Knjiga Teutova je ime dato mnogim drevnim egipatskim tekstovima koje je navodno napisao Teut, egipatski bog pisanja i znanja. Oni uključuju mnoge tekstove za čije postojanje znamo na osnovu tvrdnji drevnih autora i magičnu knjigu koja se pojavljuje u egipatskom delu fikcije.

Tekstovi za koje se zna ili se tvrdi da postoje

uredi

Egipćani su čuvali mnoge tekstove, o širokom spektru tema, u „Kućama života“, bibliotekama koje su se nalazile u kompleksima hramova. Pošto je Teut bog znanja u egipatskoj mitologiji, za mnoge od ovih tekstova se tvrdilo da su njegovo delo.[1] Egipatski istoričar Maneton rekao je da je Teut napisao 36525 knjiga.[2]

Crkveni otac Kliment Aleksandrijski, u šestoj knjizi svog dela Stromata, pominje četrdeset i dve knjige koje su koristili egipatski sveštenici za koje kaže da sadrže „celu filosofiju Egipćana“. Sve ove knjige, prema Klementu, napisao je Hermes (prethodno postojeći grčki bog kojeg su Grci uporedili sa Teutom, tvrdeći da su isti bog, koji ima slične kvalitete, npr. obojica su izmislili pisanje). Prevod sa egipatskog jezika i pojmova na grčki jezik i pojmove nije bio sasvim ispravan, a izvesna egipatska autentičnost je izgubljena. Među pokrivenim temama su himne, rituali, izgradnja hramova, astrologija, geografija i medicina.[3]

Egiptolozi Ričard Luis Džejšou i Karl-Teodor Zauzič nazvali su dugački egipatski tekst iz ptolemejskog perioda „Knjiga Teutova“. Ovaj demotski tekst, poznat iz više od četrdeset fragmentarnih kopija, sastoji se od dijaloga između osobe koja se zove „Onaj-koji-voli-znanje” i ličnosti koju Džejšou i Zauzič identifikuju kao Teuta. Teme njihovog razgovora uključuju rad pisara, različite aspekte bogova i njihovih svetih životinja i Duat, carstvo mrtvih.[4]

Izmišljena knjiga

uredi

Izmišljena Knjiga Teutova pojavljuje se u staroegipatskoj kratkoj priči iz ptolomejskog perioda, poznatoj kao „Setne Hamvas i Naneferkaptah” ili „Setne I”. Knjiga, koju je napisao Teut, sadrži dve zapisane čini, od kojih jedna omogućava čitaocu da razume govor životinja, a druga koja omogućava čitaocu da uoči same bogove.[5]

Prema predanju, knjiga je prvobitno bila sakrivena na dnu Nila blizu Koptosa, gde je bila zaključana u nizu kutija koje su čuvale zmije. Egipatski princ Neferkaptah se borio sa zmijama i uzeo knjigu, ali kao kaznu za njegovu krađu od Teuta, bogovi su ubili njegovu ženu Ahvere i sina Meraba. Neferkaptah je izvršio samoubistvo i bio je sahranjen zajedno sa knjigom. Generacije kasnije, protagonista priče, Setne Hamvas (ličnost zasnovana na istorijskom princu Hamvasetu), krade knjigu iz Neferkaptahove grobnice uprkos protivljenju Neferkaptahovog duha. Setne tada upoznaje lepu ženu koja ga zavodi da ubije svoju decu i ponizi se pred faraonom. On otkriva da je ova epizoda bila iluzija koju je stvorio Neferkaptah, i u strahu od dalje odmazde, Setne vraća knjigu u Neferkaptahovu grobnicu. Na Neferkaptahov zahtev, Setne takođe pronalazi tela Neferkaptahove žene i sina i sahranjuje ih u Neferkaptahovom grobu, koja potom biva zapečaćena.[6]

Priča odražava egipatsko verovanje da znanje bogova nije namenjeno ljudima.[7]

Reference

uredi
  1. ^ Fowden 1993, p. 57
  2. ^ Jasnow and Zauzich 2005, p. 2
  3. ^ Fowden 1993, pp. 58–59
  4. ^ Jasnow and Zauzich 2005, pp. 2–9, 72–73
  5. ^ Lichtheim 2006, pp. 125–128
  6. ^ Lichtheim 2006, pp. 125, 129–136
  7. ^ Lichtheim 2006, p. 126