Kupatilo broj 5 (Niška Banja)
Kupatilo broj 5 ili Hladno kupatilo (bazen 5) jedno je od starijih banjskih kupatila u Niškoj Banji se bazenom koji se puni termomineralnom vodom znatne promenljivosti temperature (koja varira od 12 °C do 37 °C), izdašnosti i radioaktivnosti. Prvobitno namenjeno samo za lečenje bolesnika sa labilnim nervnim sistemom ili lakšim oblicima depresije, danas se ovo kupatilo koristi i za lečenje oboljenja koštano zglobnog sistema.[1]
Kupatilo broj 5 | |
---|---|
Opšte informacije | |
Mesto | Niška Banja |
Opština | Niška Banja |
Država | Srbija |
Vrsta spomenika | Spomenik kulture |
Vreme nastanka | 1931. godina |
Tip kulturnog dobra | Kulturno dobro |
Vlasnik | Republika Srbija |
Nadležna ustanova za zaštitu | Zavod za zaštitu spomenika kulture Niš |
www |
Položaj uredi
Kupatilo broj 5 se nalazi u istočnom delu Niške Banje, poviše sportskih terena, u podnožju i na padinama Koritnjaka, istoimenog brda (808 m) i sela, koji se navodi i pod imenom Koritnik, sastavnog dela kompozitne Nišavske doline i severozapadnog ogranka Suve planine (1.810 m), u severozapadnom podnožju Crnog kamena (867 m), jednog od njenih vrhova.[2][3]
Istorija uredi
Kada je izvor Suva banja postao stalni izvor sa temperaturom vode za nekoliko stepeni nižom od temperature Glavnog vrela, 1931. godine, konačno je mogla da se realizuje ideja kralja Aleksandra da se izgradi „Hladno kupatila“ (bazen 5) primarno namenjen za lečenje bolesnika sa labilnim nervnim sistemom.
Kako je posle Drugog svetskog rata izvor Suva banja ponovo presušio, po projektu profesora Pećinara (1956), da bi se obezbedilo rad Kupatila broj 5 izvršeno je drugo spuštanje izliva Suva banja za 8,5 m, na kotu 265,70, čime su nastale promene u kraškom hidrauličkom sistemu Glavno vrelo-Suva banja.[4]
Karakteristike vrela uredi
Kupatilo broj 5 se snabdeva termomineralnom vodom sa vrela Suva banja koje se javlja se na ukrštanju Nišavskog i Studenskog raseda, 300 m jugoistočno od Glavnog vrela Niške Banje.[5] Voda sa ovog vrela prvobitno se pojavljivalo samo povremeno, posle otapanja snega i obilnih prolećnih kiša, kao mlaki izvor, na koti za oko 30 m višoj od „Glavnog vrela“ (kota 274).[6]
Suva banja, okarakterisana kao pećinska terma primer je prividnog presušivanja vrela u kraškim terenima (pa otuda i potiče njen naziva). Objašnjava se bifurkacijom podzemnog toka koji „hrani vrelo“, bitnim procesom morfološko-hidrološke evolucije kraških terena. Zbog takvog hidrotermalnog mehanizma ranije je ova snažna pećinska terma bila pseudoperiodski izvor, jer je za vreme niskog stanja ceo podzemni tok oticao kanalom i izbijao na nižim stalnim izvorima.[7]
Karakteristike termomineralne vode uredi
- Dotok i temperatura vode
Vrelo Suva banja koje vodom snabdeva kupatilo br.5 daje od 14 do 42 litra vode u sekundi, čija temperatura varira od 12 °C do 39 °C.
- minimalni doticaj vode u sušnom periodu iznosi 25 litara u sekundi i temperaturom vode oko 39 °C,
- maksimalnim doticajem u kišnom periodu i nakon topljenja snega od oko 500 lit/sek sa temperaturom vode oko 11 °C.
- Radioaktivnost
Vode u ovom mkupatilu pripadaju radioaktivnim homeotermama. Radioaktivnost se kreće između 5,96 i 6,75 Mahovih jedinica. Radioaktivnost je najveća pri maksimalnoj temperaturi vode vrela Suva banja.[8]
- Sadržaj minerala u jednom litru vode[9]
Katjona | Grama | Milimola | Milivala | Milivala u % |
---|---|---|---|---|
Natrijuma | ||||
Kalijuma | ||||
Kalcijuma | ||||
Magnezijuma | ||||
4,9054 | 100,0000 | |||
Anjona | Grama | Milimola | Milivala | Milivala u % |
Bikarbonata | ||||
Hlorida | ||||
Sulfata | ||||
Nitrata | ||||
Izvori uredi
- ^ „Kupatilo broj 5 | Niška Banja”. visitniskabanja.org. Arhivirano iz originala 20. 10. 2022. g. Pristupljeno 2022-10-20.
- ^ a b „Marija Martinović, Koritnjak-– raseljeno seosko naselje početkom 2002. godine:Originalan naučni rad” (PDF). Pristupljeno 10. 5. 2012.
- ^ a b Martinović Ž., (1995): Koritnik, Enciklopedija Niša, Priroda, prostor, stanovništvo, IP „Gradina”, Niš
- ^ Pećinar, M. (1961). Hidrologija termalnih vrela Niške Banje i njihova zaštita od rashlađivanja i mućenja. Glas CCXLVII SANU. Beograd.
- ^ Petković K. V. Geološki sastav i tektonski sklop Suve planine. Posebno izdanje, Beograd, Srpska kralj.akademija. 1930
- ^ Luković M, Petković K. Niška Banja, geološki sastav šire okoline banje i pojava termalnih radiokativnih izvora. Beograd, Srpska kralj.akademija. Glas. CLVIII,1933: 2-37
- ^ Grupa autora, Geografske odlike niškog područja, Termalne pojave i izvori U: Istoriji Niša, knjiga I, Gradina, Niš 1986 pp. 22- 25
- ^ Vlastimir Vučić, (1950) Radioaktivnost voda i gasova Niške Banje i njihovo aktiviranje, Srpska akademija nauka, Beograd, pp. 5
- ^ Stanković S. (2009), Banje Srbije, Zavod za udžbenike, Beograd.