Limpopo je reka koja nastaje unutrašnjosti juga Afrike[1] u Transvalu u Južnoj Africi. Izraz Limpopo potiče od Rivomboa (Livombo/Lebombo), grupe Conga doseljenika predvođenih Hosijem Rivomboom koji su se naselili u planinskoj okolici i nazvali oblast po svom vođi. Reka je duga oko 1.750 km (1.087 mi), sa slivom od 415.000 km2 (160.200 sq mi). Srednji protok izmeren tokom godine je 170 m3 (6.000 cu ft; 170.000 l; 44.900 US gal) u sekundi u njenom ušću.[2] Limpopo je druga najveća reka u Africi koja se uliva u Indijski okean, posle reke Zambezi.[3]

Limpopo
Reka Limpopo u Mozambiku
Sliv reke Limpopo
Opšte informacije
Dužina1.750 km (1.090 mi) km
Basen415.000 km2 (160.000 sq mi) km2
Pr. protok170 m3/s (6.000 cu ft/s) m3s
Vodotok
V. izvora872 m (2.861 ft) m
Geografske karakteristike
Država/eJužna Afrika, Bocvana, Zimbabve, Mozambik
Reka na Vikimedijinoj ostavi

Prvi Evropljanin koji je video reku bio je Vasko da Gama, koji se usidrio na njenom ušću 1498. i nazvao je rekom Espirito Santo. Njen donji tok istraživao je Sent Vinsent Vitšed Erskin[4] 1868–69, a kapetan JF Elton je putovao njenim srednjim tokom 1870. godine.

Drenažno područje reke Limpopo se smanjilo tokom geološkog vremena. Do vremena kasnog pliocena ili pleistocena, gornji tok reke Zambezi se slivao u reku Limpopo.[5] Promena drenažne podele je rezultat epeirogenog kretanja koje je podiglo površinu severno od današnje reke Limpopo, preusmeravajući vode u reku Zambezi.[6]

Kurs uredi

 
Alfred Bejtov most preko reke Limpopo
 
 
Reka Limpopo
Lokacija ušća reke Limpopo

Reka teče u velikom luku, prvo cik-cak ka severu, a zatim ka severoistoku, a zatim ka istoku i na kraju prema jugoistoku. Služi kao granica na oko 640 km (398 mi), odvajajući Južnu Afriku na jugoistoku od Bocvane na severozapadu i Zimbabvea na severu. Na ušću reke Mariko[7][8] i reke Krokodil,[9][10] nastaje reka Limpopo. Postoji nekoliko brzaka dok reka pada sa unutrašnjeg obronka Južne Afrike.

Reka Notvejn[10][11] je glavna pritoka Limpopa, koja izvire na ivici pustinje Kalahari[12] u Bocvani i teče u pravcu severoistoka.[13] Velika pritoka Limpopa, reka Olifants (Slonovka reka),[14][15][16] doprinosi oko 1,233 miliona  m3 vode godišnje.[17] Druge velike pritoke uključuju reku Šaše, reku Mzingvejn, Krokodilsku reku, Mvenezi i reku Luvuvhu.[[18]

U severoistočnom uglu Južne Afrike reka se graniči sa Nacionalnim parkom Kruger. Lučki grad Šaj-Šaj, Mozambik, nalazi se na reci blizu ušća. Ispod Olifanta, reka je plovna do mora, iako peščani sprudovi sprečavaju pristup velikim brodovima osim u vreme plime.

Karakteristike sliva uredi

 
Znak na vidikovcu reke Limpopo u Nacionalnom parku Mapungubve, Južna Afrika, sa citatom Radjarda Kiplinga.

Vode Limpopa teku sporo, sa znatnim sadržajem mulja. Radjarda Kiplingova karakterizacija reke kao „velike sivo-zelene, masne reke Limpopo, puna žutih bagrema“, gde obitava „dvobojna pitonska stenska zmija[19] u Samo tako pričama je prikladna. Padavine su sezonske i nepouzdane: u sušnim godinama gornji delovi reke teku 40 dana ili manje. Gornji deo sliva, u pustinji Kalahari, je suv, ali uslovi postaju manje sušni dalje nizvodno. Zatim reka doseže odvode masiva Vaterberg, bioma polulistopadnih šuma i ljudske populacije male gustine.[20] Plodne nizije podržavaju gušću naseljenost, i oko 14 miliona ljudi živi u slivu Limpopa. Poplave tokom kišne sezone su povremeni problem u donjem toku. Tokom februara 2000. obilne padavine tokom prolaska ciklona izazvale su katastrofalnu poplavu u Mozambiku 2000. godine.

