Letov LK-1 je sportsko turistički avion mešovite konstrukcije (uglavnom metal platno) projektovao ga je dr inž. Anton Kuhelj 1955. godine[1].

Letov LK-1

Avion Letov LK-1
Avion Letov LK-1

Opšti podaci
Namena Turističko sportski avion
Posada 1
Broj putnika 3
Poreklo  FNR Jugoslavija
Proizvođač Letov Ljubljana
Probni let 5. januar 1955
Uveden u upotrebu 1955.
Status neaktivan
Prvi operater Letov
Broj primeraka 3
Dimenzije
Dužina 7,5 m
Raspon krila 13,0 m
Površina krila 17,5 m²
Masa
Prazan 690 kg
Normalna poletna 1.190 kg
Pogon
Broj motora 1
Fizičke osobine
Klipnoelisni motor 1 h Walter Minor JW-6III
Snaga KEM-a 118 kW
Snaga KEM-a u ks 160 ks
Performanse
Maks. brzina na Hopt. 175 km/h
Ekonomska brzina 150 km/h
Dolet 500 km
Portal Vazduhoplovstvo

Projektovanje i razvoj uredi

 
Crtež aviona Lnjtov KL-1 u 3 projekcije

U prvobitnom dogovoru između projektanta A. Kuhelja i radionice Letov definisano je da avion LK-1 bude dvosed sa motorom od 100 KS. Međutim u toku projektovanja na raspolaganju se pojavio motor Walter Minor III snage 160 KS pa je projekt promenjen u četvorosed. Projektant je bio prof. dr. inž. Antun Kuhelj, a prvi let je izveden 5.o1.1955. godine. Namena aviona je bila obuka i trenaža sportskih pilota, vuča jedrilica i turistički letovi. Koncecija mu je po ugledu na familiju turističko sportskih aviona Pejper, poduprti visokokrilac sa klasičnim fiksnim stajnim trapom. U toku ispitivanja je utvrđeno da avion nije u stanju da vuče jedrilice ali je za samostalni let dobar avion. Kod druge varijante ovog aviona nazvane LK-2 sužen je trup i smanjen razmah krila na 11,3m pa, su avionu poravljene aerodinamičke osobine tj. popravljena mu je stabilnost po pravcu.

Tehnički opis uredi

Avion Letov LK-1 je mešovite konstrukcije, trup mu je od čeličnih cevi obložen platnom. Ima četvoro cilindričan, linijski, vazduhom hlađeni motor Walter Minor III snage 160KS i dvokraku drvenu elisu fiksnog koraka. Motor mu je obložen kapotažom od aluminijumskog lima, ima lepu prostranu kabinu sa velikim staklenim površinama koje omogućavaju lepu preglednost kako pilotu tako i putnicima u avionu. Kabina je imala četvoro vrata. Krov kabine je takođe providan tako da avion može poslužiti za panoramske letove i kao aerotaksi. Avion je imao klasičan neuvlačeći stajni trap sa dva točka opremljena gumama niskog pritiska (balon gume) napred i klavirski gumeni točak na repu aviona kao treću oslonu tačku aviona. Krila su nu bila pravougaona sa zaobnjenim krajevima. Imala su dve ramenjače i površinu od 17,5m2 a aerrofil je bio NACA 2415. Napadna ivica krila je obložena drvenom lepenkom a ostali (veći) deo krila je bio obložen impregniranim platnom. Krila su bila puduprte metalnim upornicama u obliku latiničnog slova V. Repn površine su imale konstrukciju kao i krila. Horizontalni stabilizatori su takođe imali upornice.

Varijante aviona uredi

  • LK-1- prototip aviona iz 1955.
  • LK-2- isti kao i LK-1 stim što ima uži trup.

Operativno korišćenje uredi

Napravljeno je ukupno tri aviona tipa Letov LK-1 i LK-2 koji su nosili sledeće registracione brojeve: YU-CLM; YU-CLN i YU-CLT[2]. Ovi avioni su korišćeni uglavnom za trenažu sportskih pilota, aerotaksi i panoramske letove.

Sačuvani primerci uredi

Nema podataka da li je sačuvan neki od primeraka ovog aviona.

Zemlje koje su koristile ovaj avion uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Rendulić, Zlatko (1996). Avioni domaće konstrukcije posle Drugog svetskog rata. Beograd: Institut Lola. 
  2. ^ http://www.paluba.info/smf/index.php?topic=15435.0

Literatura uredi

  • Rendulić, Zlatko (1996). Avioni domaće konstrukcije posle Drugog svetskog rata. Beograd: Institut Lola. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). Kratka istorija vazduhoplovstva u Srbiji (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-1-9. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). The Century of Sport Aviation in Serbia (na jeziku: (jezik: engleski)). Beograd: Aerokomunikacije. 

Spoljašnje veze uredi