Makdonel Daglas C-17
Makdonel Daglas C-17 Gloubmaster III ili Boing C-17 Gloubmaster III (engl. McDonnell Douglas C-17 Globemaster III/Boeing C-17 Globemaster III) je teški vojni transportni četvoromotorni avion metalne konstrukcije, projektovan za potrebe oružanih snaga SAD u periodu od 1980. do 1990. godine na osnovu aviona Makdonel Daglas YC-15. Proizvodila ga je firma Makdonel Daglas (McDonnell Douglas), a od maja 1997. ga proizvodi Boeing. Proizvodnja još traje.
Makdonel Daglas C-17 Gloubmaster III | ||
---|---|---|
Opšti podaci | ||
Namena | teški vojni transportni, | |
Posada | 3 | |
Broj putnika | 134 vojnika/ranjenika: 36 na nosilima + 54 lakših ili 77t kargo tereta | |
Poreklo | SAD | |
Proizvođač | Daglas (Douglas Aircraft Corporation)/Boing (Boeing) | |
Probni let | 15. 09. 1991. | |
Uveden u upotrebu | 14. jula 1993. | |
Status | u upotrebi | |
Prvi operater | USAF | |
Broj primeraka | do 2019. 279 primeraka | |
Dimenzije | ||
Dužina | 53,00 m | |
Visina | 16,80 m | |
Raspon krila | 51,75 m | |
Površina krila | 353,00 m² | |
Masa | ||
Prazan | 128.100 kg | |
Maksimalna | 265.350 kg | |
Pogon | ||
Motori | mlazni | |
Broj motora | 4 | |
Fizičke osobine | ||
Turbomlazni motor | Prat & Vitni (Pratt & Whitney F117-PW-100) | |
Potisak TMM-a | 180 | |
Performanse | ||
Ekonomska brzina | 830 km/h | |
Radijus kretanja | 4.482 km | |
Dolet | 8.710 km | |
Plafon leta | 13.716 m | |
Portal Vazduhoplovstvo |
Projektovanje i razvoj uredi
Sredinom 70. tih godina USAF raspisuje konkurs za izbor transportnog aviona koji će zameniti Lokid C-130 Herkul na konkursu pobeđuje Makdonel Daglas sa svojim projektom C-17 Gloubmaster III koji je koncipiran na iskustvima stečenim razvojem i ispitivanjem eksperimentalnog aviona YC-15. Prototip aviona prvi put poleće 15. septembra 1991, a u upotrebu je uveden 14. jula 1993. godine. Avion „C-17 Gloubmaster III“ je teški transportni visokokrilac sa četiri motora Prat end Vitni F117-PW-100 (engl. Pratt & Whitney F117-PW-100) sa potiskom od 180 kN smeštenih na gondolama ispod kosih krila na čijim krajevima se nalaze vinglete. Stajni trap tipa tricikl je uvlačeći. Četiri centralne noge stajnog trapa sa po tri točka svaka (ima ukupno 12 točkova), uvlače se u gondole pričvršćene sa spoljnog dela trupa tako da uvlačenje stajnog trapa ne oduzima tovarni prostor u trupu aviona. Treća prednja noga stajnog trapa sa dva točka smeštena je u nosu aviona. Vrata za utovar tereta se nalaze zadnjem delu aviona ispod repnog dela. Gotovo cela površina kargo prostora u podu aviona ima ugrađene valjke i kuglice koje omogućavaju lakše pozicioniranje i razmeštaj tereta unutar aviona. Zadnja vrata su napravljena u obliku rampe što olakšava utovar i istovar tereta. Prostor u avionu je toliki da bez problema može da preveze tenk M1 Abrams težak 70 tona kao najteže borbeno vozilo SAD. Avionom upravlja tročlana posada pilot, kopilot i rukovodilac utovara i istovara tereta. Za poletanje mu je potrebna pista dužine 1064 m i širine 27 m. Avion je opremljen potiskom obrnutog smera što omogućava kretanje aviona unazad po pisti. Potisak obrnutog smera može koristiti i u toku leta za smanjenje brzine neophodne pri iskakanju padobranaca iz aviona.