Najveća koncentracija nilskih konja u reci Limpopo nalazi se između reka Mokolo i Mogalakvena.[21] U slivu reke Limpopo ima dosta rudarskih aktivnosti sa oko 1.900 funkcionalnih rudnika, ne računajući oko 1.700 napuštenih rudnika.[22]

Istorija uredi

Vasko da Gama, na svojoj prvoj ekspediciji, verovatno je bio među prvim Evropljanima koji su ugledali reku, kada se usidrio na njenom ušću 1498. Međutim, u regionu je bilo ljudi od pamtiveka — nalazišta u dolini Makapans blizu Mokopana sadrže fosile Australopiteka od pre 3,5 miliona godina. St Vinsent Vitšed Erskin, kasnije generalni geodet za Južnu Afriku, putovao je do ušća reke 1868–69.[23]

Zambezi ajkula je uhvaćena stotinama kilometara uzvodno na ušću reka Limpopo i Luvuvhu u julu 1950. Zambezi ajkule tolerišu slatku vodu i mogu da putuju daleko uz Limpopo.[24] U 2013. godini, otprilike 15.000 nilskih krokodila je slučajno pušteno u reku iz poplavnih kapija na obližnjoj farmi krokodila Rakvena.[25]

Galerija uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Limpopo River”, Encyclopædia Britannica, Pristupljeno 2018-04-29 
  2. ^ Nakayama, Mikiyasu (2003). International Waters in Southern Africa. United Nations University Press. str. 9. ISBN 92-808-1077-4. ; online at
  3. ^ Zhu, Tingju; Ringler, Claudia. „Climate change impact on water availability and use in the Limpopo river basin”. Researchgate.net. Pristupljeno 2021-09-20. 
  4. ^ Campbell Collections of the University of Natal; Reference KC611.35/75 ERSK http://campbell.ukzn.ac.za/?q=taxonomy/term/349
  5. ^ Goudie, A.S. (2005). „The drainage of Africa since the Cretaceous”. Geomorphology. 67 (3–4): 437—456. Bibcode:2005Geomo..67..437G. doi:10.1016/j.geomorph.2004.11.008. 
  6. ^ Moore, A.E. (1999). „A reapprisal of epeirogenic flexure axes in southern Africa”. South African Journal of Geology. 102 (4): 363—376. 
  7. ^ „Major dams in the Marico River”. Arhivirano iz originala 2012-04-17. g. Pristupljeno 2012-03-16. 
  8. ^ Marico - Africa at its best
  9. ^ Morton, Fred. „Fenders of Space: Kgatla Territorial Expansion Under Boer and British Rule, 1840–1920”. Indigenous Southern African Responses to Colonialism, 1840-1930: 21—46. 
  10. ^ a b Major rivers and streams within the Limpopo River Basin
  11. ^ The South East District, Botswana Arhivirano 2011-12-09 na sajtu Wayback Machine
  12. ^ Robbins, L. H.; Murphy, M. L.; et al. (1996). „Paleoenvironment and Archaeology of Drotsky's Cave: Western Kalahari Desert, Botswana”. Journal of Archaeological Science. 23 (1): 7—22. Bibcode:1996JArSc..23....7R. doi:10.1006/jasc.1996.0002. 
  13. ^ „Drought impact mitigation and prevention in the Limpopo River Basin”. www.fao.org. Pristupljeno 17. 9. 2021. 
  14. ^ Olifants River now called Lepelle
  15. ^ Transvaal Indigenous Place Names Arhivirano 2008-10-31 na sajtu Wayback Machine
  16. ^ „The Ba Pedi”. Arhivirano iz originala 2012-03-14. g. Pristupljeno 2012-03-14. 
  17. ^ Görgens, A.H.M. and Boroto, R.A. 1997. Limpopo River: flow balance anomalies, surprises and implications for integrated water resources management. In: Proceedings of the 8th South African National Hydrology Symposium, Pretoria, South Africa.
  18. ^ „Drought impact mitigation and prevention in the Limpopo River Basin”. www.fao.org. Pristupljeno 5. 4. 2018. 
  19. ^ The Elephant's Child, Rudyard Kipling
  20. ^ C.Michael Hogan, Mark L. Cooke and Helen Murray, The Waterberg Biosphere, Lumina Technologies, May 22, 2006. „Lumaw”. Arhivirano iz originala 2007-03-24. g. Pristupljeno 2006-12-23. 
  21. ^ „State of Rivers Report: the Mokolo River” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 2. 4. 2015. g. Pristupljeno 31. 3. 2012. 
  22. ^ „Mines in the Limpopo River basin”. limpoporak.org. Arhivirano iz originala 2016-03-04. g. Pristupljeno 5. 4. 2018. 
  23. ^ Erskine, Vincent W. (1869). „Journey of Exploration to the Mouth of the River Limpopo”. The Journal of the Royal Geographical Society of London. 39: 233—276. JSTOR 1798552. doi:10.2307/1798552. 
  24. ^ Pienaar, U. de V., The Freshwater Fishes of the Kruger National Park, Koedoe Vol 11, No 1 (1968)
  25. ^ Editorial, Reuters (25. 1. 2013). „South Africa police join hunt for 10,000 escaped crocodiles”. reuters.com. Arhivirano iz originala 17. 11. 2015. g. Pristupljeno 5. 4. 2018. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi