Makabejski ustanak

Makabejski ustanak je bio oružana borba Jevreja u 2. veku pre n. e. protiv dominacije Seleukida u Palestini.[1]

Bitke tokom Makabejskog ustanka (166—142. pre n.e) u Palestini.

Pozadina uredi

Helenizacija Jevreja, započeta u Palestini za vreme Aleksandrovih naslednika iz dinastije Ptolemeja (312—198. pre n.e), nastavljena je za vladavine Seleukida, što je, uz verske progone, bio uzrok izbijanju Makabejskog ustanka. Na čelo ustanka stao je sveštenik Matatija (engl. Mattathiah Hashmonai), koji se sa svojih pet sinova odmetnuo i okupio prvu grupu ustanika.[1]

Ratne operacije uredi

Oružane akcije počele su 166. pre n.e. upadima ustanika u gradove i sela, i borbom protiv vojske i helenizovanih sunarodnika, što se odrazilo na brojni porast ustaničkih snaga. Posle Matatijine smrti komandu je preuzeo njegov sin Juda, nazvan Makabejac (od hebrejske reči maqqābāh — čekić, što simbolizuje čvrstinu i odlučnost), po kojem je ustanak i dobio ime. Primenjujući taktiku prepada iz zaseda i noću, Juda je odneo nekoliko pobeda nad snagama Seleukida i 164. pre n.e. prodro u Jerusalim. Uspešan razvoj ustanka prisilio je Seleukide na ofanzivu koja se završila njihovom pobedom 162. pre n.e. kod Bet-Zaharije (Bēth-Zĕkhariāh). No, dinastičke borbe primorale su Seleukide na pokušaj umirivanja ustanka priznavanjem Jevrejima verske slobode. Međutim, Juda je nastavio borbu i ustanak je prerastao u rat za nacionalnu nezavisnost. Posle pobede u blizini Bet-Horona (Bēth-Horon), marta 160. pre n.e, Juda je poginuo iste godine u izgubljenoj bici kod Elase. Vođstvo ustanka preuzeo je njegov brat Jonatan, koji je u Mičmašu proglasio nezavisnost Judeje 156. pre n.e. i ušao u Jerusalim 152. pre n.e. Dinastičke borbe Seleukida omogućile su mu da proširi osvojene oblasti i učvrsti jevrejsku vlast. Posle smrti 143. pre n.e. nasledio ga je treći brat Simon, koji je za vojnu pomoć Demetriju II Pobedniku u međusobnim borbama Seleukida, za uzvrat dobio 142. priznanje političke nezavisnosti Palestine. Samostalnost hašmonejske države priznao je i rimski Senat 140. pre n.e.[1]

Reference uredi

Makabejski ustanak opisao je anonimni savremenik Simonovih naslednika u delu Knjige Makabejske, čija se grčka verzija i danas koristi kao istorijska građa.[1]

Reference uredi

  1. ^ a b v g Nikola Gažević, Vojna enciklopedija (knjiga 5), Vojnoizdavački zavod, Beograd (1972), str. 213—214

Literatura uredi