Magijska medicina začeta iz tradicionalne medicine, je oblik lečenja zasnovan na magiji – čaroliji, vradžbinama, veštini potčinjavanja volji tajanstvenih sila prirode, duhova i demona, ili verovanju da čovek svojim rečima i činima može uticati na tok prirodnih događaja, pa tako i na tok bolesti i zaštitu od njih.[1][2]

Istorija uredi

Kada koristiti termin medicina?

Budući da svaka kultura ujedno stvara i teorijski sistem koji nam omogućava razumevanje bolesti, antropolozi se zalažu da se i za lečenja u nezapadnjačkim kulturama, koja su se najčešće proučavala u sklopu istraživanja verovanja i magije, koristi termin medicina.

Da li je medicinasumetnost, nauka ili magija?

Debata o tome da li je medicina umetnost ili nauka stara je koliko i sama medicina, ali se postavlja i pitanje da li je i magija? Misterija, magija i medicina, u početku su bili jedno i isto. Iako su se doktori i čarobnjaci danas odvojili, i jedni i drugo su želeli ostaviti svog klijenta najon tretmana u boljem stanju nego kad su ga upoznali.

Prve začetke tradicionalne medicine kod većine naroda nalazimo u magijskoj medicini. Magijska medicina bila je veoma raširena u svetu, a neki njeni elementi zadržali su se sve do današnjih dana., jer i danas jedan deo čovečanstva živi u neznanju i lišen je blagodeti mnogih tradicija moderne nauke. Ovo neznanje i dalje je prisutno u mnogim oblastima čovekove delatnosti; pa i u oblasti lečenja, u kojem i dalja vladaju uverenja još iz perioda primitivnog praistorijskog čoveka...jer je mnogo lakše stvoriti neku tvorevinu negoi nadograditi (obrazovati) široke narodne mase, naročito onaj deo kojio je i dalje prinuđen da živi u zabačenim krajevima sveta bez dovoljnog prometa informacija. Uzrok tome treba najverovatnije tražiti i u činjenici, da je doba praistorije trajalo jako dugo od onog perioda u razvitku savremenog čoveka, u kome se javila civilizacija i o kome saznajemo iz kakvih — takvih pisanih podataka. A ako uzmemo u obzir i da se veliki deo čovečanstva i danss nalazi još u tom stadijumu razvoja, jasno je, zašto su se ta shvatanja tako duboko uvriežila u svest pojedinaca, kojih se oni jako teško mogu da oslobode.

Šta je zajedničko u magijskoj i savremenoj medicini

Pored bliskih istorijskih veza, još uviek postoji mnogo toga što ujedinjuje doktore i magove. Obe grupe se bave ljudima, često u intimnom i intenzivnom kontekstu, i nastoje da utiču na pozitivnu promenu kod njihovih usluga. Obe grupe poseduju veštine koje njihovi pacijenti ili korisnici usluga nemaju. Oni se u velikoj meri oslanjaju na poverenje, pravičnost i jasnu komunikaciju važnu nza njihov uspeh. Međutim, magovi rade u atmosferi početnog nepoverenja i stoga su razvili stručnost u stvaranju poverenja u teškim uslovima. Oni su naučili da kroz vekove, brojne eksperimenta i razmišljanja steknu sposobnost da utiču na ljude na suptilan način.

Ono što je zajedničko magijskoj i savremenoj medicini je to što u modernoj medicinskoj tehnologiji ima mnogo mističnog, magijskog i čudesnog, npr. skeniranje tela ili virtualne kolonoskopija? Jer, kao što je Artur Klark, čuveni autor naučne fantastike jednom primetio:Svaka dovoljno napredna tehnologija se ne razlikuje od magije.

Osnovne informacije uredi

Prema njenim shvatanjima, izazivači oboljenja kod ljudi i životinja su zli duhovi koji mogu da se uklone posredstvom dobrih duhova naklonjenih čoveku. U tom cilju, bile su potrebne mistične radnje kako bi se udaljili zli duhovovi od čoveka jer je tek nakon njihovog odstranjivanja moglo nastati bolesnikovo ozdravljenje. Otuda su magijski obredi, sastavljeni iz mističnih radnji i praćeni izgovaranjem tajanstvenih reči, bili sastavni deo lečenja u apokrifnoj verskoj medicini.

Ovaj oblik lečenja bio je zasnovan na magiji – čaroliji, vradžbinama, veštini potčinjavanja volji tajanstvenih sila prirode, duhova i demona, ili verovanju da čovek svojim rečima i činima može uticati na tok prirodnih događaja, pa tako i na tok bolesti i zaštitu od njih. Za lečenje magijskim obredima, korišćene su mnoge mistične radnje, koje je pratilo izgovaranjem tajanstvenih reči.[1][2]

Gatanje koje je imalo magijski karakter, mnogo je korišćeno za ozdravljenje bolesnika, i zaštitu od bolesti. U ovu svrhu služili su spisi kao: Roždanik, Trepetnik, Gromovnik, Lunak, a najstarije poznati spisi potiču iz 13. veka i sadrži uputstva za gatanje. Pored uputstva sadrže i ključ za gatanje u obliku krsta. Pored uputstva magijski spisi sadržali su i ključ za gatanje u obliku krsta.

Gatalo se ponekad i iz pogrešnih pobuda da zdrava osoba oboli ili da se bolesnom pogorša stanje.


Lečenje u okvirima ovog pšojavnog oblika medicine, nastavljeno je i kasnije i predstavljalo je kombinaciju magijskih i empirijskih metoda, koje su u dalekoj prošlosti sprovodili školovani lekari, empiričari, hirurzi-berberi, kaluđeri, hećimi, vidari i vračare.

Izvori uredi

  1. ^ a b Katić R. Terminološki rečnik srpske srednjevekovne medicine. Srpska akademija nauka i umetnosti, Beograd 1987.
  2. ^ a b Radoje Čolović, 800 godina srpske mediine i 140 godina Lekarskog društva, Srpska akademija nauka i umetnosti, Predavanje održano na Drugom naučnom skupu „800 godina srpske mediine“, manastir Sv. Prohor Pčinjski, 9. do 12. juna 2011. godine.
  3. ^ Radivoj Radić, Naše srednjovekovno lekarstvo, Politikin zabavnik, broj: 3085, 2011.

Spoljašnje veze uredi

 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).