Lujza Jakšić
Lujza Jakšić (Berlin, 1860 — Beograd, 1942) bila je srpska prevoditeljica, učiteljica, nastavnica, guvernanta, pisac Prve gramatike engleskog jezika u Srbiji.[1][2][3] Pripisuju joj se zasluge za osnivanje đačke trpeze, kao i novčano pomaganje dnevnog lista „Štampa“ koji je osnovao i vodio njen suprug, predratni publicista i diplomata Svetolik „Sveta“ Jakšić.[4]
Lujza Jakšić | |
---|---|
![]() Fotografija Lujze Jakšić | |
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1860. |
Mesto rođenja | Berlin, ![]() |
Datum smrti | 1942. |
Mesto smrti | Beograd, ![]() |
Život
urediLužička Srpkinja, Lujza Jakšić rođena je u Berlinu oko 1860. godine, kao Jelisaveta Ela Bernik. Školovala se u Berlinu. Udala se za Šveđanina, i sa njim živela, sve do njegove smrti pod imenom Alisa Teper.
Nakon smrti prvog supruga nasledila je veliko imanje i znatan kapital.
Preudala se u Berlinu za Svetolika Jakšića, srpskog diplomatu i publicistu. Nakon venčanja obavljenog u Beču 1899. godine, promenila je ime u Lujza Jakšić. Prvi svetski rat je provela u Beogradu, stanujući u Balkanskoj ulici.
Ostala je opet udova 1928. godine, nakon smrti suprug Svete u jednom berlinskom sanatorijumu.[5]
Preminula je u Beogradu 1942. godine, tokom Drugog svetskog rata, živela je teško u siromaštvu.[6]
Karijera
urediPo dolasku u Beograd zaposlila se u Višoj ženskoj školi kraljice Drage u kojoj je predavala francuski i engleski jezik, u periodu od 1899. do 1914. godine. Bila je to u stvari Druga ženska gimnazija u Beogradu. Novembra 1900. godine Glavni prosvetni savet je na njen zahtev, utvrdio da ima propisane kvalifikacije za „stalnu klasnu učiteljicu" te škole.[7] U Arhivu Srbije pronađen je podatak da je Lujza St. Jakšića postavljena za privremenu klasnu učiteljicu 21. oktobra 1899.[8] Navodi se takođe i da je predavala francuski i engleski, iako engleski i nije bio nabrojan u izbornim stranim jezicima, već ruski, francuski i nemački. Zaslužna je i za osnivanje đačke trpeze.
Nakon Prvog svetskog rata (1920) njena koleginica u istoj školi bila je i poznata književnica Isidora Sekulić.
Lujza je u stanje pokoja sa penzijom koja joj pripada stavljena naredbom škole 1. septembra 1922. godine, kao profesor gimnazije u Kruševcu.[9] Ali to nije i realizovano; otišla je zaista u penziju, po svojoj molbi, 1. januara 1923. godine kao profesorka Druge ženske gimnazije u Beogradu.[10]
Delo
urediZa potrebe Više ženske škole kraljice Drage sastavila je prvu gramatiku engleskog jezika na srpskom[11] (Engleska gramatika za učenice Više ženske škole).[2]
Novčano je pomogla supruga Svetolika da pokrene dnevne novine „Štampa” (1902)
Bibliografija
uredi- Monografije
- Engleska gramatika za učenice više ženske škole, Beograd: Državna štamparija Kraljevine Jugoslavije, 1900: 53 (sa rečnikom)
Izvori
uredi- ^ Kosara Cvetković, Pedesetogodišnjica Više ženske škole u Beogradu (1863-1913), Beograd 1913;
- ^ a b Nenad Tomović, Prva gramatika engleskog jezika u Srbiji, Psihologija, 2005, br.3.
- ^ Milan Jovanović Stojimirović, Siluete Starog Beograda, Beograd 2008.
- ^ Kosara Cvetković, Viša ženska škola u Beogradu: pedesetogodišnjica 1863-1913. (Beograd: Viša ženska škola, 1913), 108.
- ^ "Vreme", Beograd 27. mart 1928. godine
- ^ Srpski biografski rečnik, ur. Čedomir Popov, Matica Srpska, Novi Sad, 2004.
- ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1. novembar 1900. godine
- ^ Godišnji izveštaj o Višoj ženskoj školi za šk. 1899/1900.
- ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1. septembar 1922. godine
- ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1. januar 1923. godine
- ^ "Vreme", Beograd 22. oktobar 1924. godine
Literatura
uredi- Prva gramatika engleskog jezika u Srbiji : (iz istorijata naših udžbenika) / Nenad Tomović. - Prikaz knjige; Lujza St. Jakšić, Engleska gramatika za učenice Više ženske škole, Beograd, Kraljevsko-srpska državna štamparija, 1900, 53. - Beleške.
Spoljašnje veze
uredi- Lujza Jakšić[mrtva veza] — knjizenstvo.etf.bg.ac.rs