Luj XII
Luj XII (fr. Louis XII de France; 1462 — 1515) bio je kralj Francuske u periodu 1498—1515. godine.[1] Bio je praunuk Šarla Mudrog.
Luj XII Valoa | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 27. jun 1462. |
Mesto rođenja | dvorac Bloa, Francuska |
Datum smrti | 1. januar 1515.52 god.) ( |
Mesto smrti | Pariz, Francuska |
Porodica | |
Supružnik | Žana od Francuske, vojvotkinja Berija, Ana od Bretanje, Meri Tjudor, vojvotkinja od Safoka |
Potomstvo | Klod od Francuske, Renée of France, Michel Bucy |
Roditelji | Šarl Orleanski Marija Klevska |
Dinastija | Valoa |
Kralj Francuske | |
Prethodnik | Šarl VIII Valoa |
Naslednik | Fransoa I Valoa |
Vojvoda Milana | |
Prethodnik | Ludoviko Sforca |
Naslednik | Masimilijano Sforca |
Kralj Napulja | |
Prethodnik | Federiko IV Napuljski |
Naslednik | Fernando II Aragonski |
Vojvoda Orleana | |
Prethodnik | Šarl od Orleana |
Mladost
urediGodine 1485. pobunio se protiv svog rođaka Šarla VIII i njegovog regenta Ane de Bože pa je tako počeo Ludi rat. Godine 1488. Šarl je ugušio ustanak i Luja zarobio, ali je kasnije bio pomilovan. Godine 1494. Luj je otišao u pohod na Italiju, ali se posle neuspeha vratio 1495. godine.
Šarl je umro 1498. godine, a Luj dolazi na presto i ujedinjuje oblasti Orleana, Valoa i Bretanje.
Godine 1499. Luj je oženio Anu od Bretanje, pošto je, 1498. godine, papa odbio da venča Luja sa Žanom od Valoa, Šarlovom sestrom. Luj je ugovorom o braku sa Anom odvojio Bretanju od svog domena.
Drugi italijanski rat
urediKralj je želeo povratiti Napuljsko kraljevstvo, koje je izgubljeno 1495. godine, kao i Milano, pošto je tvrdio da je unuk Valentine Viskonti pa prodire u severnu Italiju i pokorava Milansko vojvodstvo i time počinje Italijanski rat. Posle osvajanja Milana Luj se borio protiv Španaca i Mletačke republike.
Luj je 1500. godine sklopio ugovor sa Španijom u Granadi, kojim je sa njom delio Italiju. Godine 1501. on je prekršio ugovor i osvojio Napulj, zbog čega je krajem leta 1502. ponovo došao u sukob sa Španijom, koja mu je početkom 1504. godine otela Napulj, čime se rat završio.
Treći italijanski rat
urediGodine 1509. skupili su se papini neprijatelji u Agnjadelu, među kojima je bio i Luj.
Borbe Francuske i Španije o posed Italije stvoriše teške krize. Papa Julije II izgledao je u politici mnogo drukčije nego po poznatom Rafaelovom portretu, gde bi čovek poverovao u njegovu smirenost. On je sav ušao u lokalnu italijansku politiku, koja je, istina, imala za Sredozemno More i širi značaj, ali koja nije obuhvatala i ostale katoličke zemlje i druge teže i za veru opasnije probleme. Jedno vreme bio se okomio na Mletačku republiku, koja je svojom perfidnom politikom izazvala protiv sebe ne samo njega, nego i Francusku i cara Maksimilijana. U Kambreu su te tri sile stvorile i formalan savez protiv nje. Car Maksimilijan išao je čak tako daleko, da je u junu 1510. slao jednog posebnog poverenika bosanskom sandžaku Feriz-begu sa pozivom da napadne Mletke. Turci su i bez toga bili obavešteni o situaciji kod hrišćana. Među ostalima izveštavali su ih o tom i Dubrovčani, kojima je sultan Bajazit II zahvaljivao na dobrim i dovoljnim vestima.
Papa je potom 1511. formirao Svetu ligu protiv Francuske. Okružen neprijateljima, a još poražen u bici kod Novare 1513. godine, Luj je morao da okonča rat u Italiji. Izgubio je Milano, a Švajcarci i Englezi su prodrli u zemlju, pa je bio primoran da 1514. godine sklopi mir.
