Kurt Gedel (nem. Kurt Gödel;[2] Brno, 28. april 1906Prinston, 14. januar 1978) je bio austrijsko-američki matematičar logičar[3] koji je 1931. godine dokazao kompletnost prvog reda infinitezimalnog računa funkcija. Zatim je usledio njegov rad O formalnoj neodređenosti postavki u „Principima matematike“ i odnosnim sistemima (nem. Uber formal unentscheidbare Sätze der 'Principia Mathematica' und verwandter Systeme), u kojem je dokazao prvu od svoje dve znamenite teoreme nekompletnosti. Ovaj rad, datiran 17. novembra 1930, izvorno je objavljen na nemačkom, 1931. godine u časopisu „Monatshefte fir matematik“ (nem. Monatshefte für Mathematik). On se smatra zajedno sa Aristotelom i Gotlobom Fregeom jednim od najznačajnijih logičara u istoriji. Gedel je imao ogroman uticaj na naučno i filozofsko razmišljanje u 20. veku, u vreme kada su drugi kao što su Bertrand Rasel,[4] Alfred Nort Vajted,[4] i Dejvid Hilbert koristili logiku i teoriju skupova da istražuju osnove matematike, nadovezujući se na ranije radove poput Ričarda Dedekinda, Georga Kantora i Fregea.

Kurt Gedel
Kurt Gedel, 1906—1978
Lični podaci
Datum rođenja(1906-04-28)28. april 1906.
Mesto rođenjaBrno, Austrougarska
Datum smrti14. januar 1978.(1978-01-14) (71 god.)
Mesto smrtiPrinston, SAD
ObrazovanjeUniverzitet u Beču
Naučni rad
Poljematematika
Nagrade

Gedelova otkrića u osnovama matematike dovela su do dokaza Gedelove teoreme o potpunosti 1929. godine u sklopu njegove disertacije za sticanje doktorata na Univerzitetu u Beču, i objavljivanja dve Gedelove teoreme o nepotpunosti dve godine kasnije, 1931. godine. Teorema o nepotpunosti postulira da za bilo koji ω-konzistentan rekurzivni aksiomatski sistem dovoljno moćan da opiše aritmetiku prirodnih brojeva (na primer, Peano aritmetika), postoje istinite tvrdnje o prirodnim brojevima koje se ne mogu dokazati niti opovrgnuti iz aksioma.[5] Da bi to dokazao, Gedel je razvio tehniku koja je sada poznata kao Gedelovo numerisanje, koja kodira formalne izraze kao prirodne brojeve. Druga teorema o nepotpunosti, koja sledi iz prve, kaže da sistem ne može da dokaže sopstvenu doslednost.[6]

Godine 1938. Gedel je pokazao da se Kantorova hipoteza kontinuuma ne može opovrgnuti unutar standardne Cermelo—Frenkel teorije skupova, čak ni ako joj se doda aksioma izbora. Američki matematičar Pol Koen je 1963. godine šokirao matematičku zajednicu dokazavši da se hipoteza kontinuuma ne može ni dokazati unutar ZFC.

Njegov doprinos na polju matematike, iskoristio je Daglas Hofštater za prikazivanje svoje filozofije u knjizi Gedel, Esher, Bah - večna zlatna pletenica.

Teorema nepotpunosti uredi

„Dostignuće Kurta Gedela u modernoj logici je singularno i monumentalno — zaista, ono je više od spomenika, to je međaš koji će ostati vidljiv daleko u prostoru i vremenu... Priroda i mogućnosti logike su sigurno potpuno promenjene Gedelovim dostignućem.“ —Džon fon Nojman[7]

Godine 1931, dok je još boravio u Beču, Gedel je objavio svoje teoreme o nepotpunosti u radu O formalnoj neodređenosti postavki u „Principima matematike“ i odnosnim sistemima (nem. Uber formal unentscheidbare Sätze der 'Principia Mathematica' und verwandter Systeme). U tom radu je dokazao da za svaki izračunljiv aksiomatski sistem koji je dovoljno snažan da opiše aritmetiku prirodnih brojeva (na primer Peanove aksiome ili Zermelo-Frenkel teorija skupova sa aksiomom izbora), važi:

  1. ako je sistem konzistentan, on ne može biti potpun.
  2. konzistentnost aksioma ne može biti dokazana unutar sistema.

Ove teoreme su okončale pola veka duge pokušaje da se pronađe skup aksioma dovoljnih za zasnivanje celokupne matematike, koji su počeli radom Fregea a kulminirali u delu Principia Mathematica Rasela i Vajtheda i Hilbertovim formalizmom.

Osnovna ideja koja leži u srcu teoreme o nepotpunosti je prilično jednostavna. Gedel je u suštini konstruisao formulu koja tvrdi da je nedokaziva u datom formalnom sistemu. Ako bi bila dokaziva, onda bi bila netačna, što predstavlja kontradikciju ideji da su u konzistentnom sistemu dokazivi iskazi uvek tačni. Stoga će uvek postojati bar jedan istinit ali nedokaziv iskaz.[3]

Bibliografija uredi

Važne publikacije uredi

Na nemačkom:

  • Gödel, Kurt (1930). „Die Vollständigkeit der Axiome des logischen Funktionenkalküls.”. Monatshefte für Mathematik und Physik. 37: 349—60. S2CID 123343522. doi:10.1007/BF01696781. .
  • 1931, "Über formal unentscheidbare Sätze der . Principia Mathematica und verwandter Systeme, I." Monatshefte für Mathematik und Physik. 38: 173—98. 1931.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  • 1932, "Zum intuitionistischen Aussagenkalkül", . Anzeiger Akademie der Wissenschaften Wien. 69: 65—66. 1932.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).

