Kultura Palenke de San Basilio

San Basilio de Palenke ili Palenke de San Basilio, koji meštani često nazivaju jednostavno Palenke, je selo Palenke i koregimiento (administrativna jedinica) u opštini Mahates, Bolivar u severnoj Kolumbiji. Palenke je bio prvi slobodni afrički grad u Americi, a 2008. godine UNESKO ga je proglasio remek-delom usmenog i nematerijalnog nasleđa čovečanstva.[1]

Kultura Palenke de San Basilio
Nematerijalno kulturno nasleđe
RegionKolumbija
Svetska baština Uneska
Unesko oznaka00102
Datum upisa2008
Statua Benkosa Biohoa na glavnom trgu Palenkea

Istorija

uredi

Španci su uveli robove Afrikance u Južnu Ameriku kroz dolinu reke Magdalene. Njeno ušće je blizu važne luke Kartahena de Indijas u koju su pristizali brodovi puni Afrikanaca. Neki Afrikanci su pobegli i uspostavili Palenke de San Basilio, grad blizu Kartahene. Ova zajednica je uspostavljena 1619. godine, kada je Domingo Bioho poveo grupu od oko 30 begunaca u šume i nije uspeo da ih pokori. Bioho se proglasio kraljem Benkosom, a njegova palenka San Basilio privukla je veliki broj begunaca da se pridruže njegovoj zajednici. Njegovi odbegli robovi su pobedili prvu ekspediciju poslatu protiv njih, ubivši njihovog vođu Huana Gomeza. Španci su se sporazumeli sa Biohom, ali su ga kasnije uhvatili, optužili za zaveru protiv Španaca i obesili.[2]

Pokušali su da oslobode sve porobljene Afrikance koji su stigli u Kartahenu i bili su prilično uspešni. Zbog toga je španska kruna izdala kraljevski dekret (1691), garantujući slobodu Afrikancima Palenke de San Basilio ako prestanu da primaju nove begunce. Ali begunci su nastavili da beže na slobodu u San Basilio. Godine 1696. kolonijalne vlasti su tu umirile jednu pobunu, kao i između 1713–1717. Na kraju su Španci pristali na mirovne uslove sa Palenkom de San Basilio, a 1772. ova zajednica je uključena u okrug Mahates.[3]

Selo Palenke de San Basilio ima populaciju od oko 3.500 stanovnika i nalazi se u podnožju Montes de Marije, jugoistočno od regionalne prestonice Kartahene.[4] Reč "palenke" znači "grad okružen zidom", a Palenke de San Basilio je samo jedna od mnogih zajednica ograđenih zidinama koje su osnovali odbegli robovi kao utočište u sedamnaestom veku.[4] Od mnogih palenki odbeglih porobljenih Afrikanaca koji su ranije postojali, San Basilio je jedini koji je preživeo.[4] Mnoge usmene i muzičke tradicije imaju korene u afričkoj prošlosti Palenkea.[4] Afrikanci su poslati u Špansku Ameriku po sistemu ugovora.[5]

Selo San Basilio je naseljeno uglavnom Afrokolumbijcima koji su direktni potomci porobljenih Afrikanaca koje su doveli Evropljani tokom kolonizacije Amerike i koji su sačuvali tradiciju svojih predaka i razvili sopstveni jezik; palenkero.

U selu Palenke de San Basilio većina njegovih stanovnika su crnci i još uvek čuvaju običaje i jezik svojih afričkih predaka. Poslednjih godina ljudi autohtonog porekla su se naselili na granicama Palenkea, raseljeni ranije zbog građanskog rata u Kolumbiji.

Jedno od prvih antropoloških studija o stanovnicima Palenke de San Basilio objavili su antropolog Nina de Frideman i fotograf Ričard Kros 1979. godine pod nazivom Ma Ngombe: guerreros y ganaderos en Palenque. [6]

Palenkero jezik

uredi

Kreolski jezik baziran na španskom poznat kao palenkero potiče iz ove zajednice.[7] Njujork tajms je 18. oktobra 2007. izvestio da se smatra da je jezik koji se govori u Palenkeu jedini kreolski jezik koji se govori u Latinskoj Americi zasnovan na španskom. Budući da je kreolski jezik, njegova gramatika se značajno razlikuje od španskog, što jezik čini nerazumljivim govornicima španskog jezika.[8] Palenkero je bio pod uticajem kongo (bantu) jezika Konga i Angole, a takođe i portugalskog, jezika trgovaca robljem koji su doveli porobljene Afrikance u Južnu Ameriku u 17. veku.[8] Tačne informacije o različitim korenima palenkera još uvek nedostaju, a postoje različite teorije o njegovom poreklu. 2007. godine, manje od polovine od 3.000 stanovnika zajednice i dalje govori palenkero.[8]

Lingvista rođen u palenkeru sastavlja leksikon za jezik, a drugi sastavljaju rečnik palenkera.[8] Branioci palenkera nastavljaju da rade na održavanju jezika u životu.[8]

UNESKO

uredi

Kulturni prostor Palenkue de San Basilio obuhvata društvene, medicinske i verske prakse, kao i muzičke i usmene tradicije, od kojih mnoge imaju afričke korene.

Kulturni prostor Palenkea nije ugrožen samo ekonomskim promenama koje utiču na lokalne načine proizvodnje, već i oružanim sukobom između kolumbijskih paravojnih i lokalnih gerilskih grupa. Izvan Palenkuea, stanovnici su obično izloženi diskriminaciji i etničkim stereotipima koji dovode do poricanja njihovih kulturnih vrednosti.

Unesko je 2008. godine selo Palenke de San Basilio proglasio remek-delom usmene i nematerijalne baštine čovečanstva.[9]

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ „Archived copy” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 2012-03-18. g. Pristupljeno 2011-06-03. 
  2. ^ Aquiles Escalante, Palenques in Colombia, in "Maroon Societies: Rebel Slave Communities in the Americas", ed. by Richard Price (Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1996), pp. 77–9.
  3. ^ Aquiles Escalante, Palenques in Colombia, in "Maroon Societies: Rebel Slave Communities in the Americas", ed. by Richard Price (Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1996), pp. 79–80.
  4. ^ a b v g UNESCO. "Proclamation 2005: "The Cultural Space of Palenque de San Basilio."
  5. ^ „La esclavitud negra en la América española” (na jeziku: španski). gabrielbernat.es. 2003. 
  6. ^ Friedemann, Nina; Cross, Richard. 1979. Bogota: C. Valencia. 
  7. ^ Antonio Arnaiz-Villena; et al. (2009). „HLA Genes in Afro-American Colombians (San Basilio de Palenque): The First Free Africans in the Americas” (PDF). The Open Immunology Journal. 2: 59—66. doi:10.2174/1874226200902010059. Arhivirano iz originala (PDF) 17. 12. 2014. g. Pristupljeno 17. 12. 2014. 
  8. ^ a b v g d Simon Romero, "A Language, Not Quite Spanish, With African Echoes", The New York Times, October 18, 2007.
  9. ^ „Cultural space of Palenque de San Basilio”. ich.unesco.org. Pristupljeno 25. 10. 2023. 

Spoljašnje veze

uredi

Dodatna literatura

uredi