Marina Maljković (Beograd, 26. septembar 1981) srpski je košarkaški trener. Trenutno je selektorka ženske košarkaške reprezentacije Srbije.

Marina Maljković
Marina Maljković 2013.
Lični podaci
Datum rođenja (1981-09-26)26. septembar 1981.(42 god.)
Mesto rođenja Beograd, SFRJ
Trenerska karijera
Godine Klubovi
2004—2007
2007—2009
2009—2013
2011—2017
2013—2016
2016—2018
2017—
2018—2020
2020—2022
2022—2023
Ušće
Hemofarm
Partizan
Srbija
Lion
Galatasaraj
Srbija
Šangaj Svordfiš
Denso Iris
Fenerbahče

Karijera uredi

Kao ćerka poznatog trenera dobila je priliku da se bavi trenerskim poslom sa svega 16 godina kada je bila asistent u Francuskoj, u klubu za koji je igrala. Nakon što je diplomirala i dobila licencu za košarkaškog trenera započela je samostalni rad u lokalnom klubu Ušće. Trenirala je sve mlađe selekcije, a seniorski tim je uspela da za dve godine iz Srpske lige dovede u A ligu tadašnje Srbije i Crne Gore. Tokom leta 2007. godine postaje trener vršačkog Hemofarma sa kojim osvaja dve nacionalne titule (2007/08. i 2008/09) i dva kupa (2007/08. i 2008/09). U leto 2009. prelazi u beogradski Partizan [1] gde nastavlja sa sjajnim rezultatima, osvojivši još četiri nacionalne titule (2009/10, 2010/11, 2011/12. i 2012/13), dva kupa (2010/11. i 2012/13) i dve Jadranske lige (2011/12. i 2012/13). Posle finansijskih problema u Partizanu, u leto 2013. godine seli se u Francusku gde je trenirala Lion. [2] Nakon Liona radila je u Galatasaraju gde je osvojila Evrokup u sezoni 2017/18, zatim se vratila na klupu reprezentacije Srbije. Uporedo je vodila i kineski Šangaj Svordfiš, japanski Denso Iris, da bi usledio povratak u tursku košarku gde je preuzela Fenerbahče sa kojim je prvo osvojila titulu prvaka države (2021/22), a potom i došla do svog najvećeg trenerskog uspeha u klupskoj košarci osvojivši Evroligu u sezoni 2022/23. Veoma uspešnu sezonu završila je novom titulom prvaka Turske.

Šest uzastopnih godina je birana za najboljeg trenera Ženske košarkaške lige Srbije.

Reprezentacija uredi

Marina je bila asistent ženske reprezentacije Srbije ispod 18 godina 2004. godine kao i 2005. kada je ta selekcija osvojila srebrnu medalju na svetskom prvenstvu, izgubivši u finalu od SAD. 2011. godine je promovisana u glavnog trenera seniorske ženske košarkaške reprezentacije Srbije. Na Evropskom prvenstvu 2013. godine uspeva da dovede reprezentaciju do polufinala, ali ne i do medalje. Na Svetskom prvenstvu 2014. godine predvodila je Srbiju do četvrtfinala. Kao glavni trener seniorske ženske košarkaške reprezentacije Srbije ostvarila je svoj najveći uspeh osvajanjem zlatne medalje na Evropskom prvenstvu 2015. igranom u Mađarskoj i Rumuniji. Pobedom protiv Francuske u finalu u Budimpešti – 76:68 (15:22, 18:10, 20:17, 23:19) osvojena je ne samo prva medalja za Srbiju kao samostalnu državu nego i prvo zlato u čitavoj istoriji naše ženske košarke. Ujedno je obezbeđen i direktan plasman na Olimpijske igre 2016. u Riju.[3]

Marina je predvodila srpsku žensku košarkašku reprezentaciju do istorijske bronzane medalje u Riju i to je prva olimpijska medalja za Srbiju u ženskoj košarci.[4]

Uspela je da osvoji još jednu zlatnu medalju na Evropskom prvenstvu 2021. godine održanom u Francuskoj i Španiji.[5]

Trofeji uredi

Hemofarm uredi

Partizan uredi

Lion uredi

  • Čelendž raund (1) : 2014.

Galatasaraj uredi

Fenerbahče uredi

Reprezentacija Srbije uredi

Lični život uredi

Ćerka je košarkaškog trenera Božidara Maljkovića.

Životni moto Marine glasi: Uvek može još, uvek može bolje, uvek može više.

Odlikovanja uredi

Reference uredi

  1. ^ „Maljković u Partizanu”. Arhivirano iz originala 12. 11. 2014. g. Pristupljeno 11. 11. 2014. 
  2. ^ (jezik: francuski)Marina Maljkovic nouvelle coach du Lyon Basket Feminin
  3. ^ „Serbia women win EuroBasket title, gain first Olympics berth”. espn.go.com. Associated Press. 29. 6. 2015. Pristupljeno 29. 6. 2015. 
  4. ^ „Devojke ispisale istoriju – bronzane na debiju u Riju!”. b92 sport. 20. 8. 2016. Pristupljeno 20. 8. 2016. 
  5. ^ „Srbija je šampion Evrope!”. b92. Pristupljeno 27. 6. 2021. 

Spoljašnje veze uredi