Varijante aviona C-17 uredi
- C-17A - prva proizvodna verzija ovog aviona,
- C-17A "ER" - ovo je verzija povećanog doleta ugradnjom dodatnog rezervoara u korenu krila, prva ugradnja u 13 aviona 2001. godine,
- C-17B - verzija aviona C-17 sa poboljšanom aerodinamikom, dodatim stajnim trapom na sredini trupa aviona, snažnijim motorima i drugim sistemima za kraće sletanje i poletanje aviona, ovu verziju je Boing ponudio američkoj vojsci 2007. godine.
Proizvodnja aviona C-17 uredi
Proizvodnja aviona C-17 je počela 1992. godine odmah nakon završenog testiranja prototipa. Isporuka aviona za USAF je tekla sukcesivno, tako da je prvi eskadron ovih aviona postao operativan 1995. godine. U proizvodnom periodu od 1991. do 1997. godine kada je firma Makdonel Daglas bila nezavisna firma proizvedeno je ukupno 37 primeraka ovih aviona. Od 1997. godine kada se firma Makdonel Daglas utapa u sistem Boing do januara 2010. godine proizvedeno je ukupno 212 ovih aviona.
Operativno korišćenje uredi
Avion C-17 je prevashodno vojni transportni avion i uglavnom je korišćen za tu namenu. Njime su opremljene oružane snaga SAD, Velike Britanije, Kanade, Australije, Katara, Ujedinjenih Arapskih Emirata i udružene zemlje NATO alijanse. Nato program za osposobljavanje strateških vazduhoplovnih snaga kojim su obuhvaćene sledeće zemlje: Bugarska, Estonija, Mađarska, Litvanija, Holandija, Norveška, Poljska, Rumunija, Slovenija i SAD kao i dve zemlje iz programa Partnerstvo za mir Finska i Švedska kupile su dva aviona C-17 a treći avion su udružile SAD. Avioni su bazirani u Papa vojnoj bazi u Mađarskoj. Sistem korišćenja ovih aviona je kao i korišćenje AWACS-a, zajednička posada iz svih udruženih zemalja pod američkom komandom.
Najznačajnije vojne operacije u kojima su do sada učestvovali ovi avioni su: Transport trupa i opreme u Avganistan, transport trupa i opreme u Irak, vazdušni desan Bašur u Iraku, prevoz opreme američkih saveznika u Avganistan, prevoz australijskih trupa pri razmeštanju u Istočni Timor i prevoz 15 kanadski tenkova Leopard u Kandahar (Avganistan). Ovi avioni se koriste za transport opreme i obezbeđenja koje ide u pratnji predsednika SAD.
Još dok je Makdonel Daglas bila nezavisna firma napravljena je civilna verzija ovog aviona koji je nosi oznaku MD-17. Međutim, ona nije imala prođu na tržištu zbog visoke cene samog aviona i troškova eksploatacije i veoma jake konkurencije isluženih vojnih transportnih aviona koji su se koristili u te (kargo) svrhe kao što su Daglas C-133, Daglas C-124, An-12, Il-76 i An-124.
-
Izbacivanje padobranaca iz aviona C-17
-
Avion C-17 medicinska konfiguracija
-
Evakuacija avionom C-17 ispred orkana „Katarina“
-
Izbacivanje teškog tereta iz aviona C-17 u letu
-
Utovar teškog tereta u avion C-17
-
Avion C-17 na izložbi ILA 2002. godine
Zemlje koje su koristile ovaj avion uredi
Vidi još uredi
Literatura uredi
- Janić, Čedomir (2003). Vek avijacije : [ilustrovana hronologija] (na jeziku: (jezik: srpski)). Beočin: Efekt 1. COBISS.SR 110428172.
- Donald, David (1997). „McDonnell Douglas C-17A”. The Complete Encyclopedia of World Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). NY: Barnes & Noble. str. 611. ISBN 978-18-9410-224-7.