Unutrašnje stanje u Francuskoj
urediZa vreme njegove vladavine Francuskoj već počinje da se formira nacionalna država. Mnoštvo pojedinih oblasti, feudalnih poseda i gradova, koji su živeli svojim zasebnim životom, sada se ujedinilo u jednu teritoriju. Pored lokalnih jezika počeo je da se izgrađuje zajednički jezik za celu zemlju (na osnovu jezika severne Francuske) i da se stvara zajednička kultura. Ranije su se obično samo stanovnici severne Francuske nazivali Francuzima; Burgunđani, Provansalci, Bretonci i Gaskonjci nisu sebe smatrali Francuzima. Sada se počela razvijati francuska nacija kao istorijski formirana stabilna zajednica ljudi ponikla na bazi zajednice jezika, teritorije, ekonomskog života i psihičke konstitucije, koja se ispoljava u zajednici kulture.
Na unutrašnjem planu, Luj je reformisao pravni sistem odredbama iz Bloa 1499. godine, kao i uvozno-izvozni sistem, Kodeksom o organizaciji, građanstvu i krivičnom postupku. Tokom njegove vladavine u zemlji je vladao prosperitet i unutrašnji mir. Zanosio je plemiće svojim pohodima u Italiji, tako da oni nisu uspeli da oslabe centralnu vlast, nego je ona ostala silna.
Posle smrti, ostao je u sećanju kao umereni vladar koji se oslanjao na skupštinu staleža, za razliku od apsolutističkih monarha.
Smrt
urediUmro je 1. januara 1515. u svojoj prestolnici Parizu. Na prestolu ga je nasledio rođak i zet Fransoa I Valoa.
Porodično stablo
uredi16. Žan II Dobri (=22) | ||||||||||||||||
8. Šarl V | ||||||||||||||||
17. Bona Češka (=23) | ||||||||||||||||
4. Luj I od Orleana | ||||||||||||||||
18. Pjer I, vojvoda od Burbona | ||||||||||||||||
9. Joanna of Bourbon | ||||||||||||||||
19. Izabela Valoa | ||||||||||||||||
2. Šarl od Orleana | ||||||||||||||||
20. Galeazzo II Visconti | ||||||||||||||||
10. Đan Galeaco Viskonti | ||||||||||||||||
21. Bianca of Savoy | ||||||||||||||||
5. Valentina Viskonti | ||||||||||||||||
22. Žan II Dobri (=16) | ||||||||||||||||
11. Izabela Valoa | ||||||||||||||||
23. Bona Češka (=17) | ||||||||||||||||
1. Luj XII | ||||||||||||||||
24. Adolph II, Count of Mark | ||||||||||||||||
12. Adolf III, grof Marka | ||||||||||||||||
25. Margaret of Cleves | ||||||||||||||||
6. Adolf I, vojvoda Kleva | ||||||||||||||||
26. Gerhard VI of Jülich | ||||||||||||||||
13. Margareta od Jiliha | ||||||||||||||||
27. Margaret of Ravensberg | ||||||||||||||||
3. Marija Klevska | ||||||||||||||||
28. Filip II Smeli | ||||||||||||||||
14. Jovan II Neustrašivi | ||||||||||||||||
29. Margarita III Flandrijska | ||||||||||||||||
7. Marija od Burgundije | ||||||||||||||||
30. Albert I Bavarski | ||||||||||||||||
15. Margareta od Bavarske, vojvotkinja Burgundije | ||||||||||||||||
31. Margareta od Briga | ||||||||||||||||
Izvori
uredi- ^ „Louis XII | Facts, History, & Reign | Britannica”. www.britannica.com (na jeziku: engleski). 2024-01-01. Pristupljeno 2024-02-04.
Literatura
uredi- Larousse.fr : encyclopédie et dictionnaires gratuits en ligne.
- Udaljcov, A. D.; Kosminski, J. A.; Vajnštajn, O. L. (1950). Istorija srednjeg veka I. Beograd.
- Luka, Zrnić (1927). Istorija novoga veka. Beograd: Državna štamparija Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca.
- Vladimir, Ćorović (2001). Istorija srpskog naroda. Projekat Rastko.