Markov grob u Kalimanićima
Markov grob u Kalimanićima (opština Gornji Milanovac) nalazi se u selu Kalimanići, zaseok Tetrebuša. Ovuda je nekada prolazio stari put od Rudnika prema Čačku.[1] Iako u neposrednoj blizini puta, u pitanju nije krajputaš („prazan grob” — kenotaf) već takozvani grob „usamljenik”[2] meštanina Marka Terzića koji je sredinom 19. veka na ovom mestu stradao nesrećnim slučajem, „od puške”. Po onovremenim običajima vezanim za slučaj zadesne smrti, sahranjen je na mestu pogibije.[3].
Markov grob u Kalimanićima | |
---|---|
Opšte informacije | |
Mesto | Kalimanići |
Opština | Opština Gornji Milanovac |
Država | Srbija |
Vrsta spomenika | Nadgrobni spomenik |
Vreme nastanka | 19. vek |
Opis uredi
U studiji „Naselja i poreklo stanovništva takovskog sreza” Milenko S. Filipović beleži:
- Na Tetrebuši, u ogradi na njivi Radenka Taisića, nalazi se Markov krst, starinski nadgrobni spomenik. Marko je bio od Terzića i tu je slučajno poginuo od puške. Kuća mu je bila ispod Tetrebuše. Od te familije su Terzići u Klatičevu i u Gornjem Milanovcu, a od njih je bio i general Boža Terzić.[4]
Materijal, dimenzije i stanje uredi
Spomenik je u obliku je masivnog krsta, isklesan od sivog branetićskog kamena, dimenzija 138h58h20 cm. U relativno dobrom je stanju, prekriven lišjem i mahovinom. Zabeleženo je i da je krst već decenijama nakrivljen ka istoku. Mesto je ograđeno i dobro održavano.[1]
Likovni sadržaj uredi
Na istočnoj strani uklesana je svedena antropomorfna predstava pokojnika „nasmejanog lika”.[2] Geometrijski stilizovano telo sastoji se iz povezanih krstova, dok je „suncolika” glava predstavljena krugom oivičenim klinastim urezima. Crte lika uklesane su sumarno, a po načinu klesanja usta stiče se utisak da je pokojnik prikazan kao da se smeje.[5]
Značenje uredi
Prema Radojku Nikoliću, najvećem poznavaocu funeralne umetnosti zapadne Srbije, u pitanju su arhaični, najuprošćeniji prikazi čoveka na nadgrobnim spomenicima:
- Oni, u stvari, dopunjavaju inače i same za sebe čovekolike tesanike na koje su ucrtani. (...) Podsećaju na prastara vremena i primitivnu majstoriju prve težačke klesarske naive. Ne označavajući nikakve posebnosti pokojnika, oni zadobijaju značenje opštih arhi-simbola i kao da opominju na neko drevno pagansko božanstvo. Glavama u obliku zrakastog sunca i punog meseca možda upućuju na neko izagrobno preobražavanje, rast, toplinu, svetlost, muškost. Iz njih (za razliku od uozbiljenih studeničkih glava) zrači neka pritajena veselost, naslućujuću smešak, životna srdačnost, uspravna nada. I punoća suncokreta u zrenju. Ko su majstori ovih drevnih portreta i ko im je bio uzor — nepoznato je. Ipak su njihove kružne crte, ma koliko „zastarele” i predugo „zaturene”, dosegle i do novijeg vremena i postale prepoznatljive u slikarskom delu Lazara Vujaklije.[2]
Datovanje uredi
Na spomeniku nema natpisa ni godine. Uprkos izrazito arhaičnom izgledu, putem analogije sa sličnim nadgrobnicima šireg prostora rudničkog kraja na kojima su uklesani natpisi i godine, spomenik se sa relativnom sigurnošću može datirati u četvrtu ili petu deceniju 19. veka.
Reference uredi
- ^ a b Savović, Saša (2009). Srce u kamenu: krajputaši i usamljeni nadgrobnici rudničko-takovskog kraja. Beograd: Službeni glasnik. ISBN 978-86-519-0181-5.
- ^ a b v Nikolić, Radojko (1998). Kamenopisci narodnog obraza : kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: Litopapir.
- ^ Filipović, Milenko S. (1972). Takovci : etnološka posmatranja. Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti.
- ^ Filipović, Milenko S. (1997). Naselja i poreklo stanovništva takovskog sreza. Knj. 37. Gornji Milanovac: Grafika TM.
- ^ Krstanović, Božidar; Radonjić Živkov, Estela; Kesić-Ristić, Sanja (2012). Narodno graditeljstvo opštine Gornji Milanovac. Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture. ISBN 978-86-6299-006-8.
Literatura uredi
- Dudić, Nikola (1995). Stara groblja i nadgrobni belezi u Srbiji. Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture; Prosveta. ISBN 978-86-80879-07-9.
- Nikolić, Radojko (1998). Nikolić Radojko, Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: Litopapir.
- Savović, Saša (2009). Srce u kamenu: krajputaši i usamljeni nadgrobnici rudničko-takovskog kraja. Beograd: Službeni glasnik. ISBN 978-86-519-0181-5.
- Krstanović, Božidar; Radonjić Živkov, Estela; Kesić-Ristić, Sanja (2012). Narodno graditeljstvo opštine Gornji Milanovac. Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture. ISBN 978-86-6299-006-8.
- Nikolić, Radojko (2018). Kamena knjiga predaka: o natpisima sa nadgrobnih spomenika zapadne Srbije (PDF) (2. dopunjeno izd.). Čačak: Narodni muzej. ISBN 978-86-84067-63-2.