Manastir Konstamonit

Manastir Konstamonit (grč. Μονη Κοσταμονιτου) manastir na Svetoj gori, u hijerarhiji svetogorskih manastira nalazi se na 20. mestu.

Manastir Konstamonit

Smešten u jugoistočnom delu Atonskog poluostrva.

Osnovan je u 11. veku, a sudeći po (drugom) nazivu "Kastamonit" verovatno od strane nekog svetog čoveka iz mesta Kastamona u Paflagoniji. Po drugom tumačenju ime se vezuje za uglednu grčku porodicu iz tog veka, Kastamonitis.

Manastir je posvećen Svetom Stefanu. Krajem 11. veka bio je iguman manastira Ilarion. Manastir je bio skroman u svakom pogledu, bio je po strani i o njemu se u staro vreme dugo malo znalo. Pisani trag o njemu javlja se opet 1262. godine. Privilegije carskog manastira dobio je u prvoj polovini 14. veka.[1] Srpska carica Jelena udovica Dušanova (prenosi se po tradiciji), poklonila je manastiru dragocenu ikonu Bogorodice Odigitrije.

Uništio ga je veliki požar oko 1426. godine. Dotle grčki manastir, sa obnovom postaje "slovenski" po karakteru, sudeći po arhivskim dokumentima (poveljama). Obnovio ga je 1430-1433. godine Srbin Radič Postupović[2] oblasni knez u državi despota Đurđa Brankovića. Napisao je za manastir ktitorski tipik.[3] Knez Radič se potom zamonašio, i kao monah Roman, produžio da se brine o "svom manastiru". Jedan od Radičevih sinova, pošao je očevim stopama - kao monah Misail stupio je u manastirsko bratstvo.

Manastir je nakon obnove, i pod Turcima napredovao i uvećavao posed. Godine 1489. imao je čak 90 kaluđera, ali već 1520. godine nalazi se u velikim finansijskim problemima, jer Radičeva opskrba je prestala.

Danas je to grčki opštežiteljni manastir u kojem živi oko 20 monaha. Biblioteka manastira sadrži 110 originalnih rukopisa i 5.000 štampanih knjiga.

Manastir se od 1988. godine, zajedno sa ostalih devetnaest svetogorskih manastira, nalazi na UNESKO-voj listi svetske baštine u sklopu spomenika srednjeg veka objedinjenih pod zaštićenom celinom Planina Atos.

Reference uredi

  1. ^ "Istorijski glasnik"...
  2. ^ "Istorijski časopis" Beograd 25-26, 1978-1979.
  3. ^ Milo Gligorijević: "Izlazak Srba", Beograd 1987.

Spoljašnje veze uredi