Маракуја
Marakuja[2] (lat. Passiflora edulis) biljna je vrsta iz porodice Passifloraceae. Domovina ove voćke je Paragvaj, Brazil i severoistočna Argentina (pokrajine Korijentes i Misiones).[1]
| Marakuja | |
|---|---|
| |
| Cvet | |
| |
| Plod | |
Naučna klasifikacija 
| |
| Carstvo: | Plantae |
| Kladus: | Tracheophytes |
| Kladus: | Angiospermae |
| Kladus: | Eudicotidae |
| Kladus: | Rosids |
| Red: | Malpighiales |
| Porodica: | Passifloraceae |
| Rod: | Passiflora |
| Vrsta: | P. edulis
|
| Binomno ime | |
| Passiflora edulis | |
Imena za ovu voćku nisu jedinstvena. U Ujedinjenom Kraljevstvu i SAD-u je zovu passion fruit, u Australiji i na Novom Zelandu je passionfruit, u delu Južne Amerike i i Južnoj Africi je granadilla, u Izraelu je pasiflora, u Venezueli je parchita. Ime maracujá je u Brazilu, Ekvadoru, Peruu i Paragvaju, maracuyá u Peruu, Kolumbiji i Panami, havajsko ime je lilikoi, zimbabveski jezik šona je zove magrandera, indonezijsko ime je markisa, a na vijetnamskom se zove lạc tiên, chanh dây i chanh leo. Komercijalno se uzgaja zbog svog ploda. Uzgaja se u krajevima koji nikad nemaju mraza u Indiji, na Šri Lanci, Novom Zelandu, Karibima, u Brazilu, Kolumbiji, Ekvadoru, Indoneziji, Peruu, Kaliforniji, Floridi, na Haitiju, Havajima, Australiji, u istočnoj Africi, Meksiku, Izraelu, Kostarici i u Južnoj Africi.
Oblik marakujinog ploda može biti okrugao i ovalan. Boja može biti od žute i tamnoljubičaste kad sazri. Tvrdoća može varirati, pa plod može biti i mek i tvrd. Unutrašnji deo ploda je sočan i pun brojnim semenom. Plod se može jesti, od njega se pravi sok, a često se dodaje drugim vrstama voća radi poboljšanja ukusa. Da bi se jelo voće, trebalo bi se zreli plod ostaviti nekoliko dana radi povećanja nivoa slatkoće i poboljšanja ukusa.
Dva pojavna oblika marakuje se razlikuju po spoljnom izgledu. Svetložuta vrsta je poznata kao zlatna marakuja (engl. Golden Passion Fruit). Može narasti do veličine grejpfruta. Kora je glatka, sjajna. Koristi se kao podloga za ljubičastu marakuju u Australiji.[3] Tamnoljubičasta marakuja je manja od limuna, manje je kisela od žute marakuje, a bogatija je ukusima i mirisima.[4] U Kolumbiji se ljubičasta marakuja zove gulupa, radi razlikovanja od žute marakuje.
Otkriveno je da ljubičaste vrste sadrže tragove cijanogeničnih glikozida u kori.[5]
Galerija uredi
-
Poprečni presek ljubičaste marakuje -
Džem od marakuje -
Žuta marakuja
(P. edulis var. flavicarpa) -
Ljubičasta marakuja -
Razlika u veličini između žute i ljubičaste marakuje -
Nezreo plod -
Ljubičasta marakuja na Tajlandu
Reference uredi
- ^ a b „Passiflora edulis Sims”. Germplasm Resources Information Network. United States Department of Agriculture. 25. 6. 2007. Arhivirano iz originala 06. 06. 2011. g. Pristupljeno 7. 1. 2010.
- ^ Hrvatski naziv
- ^ Reynhardt, Debbie (8. 2. 2003). „Gardening with Debbie Reynhardt”. Dispatch Online. Dispatch Media (Pty) Ltd. Pristupljeno 20. 11. 2006.
- ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 05. 07. 2020. g. Pristupljeno 13. 07. 2019.
- ^ Chassagne, David; Crouzet, Jean C.; Bayonove, Claude L.; Baumes, Raymond L. (18. 12. 1996). „Identification and Quantification of Passion Fruit Cyanogenic Glycosides”. Journal of Agricultural and Food Chemistry. American Chemical Society. 44 (12): 3817. doi:10.1021/jf960381t.
Spoljašnje veze uredi
- California Rare Fruit Growers: Passion Fruit Facts Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. јул 2020)
