Legat Mihajla Pupina

Legat Mihajla Pupina predstavlja deo lične biblioteke Mihajla Pupina. Mihajlo Pupin je pred kraj svog života poklonio deo lične biblioteke Univerzitetskoj biblioteci „Svetozar Marković“. Veliki naučnik je svojim darom želeo da pomogne ovu instituciju. Još godinu dana pre zvaničnog početka rada Univerzitetske biblioteke, svečano otvorene 1926. godine.[1]

Legat Mihajla Pupina
Osnivanje1925.
LokacijaBeograd
 Republika Srbija
VrstaLegat

O legatu uredi

Pupin je 1925. godine, godinu dana pre otvaranja Univerzitetske biblioteke "Svetozar Marković" u Beogradu, za Biblioteku pretplatio prvih pet godišta časopisa Nova Evropa, koji je okupljao istaknute intelektualce iz Srbije, Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine. Zatim je 1928. godine, stigao kao poklon od Pupina monografija-spomenice Isaka Njutna sa Pupinovom posvetom: Univerzitetskoj biblioteci u Beogradu poklonio Mihajlo Pupin. Njujork, 17.maj 1928.[2] Prvi veći Pupinov poklon koje Biblioteka dobila, 1932. godine, bila je Enciklopedija Britanika u 32 toma. A 1933. godine Pupin je poklonio vrednu zbirku naučnih dela. To su uglavnom dela poznatih naučnika i utemeljivača naučnih disciplina-Poenkare, Kirhof, Herc, Gibs, Ajnštajn... Ovim poklonom je Biblioteka dobila i knjige iz društvenih nauka, književnosti i umetnosti. Pupin je lično odabirao knjige i trudio se da to budu vredna izdanja korisna za naučni rad na Beogradskom univerzitetu. Ovaj dar je bio posebno značajan za Univerzitetsku biblioteku koja je u tom trenutku imala skroman fond knjiga, naročito iz oblasti egzaktnih nauka. Veći deo publikacija je iz oblasti fizike i matematike, ali pored toga i iz skoro svih naučnih disciplina; najviše ih je na engleskom jeziku, zatim na nemačkom i manji deo na francuskom jeziku. Tu su i luksuzna bibliofilska izdanja štampana u ograničenom broju primeraka.[3]

O Mihajlu Pupinu uredi

Mihajlo Idvorski Pupin bio je srpski i američki naučnik, pronalazač, profesor na Univerzitetu Kolumbija i počasni konzul Srbije u SAD. Bio je i jedan od osnivača i dugogodišnji predsednik Srpskog narodnog saveza u Americi. Takođe je dobio i Pulicerovu nagradu za autobiografsko delo „Od pašnjaka do naučenjaka“.[4]

Reference uredi

  1. ^ „Mihajlo Idvorski Pupin”. unilib.rs. Pristupljeno 15. 12. 2020. 
  2. ^ Masleša, Anđa (1981). Poklon Mihajla Pupina Univerzitetskoj biblioteci. Beograd: Univerzitetska biblioteka "Svetozar Marković". 
  3. ^ Legati i biblioteke celine. Kragujevac: Zajednica matičnih biblioteka Srbije. 2016. str. 177—185. 
  4. ^ „Naučnik Mihajlo Pupin”. pupin.rs. Pristupljeno 15. 12. 2020.