- Donald, David (2000). „McDonnell Douglas C-17 Globemaster III”. The Encyclopedia of Military Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). NY: Barnes & Noble. str. 266—267.
- Guston, Bill (1995). „McDonnell Douglas C-17 Globemaster III”. The Encyclopedia of Modern Warplanes (na jeziku: (jezik: engleski)). NY: Barnes & Noble. str. 172.
- Laur, Timothy M; Lianso, Steven L. (1995). „Globemaster III (C-17)”. The Encyclopedia of Modern U.S. Military Weapons (na jeziku: (jezik: engleski)). NY: Berkley Books,. str. 33-35. ISSN.
- Miller, David (2002). „Boeing(McDonnell Douglas) C-17 Globemaster III”. The Illustrated Directory of Modern American Weapons (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Salamander Books. str. 130—131. nema.
- Miller, Claudio (2004). „Boeing(MDD) C-17A Globemaster III”. Aircraft of the World (na jeziku: (jezik: engleski)). NY: Muddle Puddle Books. str. 130—131.
- Rendall, David (1999). Jane's Aircraft Recognition Guide (na jeziku: (jezik: engleski)) (2nd izd.). London: Harper Collins Publishers. str. 136. ISBN 978-00-0470-980-2.
- Taylor, Michael (1996). „McDonnell Douglas C-17A Globemaster III”. Brassey's World Aircraft & Systems Directory 1996/1997 (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Brassey's. str. 275—276.
- Taylor, Michael (1999). „Boeung C-17A GlobemasterIII, KC-17 and MD-17”. Brassey's World Aircraft & Systems Directory 1999/2000 (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Brassey's. str. 257—259.
- Marck, Bernard (1997). Historie de L'aviation. Paris: Flammarion. ISBN 2-08-010038-6.
- Simons, David; Withington, Thomas. Die Geschichte der Fligerei (na jeziku: (jezik: nemački)). Bath: Parragon Books Ltd. ISBN 978-1-4054-8950-8.
- Sharpe, Michael (2012). Military Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). Charlottesville USA: TAJ Books International LLC. ISBN 978-1-84406-224-9.
Spoljašnje veze uredi
- „C-17 Globemaster III” (na jeziku: (jezik: engleski)). Boeing. Pristupljeno 14. oktobar 2010.
- „McDonnell Douglas C-17 Globemaster III 1991.” (na jeziku: (jezik: engleski)). www.aviastar.org. Arhivirano iz originala 26. 12. 2009. g. Pristupljeno 24. septembar 2010.
- „Boeing C-17 Globemaster III” (na jeziku: (jezik: engleski)). www.militaryfactory.com. Arhivirano iz originala 07. 07. 2017. g. Pristupljeno 14. oktobar 2019.
- „C-17 Globemaster III” (na jeziku: (jezik: ruski)). Ugolok neba. 2004. Pristupljeno 24. septembar 2010.
- „C-17 Globemaster III” (na jeziku: (jezik: engleski)). www.globalsecurity.org. Pristupljeno 24. septembar 2010.
- „Boeing USAF C-17 Globemaster III” (na jeziku: (jezik: engleski)). www.aviationexplorer.com. Arhivirano iz originala 18. 09. 2010. g. Pristupljeno 24. septembar 2010.
- „Boeing C-17 Globemaster III” (na jeziku: (jezik: engleski)). www.theaviationzone.com. Pristupljeno 24. septembar 2010.
- „C-17 Globemaster III” (na jeziku: (jezik: engleski)). www.globalaircraft.org. Arhivirano iz originala 13. 07. 2010. g. Pristupljeno 24. septembar 2010.
- „Boeing C-17 Globemaster III” (na jeziku: (jezik: engleski)). www.aeroflight.co.uk. Arhivirano iz originala 14. 10. 2019. g. Pristupljeno 14. oktobar 2019.
- „McDonnell Douglas (now Boeing) C-17 Globemaster III Heavy Transport” (na jeziku: (jezik: engleski)). www.aerospaceweb.org. Pristupljeno 24. septembar 2010.