Lujza Jakšić (Berlin, 1860 — Beograd, 1942) bila je srpska prevoditeljica, učiteljica, nastavnica, guvernanta, pisac Prve gramatike engleskog jezika u Srbiji.[1][2][3] Pripisuju joj se zasluge za osnivanje đačke trpeze, kao i novčano pomaganje dnevnog lista „Štampa“ koji je osnovao i vodio njen suprug, predratni publicista i diplomata Svetolik „Sveta“ Jakšić.[4]

Lujza Jakšić
Fotografija Lujze Jakšić
Lični podaci
Datum rođenja1860.
Mesto rođenjaBerlin,  Prusko kraljevstvo
Datum smrti1942.
Mesto smrtiBeograd, Srbija Srbija

Život

uredi

Lužička Srpkinja, Lujza Jakšić rođena je u Berlinu oko 1860. godine, kao Jelisaveta Ela Bernik. Školovala se u Berlinu. Udala se za Šveđanina, i sa njim živela, sve do njegove smrti pod imenom Alisa Teper.

Nakon smrti prvog supruga nasledila je veliko imanje i znatan kapital.

Preudala se u Berlinu za Svetolika Jakšića, srpskog diplomatu i publicistu. Nakon venčanja obavljenog u Beču 1899. godine, promenila je ime u Lujza Jakšić. Prvi svetski rat je provela u Beogradu, stanujući u Balkanskoj ulici.

Ostala je opet udova 1928. godine, nakon smrti suprug Svete u jednom berlinskom sanatorijumu.[5]

Preminula je u Beogradu 1942. godine, tokom Drugog svetskog rata, živela je teško u siromaštvu.[6]

Karijera

uredi

Po dolasku u Beograd zaposlila se u Višoj ženskoj školi kraljice Drage u kojoj je predavala francuski i engleski jezik, u periodu od 1899. do 1914. godine. Bila je to u stvari Druga ženska gimnazija u Beogradu. Novembra 1900. godine Glavni prosvetni savet je na njen zahtev, utvrdio da ima propisane kvalifikacije za „stalnu klasnu učiteljicu" te škole.[7] U Arhivu Srbije pronađen je podatak da je Lujza St. Jakšića postavljena za privremenu klasnu učiteljicu 21. oktobra 1899.[8] Navodi se takođe i da je predavala francuski i engleski, iako engleski i nije bio nabrojan u izbornim stranim jezicima, već ruski, francuski i nemački. Zaslužna je i za osnivanje đačke trpeze.

Nakon Prvog svetskog rata (1920) njena koleginica u istoj školi bila je i poznata književnica Isidora Sekulić.

Lujza je u stanje pokoja sa penzijom koja joj pripada stavljena naredbom škole 1. septembra 1922. godine, kao profesor gimnazije u Kruševcu.[9] Ali to nije i realizovano; otišla je zaista u penziju, po svojoj molbi, 1. januara 1923. godine kao profesorka Druge ženske gimnazije u Beogradu.[10]

Za potrebe Više ženske škole kraljice Drage sastavila je prvu gramatiku engleskog jezika na srpskom[11] (Engleska gramatika za učenice Više ženske škole).[2]

Novčano je pomogla supruga Svetolika da pokrene dnevne novine „Štampa” (1902)

Bibliografija

uredi
Monografije
  • Engleska gramatika za učenice više ženske škole, Beograd: Državna štamparija Kraljevine Jugoslavije, 1900: 53 (sa rečnikom)

Izvori

uredi
  1. ^ Kosara Cvetković, Pedesetogodišnjica Više ženske škole u Beogradu (1863-1913), Beograd 1913;
  2. ^ a b Nenad Tomović, Prva gramatika engleskog jezika u Srbiji, Psihologija, 2005, br.3.
  3. ^ Milan Jovanović Stojimirović, Siluete Starog Beograda, Beograd 2008.
  4. ^ Kosara Cvetković, Viša ženska škola u Beogradu: pedesetogodišnjica 1863-1913. (Beograd: Viša ženska škola, 1913), 108.
  5. ^ "Vreme", Beograd 27. mart 1928. godine
  6. ^ Srpski biografski rečnik, ur. Čedomir Popov, Matica Srpska, Novi Sad, 2004.
  7. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1. novembar 1900. godine
  8. ^ Godišnji izveštaj o Višoj ženskoj školi za šk. 1899/1900.
  9. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1. septembar 1922. godine
  10. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1. januar 1923. godine
  11. ^ "Vreme", Beograd 22. oktobar 1924. godine

Literatura

uredi
  • Prva gramatika engleskog jezika u Srbiji : (iz istorijata naših udžbenika) / Nenad Tomović. - Prikaz knjige; Lujza St. Jakšić, Engleska gramatika za učenice Više ženske škole, Beograd, Kraljevsko-srpska državna štamparija, 1900, 53. - Beleške.

Spoljašnje veze

uredi