Likaonidi su u grčkoj mitologiji bili sinovi Likaona, kralja Arkadije.[1]

Mitologija i tumačenje uredi

Likaon je sa više žena imao dvadeset i dva ili pedeset sinova i oni su osnovali mnoge gradove na Peloponezu, a sam Likaon je civilizovao Arkadiju.[2] Pedeset Likaonovih sinova je simbolizovalo veliku godinu od stotinu meseci, koja je trajala osam sunčanih godina; svaki od njih jeo je čorbu od iznutrica svakog meseca. Broj dvadeset dva predstavlja ili porodice koje su vodile poreklo od Likaona i imale pravo učešća u gozbama na kojima se jela čorba od iznutrica, ili se odnosi na dvadeset dve petoletne lustre koje su činile krugove stodesetogodišnjeg ciklusa, a po ugledu na to su bili ustrojeni i određeni redovi sveštenica.[3] Prema Apolodoru, Likaonovi sinovi su bili[4]:

    1. Melenej
    2. Tesprot
    3. Heliks
    4. Niktim
    5. Peuket
    6. Kaukon
    7. Mekistej
    8. Hoplej
    9. Makarej
    10. Makedon
      1. Onotrije
      2. Polih
      3. Akont
      4. Euemon
      5. Ankior
      6. Arhabat
      7. Karteron
      8. Egeon
      9. Palant
      10. Eumon
        1. Kanet
        2. Prot
        3. Lin
        4. Koreton
        5. Menal
        6. Teleboant
        7. Fisije
        8. Fas
        9. Ftij
        10. Likije
          1. Alifer
          2. Genetor
          3. Bukolion
          4. Soklej
          5. Finej
          6. Eumet
          7. Harpalej
          8. Portej
          9. Plato
          10. Hemon
            1. Kinet
            2. Leon
            3. Harpalik
            4. Herejej
            5. Titanant
            6. Mantinej
            7. Klejtor
            8. Stimfal
            9. Orhomen

            Prema Pausaniji, njihova majka je bila Nonakrida, a njihova imena su bila: Niktim, Palant, Orestej, Figal, Trapezej, Dasetant, Makarej, Helison, Akak, Toknos, Orhomen, Hips, Melenej, Tirej, Hemon, Menal, Tegetet, Mantinej, Krom, Harisije, Trikolon, Peret, Asetet, Likon, Sumatej, Alifer, Herej i Oinotros.[1]

            Izvori uredi

            1. ^ a b theoi.com: Lykaon, Pristupljeno 11. 4. 2013.
            2. ^ Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.
            3. ^ Robert Grevs. 1995. Grčki mitovi. 6. izdanje. Nolit. Beograd.
            4. ^ Apollodorus. Library and Epitome. 3.8.1.