija za Srbe, tražena od strane budimskih Srba na saboru u Krušedolu

Na Krušedolskom crkveno-narodnom saboru pobedila je teza mitropolita Stefana Metohijca da se ne smeju prekidati veze sa Pećkom patrijaršijom. Naspram te teze bio je stav budućeg prvog mitropolita Krušedolskog Isaije Đakovića da se izabere novi patrijarh i organizuje posebna patrijaršija. No, 3. marta 1707. godine na sastanku bečke Dvorske kancelarije odlučeno je da se zabrani titula patrijarha i zavisnost od bilo koje patrijaršije. Tako da od tada duhovni poglavar srpskog naroda u Habzburškoj monarhiji nosi naziv mitropolita Krušedolskog.

Na ovom saboru odlučeno je da naziv mitropolije bude krušedolska, zbog tadašnjeg sedišta mitropolita u manastiru Krušedolu. Paljenjem ovog manastira tokom Austro-turskog rata 1716-1718. mitropolija je preneta u Sremske Karlovce i od tada nosi naziv Karlovačka mitropolija.

Na Krušedolskom saboru je ponovljen zahtev sa sabora u Baji iz 1694. da se Srbima dodeli posebna teritorija. Predstavnici budimskih Srba na Krušedolskom saboru zatražili su da ova teritorija obuhvata Bačku, Banat, Srem i Slavoniju.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Srpsko učeno društvo. „Ocjene i prikazi knjiga”. Glasnik. 59-60. 

Literatura uredi