Lazar Ćuković, bio je ugledni srpski trgovac iz Risna u 19. vijeku. Otac je velikog dobrotvora Vase Ćukovića. Narod ga je iz poštovanja nazivao serdar, iako u Austrougarskoj niko u Risnu nije zvanično nosio takvu titulu.

Porijeklo i porodica

uredi

Ćukovići su jedna od najstarijih i nauglednijih risanskih porodica. U mletalkim dokumentima se navode i pod prezimenom Faočić (Faocich). Na gornjem nivpou groblja iznad crkve Svetog Petra i Pavla se vidi i grb Ćukovića, kona Joana Ćukovića i natpis Faocich. Po Savi Nakićenoviću, u Risan dolaze 1692. godine iz Dračeva, Hercegovina. Po porodičnom predanju, dolaze iz hercegovačkog sela Ljubomira, a po mletačkim dokumentima, tu su i od ranije, nego što je naveo Nakićenović. [1]

Ženio se dva puta. Prva žena mu je bila Stana Drobnjaković iz Risna. S njom je imao četvoro djece, od kojih je prvi bio sin Lazar, kojeg je dobio kada je imao 35 godina. Sinu je dao ime po svom ocu. Nakon rođenja sina Lazara bilo je veliko slavlje, jer narodna tradicija cijeni kao veliku sreću da prvo dijete bude muško. Kada je sin Vaso imao 8 godina, umire Lazareva prva žena Stana, sa kojom je imao još sina Simu i kćerke Dašu i Mariju. Živjeli su u osamljenoj kući na Pješčini u Risnu. [2] Sa drugom ženom, Savetom Stijepović, imao je sina Marka, koji je otišao kod polubrata Vasa u Ameriku, gdje kao mlad umire i kćerke Aleksnadru (Lesu) i Vukosavu. [3]

Život

uredi

Bio je uspješan trgovac, koji po mišljenju naroda nije znao da prevari čovjeka. Imao je veliko imanje i gajio je stoku, a sin Vaso je kao mali, pomagao u čuvanju stoke, ali i dotjerovanju iz Krivošija. Smatran je i vrlo obrazovanim čovjekom. Bio je član risanske pozorišne družine od 1851. godine i često je iznajmljivao knjige iz risanske knjižnice i čitaonice. Sahranjen je u groblju manastira Banja kod Risna. [4] Bio je vjenčani kum vojvode banjanskog i junaka Maksima Baćovića, koji je pri školovanju u Risnu boravio kod Lazara. Bio je kum i dvojici njegovih sinova na krštenju.

Spomen

uredi

Njegov sin Vaso je u Kraljevini SHS 1922. osnovao fond Lazara i Stane Ćuković, u spomen svojih roditelja. Fondacija je školovala siromašnu djecu. Do pred Drugi svjetski rat, do kada je postojao fond, iz njega je finansirano školovanje 99 Rišnjana, od kojih su neki postali vrhunski intelektualci. [5]

Lazar Tomanović o serdaru Lazaru

uredi

Lazar Tomanović je 1885. godine obilazio novoosvojene teritorije Crne Gore, koji su oslobođeni od Turaka. Na putu ka manastiru Kosijerevo, u Grahovu ga je sreo prijatelj, serdar, čovjek već u godinama, veoma uvažena osoba, Lazar Ćuković, koji je isto išao u taj manastir, da cjeliva mošti Svetog Arsenija, nasljednika Svetog Save. Zajedno su putovali. [6] U Grahovu je sredar zamjerao Tomanoviću i njegovim saputnicima što ne poste, a oni su krivicu svaljivali na gazdu kod kojeg su odsjedali. [7]

Zanimljivosti

uredi

Lazarev sin Vaso je kao osnovac istukao jednog dječaka, jer je ovaj psa bacio u more. Kada je došao kući, vidjeo je da je otac za to već čuo i plašio se batina. Ipak, otac ga je poljubio i pohvalio što štiti slabije. Dječak koji je izvršio nasilje nad životinjom je bio sin felbebera, austrougarskog komandanta mjesta, pa je to izazvalo i veći konflikt, ali je Lazar ostao dosljedan. [8]

Reference

uredi

Literatura

uredi
  • Tomanović, Lazar (2007). Putopisna proza. Gradska biblioteka i čitaonica Herceg Novi.