Na engleskom:

  • 1940. The Consistency of the Axiom of Choice and of the Generalized Continuum Hypothesis with the Axioms of Set Theory. Princeton University Press.
  • 1947. "What is Cantor's continuum problem?" The American Mathematical Monthly 54: 515–25. Revised version in Paul Benacerraf and Hilary Putnam, eds., 1984 (1964). Philosophy of Mathematics: Selected Readings. Cambridge Univ. Press: 470–85.
  • 1950, "Rotating Universes in General Relativity Theory." Proceedings of the international Congress of Mathematicians in Cambridge, Vol. 1, pp. 175–81.

Engleski prevodi:

  • Kurt Gödel, 1992. On Formally Undecidable Propositions Of Principia Mathematica And Related Systems, tr. B. Meltzer, with a comprehensive introduction by Richard Braithwaite. Dover reprint of the 1962 Basic Books edition.
  • Kurt Gödel, 2000.[8] On Formally Undecidable Propositions Of Principia Mathematica And Related Systems, tr. Martin Hirzel
  • Jean van Heijenoort, 1967. A Source Book in Mathematical Logic, 1879–1931. Harvard Univ. Press.
    • 1930. "The completeness of the axioms of the functional calculus of logic," 582–91.
    • 1930. "Some metamathematical results on completeness and consistency," 595–96. Abstract to (1931).
    • 1931. "On formally undecidable propositions of Principia Mathematica and related systems," 596–616.
    • 1931a. "On completeness and consistency," 616–17.
  • Collected Works: Oxford University Press: New York. Editor-in-chief: Solomon Feferman.
    • Volume I: Publications 1929–1936 . ISBN 978-0-19-503964-1.  Tekst „pages” ignorisan (pomoć); Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć) / Paperback: Gödel, Kurt (5. 7. 2001). Kurt Gödel: Collected Works: Volume I: Publications 1929-1936. Oup USA. ISBN 978-0-19-514720-9.  Tekst „pages” ignorisan (pomoć),
    • Volume II: Publications 1938–1974 . ISBN 978-0-19-503972-6.  Tekst „pages” ignorisan (pomoć); Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć) / Paperback: . ISBN 978-0-19-514721-6.  Tekst „pages” ignorisan (pomoć); Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć),
    • Volume III: Unpublished Essays and Lectures . ISBN 978-0-19-507255-6.  Tekst „pages” ignorisan (pomoć); Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć) / Paperback: Gödel, Kurt (28. 6. 2001). Kurt Gödel: Collected Works: Volume III: Unpublished Essays and Lectures. Oup USA. ISBN 978-0-19-514722-3.  Tekst „pages” ignorisan (pomoć),
    • Volume IV: Correspondence, A–G . ISBN 978-0-19-850073-5.  Tekst „pages” ignorisan (pomoć); Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć),
    • Volume V: Correspondence, H–Z . ISBN 978-0-19-850075-9.  Tekst „pages” ignorisan (pomoć); Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  • Philosophische Notizbücher / Philosophical Notebooks: De Gruyter: Berlin/München/Boston. Editor: de.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Kreisel, G. (1980). „Kurt Godel. 28 April 1906–14 January 1978”. Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society. 26: 148—224. doi:10.1098/rsbm.1980.0005 . 
  2. ^ „Gödel”. Merriam-Webster Dictionary. 
  3. ^ a b Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. V-Đ. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 102. ISBN 86-331-2112-3. 
  4. ^ a b For instance, in their "Principia Mathematica Šablon:-" (Stanford Encyclopedia of Philosophy edition).
  5. ^ Smullyan, R. M. (1992). Gödel's Incompleteness Theorems. New York, Oxford: Oxford University Press, ch. V.
  6. ^ Smullyan, R. M. (1992). Gödel's Incompleteness Theorems. New York, Oxford: Oxford University Press, ch. IX.
  7. ^ Halmos, P.R. "The Legend of von Neumann", The American Mathematical Monthly. . 80 (4): 382—394.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć). (April 1973), p
  8. ^ Kurt Godel (1931). „Über formal unentscheidbare Sätze der Principia Mathematica und verwandter Systeme, I” [On formally undecidable propositions of Principia Mathematica and related systems I] (PDF). Monatshefte für Mathematik und Physik. 38: 173—98. S2CID 197663120. doi:10.1007/BF01700692. 

Literatura uredi

Dodatna literatura uredi

  • Guerra-Pujol, Enrique (2013). „Gödel's Loophole”. Capital University Law Review. University of Central Florida; Pontifical Catholic University of Puerto Rico. 41: 637—673. SSRN 2010183 . 

Spoljašnje veze uredi